Banke širom Evrope mogle bi se suočiti sa velikim dodatnim troškovima nakon odluke Suda pravde Evropske unije kojom je dodatno pojačana zaštita građana koji postanu žrtve bankarskih prevara.
Prema ovoj odluci, banka ne može jednostavno odbiti zahtjev klijenta za povrat novca uz obrazloženje da je korisnik bio nepažljiv i da je, na primjer, sam unio svoje pristupne podatke na lažnu internet-stranicu.
Finansijska institucija najprije mora nadoknaditi novac oštećenom klijentu, a ukoliko smatra da je korisnik postupao krajnje nepažljivo, može naknadno pokušati da dokaže tu tvrdnju i sudskim putem traži povrat novca.
Odluka dolazi u trenutku kada vrijednost bankarskih prevara u Evropskom ekonomskom prostoru raste iz godine u godinu.
Prevare banke i građane koštale 4,2 milijarde evra
Prema podacima Evropske centralne banke, Evropskog bankarskog tijela i Banke Španije, vrijednost prevara povezanih sa platnim uslugama u Evropskom ekonomskom prostoru dostigla je 4,2 milijarde evra tokom 2024. godine.
To predstavlja rast od oko 17 odsto u odnosu na godinu ranije.
Do sada su banke često pokušavale da odgovornost za nastali gubitak prebace na klijente, posebno kada bi prevaranti do novca došli koristeći podatke koje je korisnik prethodno sam otkrio.
Nova sudska praksa, međutim, postavlja znatno viši standard za dokazivanje ozbiljne nepažnje korisnika.
Prevarant poslao lažni link, banka odbila da vrati novac
Slučaj koji je završio pred Sudom pravde EU odnosi se na klijentkinju poljske banke koju je prevarant kontaktirao predstavljajući se kao kupac predmeta koji je oglasila na internet-platformi.
Prevarant joj je poslao link koji je vodio na lažnu internet-stranicu koja je izgledala kao stranica njene banke.
Klijentkinja je na toj stranici unijela podatke za elektronsko bankarstvo, nakon čega je sa njenog računa prebačeno oko 700 evra.
Kada je narednog dana obavijestila banku o prevari, banka je odbila da joj vrati novac, uz obrazloženje da nije dovoljno pažljivo zaštitila svoje pristupne podatke.
Sud EU je zauzeo drugačiji stav.
Sama činjenica da su za izvršenje transakcije korišteni klijentovi pristupni podaci ili dodatna autentifikacija nije dovoljna da se dokaže krajnja nepažnja korisnika.
Banka mora da dokaže ozbiljnu nepažnju klijenta
Odluka znači da banka ne može automatski zaključiti da je korisnik odgovoran samo zato što su prevaranti koristili njegove podatke.
Ukoliko finansijska institucija smatra da je klijent postupao krajnje nepažljivo, teret dokazivanja takvog postupanja je na banci.
To bi moglo značajno promijeniti dosadašnju praksu u kojoj su korisnici često ostajali bez naknade nakon sofisticiranih phishing prevara, lažnih internet-stranica i drugih metoda kojima kriminalci pokušavaju da dođu do pristupnih podataka.
Istovremeno, odluka ne znači da će korisnik automatski dobiti novac u svakoj situaciji. Ako banka može dokazati da je klijent postupao krajnje nepažljivo, može pokušati da ostvari pravo na povrat novca kroz odgovarajući postupak.
Banke bi mogle promijeniti način postupanja
Nova sudska praksa mogla bi povećati broj zahtjeva građana za naknadu štete, ali i broj sporova između banaka i korisnika.
Banke će vjerovatno morati pažljivije da utvrđuju okolnosti svake pojedinačne prevare, kao i da prikupljaju dokaze kojima bi mogle pokazati da je korisnik zaista postupao krajnje nepažljivo.
To bi moglo dovesti i do promjena internih procedura, ugovornih odredbi i načina na koji finansijske institucije procjenjuju zahtjeve za povrat novca.
Za građane je najvažnija poruka da sama činjenica da su prevarantu otkrili određene podatke više ne znači automatski da banka može odbiti njihov zahtjev za povrat novca.
Odluka Suda pravde EU tako bi mogla označiti značajan zaokret u odnosu između banaka i njihovih klijenata kada je riječ o sve učestalijim internet prevarama.