Njemačka industrija sve glasnije traži povratak na 40-satnu radnu sedmicu. Prijedlog je jednostavan i za radnike bolan – pet sati više rada sedmično, ali bez povećanja mjesečne plate. Sindikati poručuju da se kriza ne može rješavati preko leđa zaposlenih.
Njemačka otvara jednu od najosjetljivijih rasprava o položaju radnika u posljednjih nekoliko decenija.
Dok se najveći industrijski sistemi zemlje bore sa visokim troškovima, slabijom konkurentnošću i restrukturiranjem, sve više predstavnika kompanija zagovara produženje radnog vremena sa 35 na 40 sati sedmično, uz zadržavanje iste plate.
Prijedlog bi, ukoliko bi bio prihvaćen, praktično značio da zaposleni rade oko 14 posto više sati, dok bi njihova mjesečna primanja ostala nepromijenjena.
STIHl: „NJEMAČKA VIŠE NE MOŽE PRIUŠTITI 35 SATI“
Jedan od najglasnijih zagovornika promjene je Nikolas Stihl, predsjednik nadzornog odbora kompanije Stihl.
On smatra da je 35-satna radna sedmica bila moguća u periodu kada je njemačka privreda bila snažnija, ali da se sadašnje ekonomske okolnosti ne mogu posmatrati na isti način.
Stihl je pozvao poslodavce i sindikate da otvore razgovore o produženju radnog vremena bez povećanja plata. Kao jedan od razloga naveo je opasnost od gubitka stotina hiljada industrijskih radnih mjesta.
„U dobrim vremenima Njemačka je sebi mogla priuštiti 35-satnu sedmicu. Trenutno to više ne možemo“, poručio je Stihl.
Njegov prijedlog odnosi se prije svega na metalnu i elektroindustriju, gdje bi se radna sedmica produžila za pet sati, dok bi plata ostala ista.
I MERCEDES TRAŽI POVRATAK NA 40 SATI
Stihl nije jedini visokopozicionirani industrijalac koji zagovara ovu promjenu.
Predsjednik nadzornog odbora Mercedes-Benza Martin Brudermüller još ranije je predložio povratak na 40-satnu radnu sedmicu uz istu platu.
U njemačkoj metalnoj i elektroindustriji 35 sati sedmično nije zakonski propisana univerzalna norma, već je u velikom dijelu sektora rezultat kolektivnih ugovora koje je decenijama pregovarao sindikat IG Metall.
Upravo zato eventualna promjena ne bi bila jednostavna odluka poslodavaca, već bi morala proći kroz pregovore između sindikata i kompanija.
Njemačka automobilska industrija već se nalazi pod snažnim pritiskom zbog visokih troškova proizvodnje i konkurencije proizvođača iz drugih zemalja. Reuters navodi da bi prelazak sa 35 na 40 sati za istu platu, prema jednoj analizi, mogao smanjiti trošak rada po satu za oko 13 posto.
PET SATI VIŠE ZA ISTU PLATU
Suština prijedloga vrlo je jednostavna.
Radnik koji danas radi 35 sati sedmično za određenu platu radio bi 40 sati, ali bi na kraju mjeseca dobio isti iznos.
Za kompaniju bi to značilo veći broj raspoloživih radnih sati bez proporcionalnog povećanja troškova plata.
Upravo u tome zagovornici mjere vide način da njemačke fabrike smanje cijenu proizvodnje i budu konkurentnije na svjetskom tržištu.
Ali postoji jedan veliki problem: šta ako kompanijama dodatni radni sati uopšte nisu potrebni?
Ako nema dovoljno narudžbi i potražnje, veći broj radnih sati mogao bi značiti samo da je za isti obim proizvodnje potrebno manje zaposlenih.
U tom scenariju produženje radnog vremena moglo bi, paradoksalno, dovesti do dodatnog smanjenja broja radnika.
SINDIKATI ODBIJAJU IDEJU
IG Metall oštro se protivi pokušajima da 35-satna sedmica bude ukinuta kao standard.
Iz sindikata poručuju da se njemačka industrija ne može spašavati jednostavnim smanjivanjem cijene rada.
Njihov argument je da problemi kompanija proizlaze i iz nedovoljnih investicija, slabosti novih proizvoda, manjka inovacija i poslovnih odluka uprava.
„Billiger-Wettbewerb“, odnosno takmičenje prvenstveno na osnovu jeftinijeg rada, prema stavu IG Metalla nije održiva dugoročna strategija.
Dodatno pitanje je da li njemačke fabrike trenutno uopšte imaju dovoljno posla za 40-satnu sedmicu.
EKONOMISTI: DUŽI RAD NIJE ČAROBNI LIJEK
Dio ekonomista priznaje da bi duže radno vrijeme moglo smanjiti troškove rada i poboljšati konkurentnost – ali samo ako kompanije mogu prodati dodatnu proizvodnju.
Ako tržište ne može apsorbovati veću količinu proizvoda, veći broj radnih sati neće riješiti osnovni problem.
Kritičari prijedloga zato upozoravaju da Njemačka ima mnogo dublji problem od same cijene rada.
Riječ je o potrebi za tehnološkom obnovom, novim investicijama, većom produktivnošću, inovacijama i razvojem proizvoda koji mogu konkurisati na svjetskom tržištu.
JESEN DONOSI NOVI SUDAR SINDIKATA I KOMPANIJA
Rasprava bi mogla postati posebno žestoka tokom predstojećih pregovora u metalnoj i elektroindustriji.
Kompanije sve otvorenije traže smanjenje troškova, dok sindikati poručuju da neće pristati da se teret industrijske krize prebaci na zaposlene.
U međuvremenu, pritisak raste i u automobilskoj industriji. Prema novijim izvještajima, kompanije razmatraju ne samo promjene radnog vremena nego i smanjenje pojedinih dodatnih primanja.
Za milione zaposlenih zato se predstojeći pregovori svode na vrlo konkretnu dilemu:
40 sati rada za istu platu – ili zadržavanje 35-satne sedmice kao jednog od najvažnijih dostignuća njemačkog sindikalnog pokreta.
Iza te debate, međutim, krije se mnogo veće pitanje: može li Njemačka vratiti konkurentnost jednostavnim povećanjem broja radnih sati ili joj je potrebna mnogo dublja industrijska reforma?