Istorijska pobjeda u Saksoniji-Anhaltu otvorila je pitanje šta bi značila vlast AfD-a. Stranka traži radikalan zaokret u migracionoj, energetskoj, obrazovnoj i porodičnoj politici, ali i potpuno drugačiji odnos prema EU, Rusiji i zapadnom Balkanu.
Alternativa za Njemačku (AfD) ostvarila je istorijski rezultat na pokrajinskim izborima u Saksoniji-Anhaltu i postala ubjedljivo najjača politička snaga.
Prema dostupnim rezultatima pokrajinske izborne administracije, AfD je osvojila oko 44,7 odsto glasova i 39 mandata u parlamentu koji ima 83 mjesta. CDU je završio na oko 16,9 odsto.
Ipak, AfD nema dovoljno mandata za samostalno formiranje vlade. Većina drugih stranaka i dalje odbija saradnju sa njom, pa ostaje otvoreno pitanje kako će izgledati nova pokrajinska vlast.
Bez obzira na to hoće li preuzeti vlast u Magdeburgu, rezultat je ponovo otvorio pitanje šta bi AfD radila kada bi dobila priliku da upravlja jednom od njemačkih pokrajina – i kako bi izgledala Njemačka prema njenom programu.
Deportacije i „remigracija“ kao jedan od glavnih ciljeva
Migraciona politika nalazi se u samom centru programa AfD-a.
Stranka zahtijeva mnogo strožu kontrolu granica, ubrzano udaljavanje osoba koje nemaju pravo boravka i proširenje kapaciteta za pritvor prije deportacije.
U Saksoniji-Anhaltu lider AfD-a Ulrich Siegmund najavio je svojevrsnu „ofanzivu deportacija“, uz deportovanje ljudi bez legalnog prava boravka i izgradnju dodatnih kapaciteta za njihovo udaljavanje iz zemlje. Predloženi su i posebni programi rada za tražioce azila.
Stranka želi i da se zahtjevi za azil obrađuju van Njemačke, dok termin „remigracija“ koristi za politiku vraćanja dijela migranata koji, prema njenom programu, nemaju pravo da ostanu.
Istovremeno, AfD želi smanjiti zavisnost njemačkog tržišta rada od doseljavanja.
Umjesto masovnog uvoza radne snage, stranka predlaže veće oslanjanje na automatizaciju, vještačku inteligenciju i digitalizaciju, kao i podsticanje Nijemaca koji žive u inostranstvu da se vrate u zemlju.
Povratak nuklearki i više uglja
AfD želi potpuno promijeniti energetsku politiku Njemačke.
Stranka se zalaže za povratak nuklearnoj energiji, veće korištenje uglja i jeftiniju energiju za građane i privredu.
Protivi se velikom dijelu klimatske politike Evropske unije i posebno Zelenom dogovoru, koji smatra pretjeranim zadiranjem Brisela u ekonomsku politiku država članica.
AfD traži i smanjenje energetskih poreza, kao i promjenu politike subvencionisanja obnovljivih izvora.
Takav zaokret bio bi suprotan smjeru u kojem je Njemačka išla posljednjih godina, posebno nakon gašenja posljednjih nuklearnih elektrana.
Porodica kao alternativa migraciji
AfD pad nataliteta ne želi da rješava novim useljavanjem, već politikama koje bi trebalo da podstaknu Nijemce da imaju više djece.
Program predviđa finansijsku podršku porodicama, poreske olakšice i smanjenje troškova brige o djeci.
Na pokrajinskom nivou u Saksoniji-Anhaltu stranka je obećala besplatne jaslice i vrtiće, kao i školske obroke.
Cilj je, prema obrazloženjima AfD-a, da porodica ponovo dobije centralno mjesto u društvenoj politici.
Velike promjene u školama
AfD želi promjene i u obrazovanju.
Među prijedlozima su proširenje posebnih škola, stroža pravila u školama i zabrana korištenja pametnih telefona do završetka desetog razreda.
Stranka takođe predlaže posebne razrede za djecu izbjeglica koja, prema procjeni vlasti, nemaju dugoročnu perspektivu ostanka u Njemačkoj.
