Italijanski naučnici pokrenuli su neobičan eksperiment u Jadranskom moru – u vodu puštaju desetine hiljada mladih hobotnica kako bi pokušali da obuzdaju širenje invazivnog plavog raka, koji posljednjih godina pravi ogromne probleme uzgajivačima školjki.
Na projektu koji realizuje tim sa Univerziteta u Bolonji istraživači pokušavaju da iskoriste prirodnog predatora kako bi smanjili brojnost rakova. Izbor je pao na običnu hobotnicu, za koju stručnjaci smatraju da je veoma efikasna u lovu na rakove.
Plavi rak, porijeklom sa atlantske obale Sjeverne Amerike, u Sredozemlje je stigao prije više decenija, najvjerovatnije putem balastnih voda brodova. Njegova populacija posljednjih godina snažno raste, a širenju pogoduje i sve toplije more.
Problem je posebno izražen na sjeveroistoku Italije, jednom od najvažnijih područja za uzgoj vongola. Rak svojim snažnim kliještima lako otvara školjke, a ne zaobilazi ni mlade jedinke.
Vlasti regije Emilija-Romanja procijenile su da je od 2022. godine pričinjena šteta dostigla gotovo 17 miliona evra, dok udruženje Coldiretti ukupne gubitke u Italiji procjenjuje na oko 200 miliona evra. Posebno su pogođena područja u regiji Veneto.
„Jede gotovo sve, uključujući mlade školjke na morskom dnu. U lagunama oko delte Poa napravio je pravi pokolj“, rekao je ribar i uzgajivač dagnji Davide Sanulli, koji učestvuje u projektu.
Hiljade hobotnica vraćaju u more
Projekat „Octo-Blu“, koji finansira regija Emilija-Romanja, pokrenut je prošle godine. U laboratoriji u Cesenatiku mlade hobotnice uzgajaju se u posebno kontrolisanim uslovima, a kada dostignu odgovarajuću veličinu, prevoze se do mora i puštaju u područjima gdje su postavljena vještačka skloništa od cementa i gline.
Od juna je u more pušteno oko 80.000 mladih hobotnica, a plan je da do kraja avgusta taj broj bude udvostručen.
Istraživači ne očekuju da će sve jedinke preživjeti, ali se nadaju da će dovoljan broj hobotnica opstati i formirati stabilnu priobalnu populaciju koja bi mogla da utiče na brojnost plavog raka.
Ipak, projekat ima i svoje slabosti. Obična hobotnica uglavnom ne naseljava plitke, pješčane i veoma tople lagune – upravo mjesta u kojima plavi rak pravi najveću štetu. Zbog toga nije sigurno koliko će novi predatori zaista moći da utiču na njegovu populaciju.
Zbog toga naučnici sa Univerziteta u Bolonji istražuju i druge mogućnosti. Kao potencijalno efikasniji prirodni predator razmatra se brancin, dok se paralelno proučavaju i jegulje, koje se hrane jajima plavog raka.
Cilj nije potpuno uklanjanje invazivne vrste, već pronalaženje načina da se njen broj drži pod kontrolom i da se zaštite ribari i uzgajivači školjki koji posljednjih godina trpe velike gubitke.