Bivši visoki zvaničnik američkog Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti (NIAID) David Morens priznao je krivicu za učešće u zavjeri čiji je cilj bio zaobilaženje zakona o javnim evidencijama i skrivanje službene komunikacije povezane sa finansiranjem istraživanja koronavirusa tokom pandemije.
Morens (78), koji je od 2006. do 2022. godine bio viši savjetnik u kancelariji direktora NIAID-a, izjasnio se krivim 18. avgusta pred saveznim sudom u Greenbeltu u Marylandu. Prijeti mu kazna do pet godina zatvora, a izricanje presude zakazano je za 12. novembar, piše Telegraph
Tajni Gmail umjesto službenog e-maila
Prema američkom Ministarstvu pravde, Morens i njegovi saučesnici dogovorili su se da službenu komunikaciju namjerno sklone od javnosti jer su očekivali da bi ona mogla biti zatražena na osnovu Zakona o slobodi informacija (FOIA).
Umjesto službenog NIH naloga, koristili su Morensov privatni Gmail. Preko njega su razmjenjivali interne informacije, razgovarali o pokušajima uticaja na odluke NIH-a o finansiranju, uređivali nacrte dopisa rukovodstvu i slali informacije putem takozvanog „back-channel“ kanala prema visokom zvaničniku NIAID-a.
Posebno je problematično što su se komunikacije odnosile na grant „Understanding the Risk of Bat Coronavirus Emergence“, koji je NIH obustavio 2020. godine. Grant je bio dodijeljen organizaciji koja je dio sredstava dalje usmjeravala Institutu za virologiju u Wuhanu.
Morens je, prema sporazumu o priznanju krivice, pristao da pomogne u pokušaju obnove tog finansiranja, ali i u suprotstavljanju tvrdnjama da je virus mogao biti povezan sa laboratorijom.
U priči su i pokloni i luksuzni restorani
Sudski dokumenti otkrivaju još jedan kontroverzan detalj.
Prema priznanju krivice, jedan od saučesnika dao je Morensu vino za njegove „izakulisne“ aktivnosti, dok je kasnije predlagao i druge vrijedne pogodnosti, uključujući obroke u restoranima sa Michelinovim zvjezdicama u Parizu, Njujorku i Vašingtonu.
Tužioci navode da je Morens potom identifikovao službenu radnju koju bi mogao izvršiti kako bi „zaslužio“ poklon – pisanje naučnog komentara u kojem se zagovara teza da je COVID-19 prirodnog porijekla.
Šta ovo znači za Faucija?
Slučaj je posebno politički osjetljiv jer je Morens godinama radio u NIAID-u dok je instituciju vodio dr Anthony Fauci.
Međutim, važno je naglasiti: Fauci nije optužen niti je obuhvaćen Morensovim sporazumom o priznanju krivice. Američko Ministarstvo pravde u svojim dokumentima ne navodi Faucija kao saučesnika.
Fauci je ranije pred Kongresom rekao da je Morens postupao pogrešno i da on nije imao ulogu u pokušaju obnove spornog granta. Njegovo ime se, međutim, ponovo našlo u centru političke debate nakon Morensovog priznanja.
Slučaj ne dokazuje da je COVID nastao u laboratoriji
Ovo je ključna razlika koju treba napraviti.
Morensovo priznanje dokazuje pokušaj skrivanja službenih komunikacija i zaobilaženja američkih propisa o javnim evidencijama, ali samo po sebi ne dokazuje da je SARS-CoV-2 nastao ili procurio iz laboratorije u Wuhanu.
Porijeklo pandemije i dalje je predmet različitih procjena i istraga. Američke obavještajne službe nisu imale potpuno jedinstven zaključak o tome da li je virus prešao na ljude prirodnim putem ili je mogao biti povezan sa laboratorijskim incidentom.
Ipak, slučaj je značajan zato što je federalna istraga utvrdila da su ljudi uključeni u finansiranje i nadzor istraživanja namjerno koristili privatne komunikacione kanale kako bi službene informacije sklonili od potencijalnog FOIA zahtjeva.
Morensu prijeti do pet godina zatvora
Morens se izjasnio krivim po jednoj tački koja se odnosi na zavjeru radi izvršenja krivičnih djela i prevare Sjedinjenih Država. Maksimalna zaprijećena kazna je pet godina zatvora, ali to ne znači da će dobiti maksimalnu kaznu. O konačnoj kazni odlučiće savezni sudija nakon razmatranja smjernica za odmjeravanje kazne i drugih okolnosti.
Zakazano izricanje presude: 12. novembar 2026. godine.
Slučaj tako dobija novu težinu: nije potvrđeno da je Morens skrivao dokaze o porijeklu virusa, ali jeste priznao da je svjesno pokušavao sakriti službenu komunikaciju upravo zbog straha da bi mogla dospjeti u javnost.