U prvih 100 dana vlasti u Saksoniji-Anhaltu AfD bi, prema programu lidera Ulricha Siegmunda, pokrenula i promjene u javnom servisu, uključujući povlačenje iz pokrajinskog sporazuma koji reguliše rad javnih emitera, sa krajnjim ciljem ukidanja sadašnje obavezne RTV pretplate.
„Evropa otadžbina“ umjesto današnje EU
Jedan od najvećih zaokreta AfD predlaže u odnosu prema Evropskoj uniji.
Stranka smatra da je EU previše centralizovana i da je državama članicama oduzela previše nadležnosti.
Umjesto dalje evropske integracije, AfD zagovara koncept „Evrope otadžbina“, odnosno saradnje suverenih nacionalnih država sa mnogo manjim ovlašćenjima evropskih institucija.
U saveznom programu stranka ide i dalje, tvrdeći da se dio njenih ciljeva ne može ostvariti u okviru sadašnje EU i zagovarajući stvaranje nove evropske zajednice.
To je jedan od razloga zbog kojih se AfD smatra izrazito euroskeptičnom strankom.
Ukidanje sankcija Moskvi i povratak Rusiji
Još veći zaokret predlaže se u politici prema Rusiji.
AfD traži ukidanje ekonomskih sankcija Moskvi i obnovu ekonomskih odnosa sa Rusijom, uključujući ponovno pokretanje gasovoda „Sjeverni tok“.
Stranka se protivi dugoročnom naoružavanju Ukrajine i budućnost te zemlje vidi kao neutralne države, izvan NATO-a i Evropske unije.
Istovremeno, AfD zagovara uključivanje Rusije u širu evropsku bezbjednosnu arhitekturu.
Upravo zbog ovakvih stavova stranka je često na meti kritika zbog odnosa prema Kremlju. Reuters navodi da AfD zagovara zaustavljanje podrške Ukrajini i obnovu veza sa Rusijom.
Šta bi AfD uradila sa Zapadnim Balkanom?
Promjena politike prema Balkanu takođe bi bila značajna.
AfD se protivi daljem proširenju Evropske unije na zemlje Zapadnog Balkana u sadašnjem obliku i umjesto punopravnog članstva predlaže model privilegovanog partnerstva.
Prema stavovima koji su ranije iznošeni iz stranke, Srbija ne bi trebalo da bude izložena pritisku Berlina da se priključi sankcijama protiv Rusije.
AfD je u pojedinim pitanjima zastupala stavove bliže Beogradu, uključujući podršku formiranju Zajednice srpskih opština sa izvršnim ovlašćenjima i poseban režim zaštite srpskih crkava i manastira na Kosovu i Metohiji.
Pojedini funkcioneri stranke ranije su kritikovali i njemačko priznanje Kosova, kao i učešće Njemačke u NATO intervenciji 1999. godine.
Kopredsjednik AfD-a Tino Krupala posjetio je Beograd 2024. godine, čime su dodatno potvrđeni kontakti između ove stranke i srpskih političkih aktera.
AfD sada mora pokazati može li od programa napraviti vlast
Pobjeda u Saksoniji-Anhaltu predstavlja mnogo više od dobrog izbornog rezultata.
AfD je prvi put postala najjača politička snaga u jednoj njemačkoj pokrajini, sa rezultatom gotovo dvostruko većim nego 2021. godine. Istovremeno, CDU je doživio jedan od najtežih poraza u istoriji pokrajine.
Ali pobjeda još nije isto što i vlast.
AfD nema apsolutnu većinu, dok tradicionalne stranke i dalje održavaju političku „Brandmauer“ i odbijaju koaliciju sa njom. Zbog toga će naredni dani pokazati da li će stranka Ulricha Siegmunda uspjeti da pronađe način za formiranje vlade ili će, uprkos istorijskom rezultatu, ostati u opoziciji.
Jedno je, međutim, već jasno: rezultat u Saksoniji-Anhaltu pokazao je da AfD više nije politička pojava koju njemački establišment može jednostavno ignorisati. Njena politika – od migracija i energetike do odnosa prema EU, Rusiji i Balkanu – sada je postala jedno od centralnih pitanja njemačke političke scene.