Svi smo se barem jednom našli u situaciji kada rok neumoljivo ističe, zadatak stoji pred nama, a koncentracije jednostavno nema. U takvim trenucima kratka šetnja do obližnjeg parka može djelovati kao gubljenje vremena. Međutim, naučna istraživanja pokazuju upravo suprotno – boravak u prirodi može pomoći u smanjenju stresa, poboljšanju raspoloženja i obnavljanju sposobnosti za koncentraciju.
Ovim pitanjem sve više se bavi okolišna neuroznanost, oblast koja proučava kako prostor u kojem živimo i boravimo utiče na rad mozga. Pokazalo se da prirodno okruženje može imati mjerljiv uticaj na pažnju, kognitivne sposobnosti i način na koji se nosimo sa stresom.
Dovoljno je nekoliko minuta provedenih napolju. Pogled na krošnje drveća, travu i nebo, zvuk ptica ili lagani povjetarac mogu pomoći da se um smiri. Nakon takvog predaha problem koji je nekoliko minuta ranije izgledao nerješivo ponekad odjednom dobije sasvim drugačiju perspektivu.
Još izraženiji efekat može imati duži boravak u prirodi. Vikend proveden u šumi, pored rijeke ili na planini omogućava mozgu da se udalji od svakodnevne buke, obaveza i neprekidnog priliva informacija. Osjećaj mentalne svježine često se zadržava i nakon povratka u svakodnevicu.
Priroda i rad mozga
Jedan od poznatijih eksperimenata u ovoj oblasti povezan je sa istraživačem Marcom G. Bermanom. U istraživanju su učesnici najprije rješavali zadatak koji je zahtijevao pamćenje i koncentraciju. Nakon toga jedna grupa je provela određeno vrijeme šetajući botaničkim vrtom, dok su drugi učesnici šetali gradskim ulicama.
Kada su nakon šetnje ponovo testirani, oni koji su vrijeme proveli u prirodi ostvarili su bolje rezultate. Istraživanje je ponovljeno tako da su isti učesnici prošli kroz oba okruženja, a rezultati su ostali slični. Drugim riječima, nije bila presudna osoba koja hoda, već okruženje kroz koje prolazi.
Jedno od objašnjenja jeste da priroda privlači našu pažnju na nenametljiv način. U gradu mozak stalno mora reagovati na automobile, semafore, reklame, buku, ljude i druge podražaje. Takvo okruženje zahtijeva stalnu budnost.
Priroda, s druge strane, nudi podražaje koji su zanimljivi, ali uglavnom ne zahtijevaju aktivnu reakciju. Šum lišća, kretanje oblaka ili zvuk vode privlače pažnju, ali je ne iscrpljuju. Mozak tako dobija priliku za svojevrsni odmor.
Šumsko kupanje
Ideja da priroda može imati pozitivan uticaj na zdravlje nije nova. U Japanu se posljednjih decenija posebno istražuje praksa poznata kao „shinrin-yoku“, odnosno šumsko kupanje.
Ne radi se o planinarenju niti o fizički zahtjevnom izletu. Suština je u svjesnom boravku u šumi i doživljavanju prostora kroz različita čula – od mirisa drveća i zvukova šume do dodira vjetra i posmatranja okolnog pejzaža.
Istraživanja su boravak u šumi povezala sa smanjenjem nivoa kortizola, hormona koji se često povezuje sa stresom, kao i sa promjenama u radu autonomnog nervnog sistema i poboljšanjem raspoloženja.
Istraživači posebnu pažnju posvećuju i fitoncidima, isparljivim organskim jedinjenjima koja oslobađaju biljke, naročito drveće. Postoje nalazi koji ukazuju na to da bi izloženost tim spojevima mogla imati određene fiziološke efekte, uključujući uticaj na imuni sistem. Ipak, naučnici naglašavaju da se dobrobiti boravka u prirodi ne mogu objasniti samo jednom supstancom.
Zašto se pažnja u prirodi obnavlja?
Naša sposobnost da se fokusiramo nije neograničena. Tokom dana neprestano prebacujemo pažnju sa jednog zadatka na drugi, odgovaramo na poruke, provjeravamo elektronsku poštu, pratimo obaveze i pokušavamo da istovremeno riješimo više problema.
Prema teoriji oporavka pažnje, takvo neprekidno angažovanje vremenom iscrpljuje sposobnost koncentracije.
Prirodno okruženje funkcioniše drugačije. Ono što istraživači nazivaju „blagom fascinacijom“ omogućava nam da budemo zainteresovani za ono što vidimo i čujemo, ali bez potrebe da stalno ulažemo mentalni napor. Zbog toga šetnja kroz park može biti korisnija za odmor pažnje nego još nekoliko minuta provedenih uz telefon.
Zato nije isto gledati krošnje drveća i beskonačno prelistavati sadržaj na ekranu. I jedno i drugo može privući pažnju, ali na potpuno različite načine.
Može li oblik prirode uticati na mozak?
Istraživače zanimaju i vizuelne karakteristike prirodnog okruženja. Gradovi su često ispunjeni pravilnim geometrijskim oblicima, ravnim linijama i strukturama koje je napravio čovjek. Priroda je, nasuprot tome, puna nepravilnih i ponavljajućih obrazaca – od grananja drveća do oblika obale i rasporeda lišća.
Takvi obrasci poznati su kao fraktalne strukture, a pojedina istraživanja pokazuju da ljudi često pozitivno reaguju na njihovo prisustvo u pejzažu.
Ipak, korist od prirode ne svodi se samo na to da nam je ona lijepa. Eksperimenti pokazuju da prirodno okruženje može uticati na način na koji mozak obrađuje informacije i raspoređuje pažnju.
Zato sljedeći put kada satima sjedite ispred računara i bezuspješno pokušavate da riješite problem, odlazak u kratku šetnju možda i nije odlaganje posla. Naprotiv, nekoliko minuta provedenih među drvećem moglo bi biti upravo ono što vam je potrebno da se vratite zadatku sa odmornijom pažnjom.
Okolišna neuroznanost podsjeća nas na nešto što često zaboravljamo – mozak ne funkcioniše izolovano od svijeta oko sebe. Prostor u kojem radimo, živimo i odmaramo se može uticati na naš stres, pažnju i raspoloženje.
Možda zato briga o zdravlju mozga nije samo pitanje sna, fizičke aktivnosti i mentalnih navika. Važno je i pitanje kakvom ga okruženju svakog dana izlažemo.