Bosna i Hercegovina i dalje je izrazito zavisna od uvoza hrane, dok domaća poljoprivredna proizvodnja ne uspijeva zadovoljiti ni približno potrebe stanovništva.
Najnoviji podaci pokazuju razmjere problema. Za samo šest mjeseci ove godine na tržište BiH stigli su poljoprivredno-prehrambeni proizvodi vrijedni oko 2,4 milijarde KM, pišu Nezavisne
Podaci su objedinjeni u dokumentu „Poljoprivredno-prehrambeni sektor u BiH“ Spoljnotrgovinske komore BiH, a obuhvataju veliki broj kategorija – od mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda do voća, povrća, žitarica, kafe, sokova i alkoholnih pića.
Iz obračuna su izuzeti duvan i cigarete, hrana za životinje, biljni materijali za pletarstvo, kao i sadnice povrća i voća, lukovice i rezano cvijeće.
Iz Srbije i Hrvatske stiže najviše hrane
Najveći dio uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda dolazi iz zemalja regiona i Evropske unije.
Na vrhu su Srbija i Hrvatska, a slijede Slovenija, Italija, Holandija, Njemačka i Mađarska.
Istovremeno, izvoz ovih proizvoda daleko je manji.
Kada se izuzmu ranije navedene kategorije, BiH je u prvih šest mjeseci izvezla poljoprivredno-prehrambene proizvode vrijedne 579,2 miliona KM.
Najviše se izvozilo u Hrvatsku, Srbiju, Tursku, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Sloveniju i Italiju.
Razlika između vrijednosti uvoza i izvoza tako pokazuje ogroman deficit.
Za samo pola godine BiH je uvezla približno četiri puta više poljoprivredno-prehrambenih proizvoda nego što ih je izvezla.
Zašto BiH uvozi i ono što može sama proizvesti?
Analiza Spoljnotrgovinske komore BiH pokazuje da se uvoz posljednjih godina posebno oslanja na žitarice, meso, alkoholna i bezalkoholna pića, hranu za životinje i južno voće.
Međutim, problem je mnogo širi.
BiH je u velikoj mjeri zavisna od drugih tržišta i za proizvode koji bi se mogli proizvoditi u domaćim poljoprivrednim gazdinstvima.
Posebno paradoksalno zvuči činjenica da se u zemlju uvoze proizvodi poput krompira, iako postoje područja sa velikim poljoprivrednim potencijalom.
Poljoprivrednici upozoravaju da domaća proizvodnja zbog toga sve teže opstaje.
„Što je veći uvoz, više se uništava domaća proizvodnja“
Mišo Maljčić, predsjednik Udruženja uzgajivača svinja Republike Srpske, upozorava da povećanje uvoza direktno ugrožava domaće proizvođače.
Poseban problem, kako navodi, nastaje kada se na evropskom tržištu pojave viškovi mesa koji se potom plasiraju u BiH po veoma niskim cijenama.
Tada domaći farmeri teško mogu konkurisati.
„Domaći proizvođači ne mogu na ovakvim osnovama da budu konkurentni tom mesu“, upozorava Maljčić.
Prema njegovim riječima, posljedice nisu samo trenutne.
Gašenje farmi znači manje domaće proizvodnje, manje ulaganja i sve veću zavisnost od stranih tržišta.
A kada se jednom uništi proizvodni lanac, mnogo ga je teže ponovo izgraditi.
Poljoprivrednici tvrde da BiH ne proizvodi ni petinu svojih potreba
Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH, smatra da je stanje domaće proizvodnje posljedica dugogodišnjeg zanemarivanja poljoprivrede.
Prema njegovim riječima, BiH trenutno proizvodi tek oko 20 odsto potreba svojih građana, dok se sve ostalo mora obezbijediti uvozom.
To je posebno problematično zbog činjenice da BiH raspolaže velikim poljoprivrednim potencijalom.
Semberija i Posavina imaju ogromne obradive površine, Glamoč je poznat po proizvodnji krompira, dok Hercegovina ima posebne mogućnosti za voće, povrće i druge poljoprivredne kulture.
„Prije rata smo proizvodili 80 odsto, a uvozili 20 odsto“, podsjeća Bićo.
On smatra da BiH ima mogućnost da proizvede znatno veći dio hrane za vlastito tržište, ali da za to mora postojati jasna državna politika.
Milijarde odlaze u inostranstvo
Ogroman uvoz hrane ne znači samo da građani na policama kupuju proizvode iz drugih zemalja.
On znači i da milijarde maraka svake godine odlaze van BiH, umjesto da ostanu kod domaćih farmera, prerađivača, proizvođača i trgovaca.
Istovremeno, domaći proizvođači suočavaju se sa skupim repromaterijalom, nedostatkom radne snage, slabijom konkurentnošću i nelojalnom konkurencijom uvozne robe.
Građanima je, s druge strane, često najvažnija cijena, pa jeftiniji uvozni proizvod postaje privlačniji od domaćeg.
Tako nastaje začarani krug: što je domaća proizvodnja slabija, veća je potreba za uvozom, a što je uvoz veći, domaćim proizvođačima je teže da opstanu.
„Možemo proizvesti sve“
Poljoprivrednici zato od vlasti traže mnogo snažniju zaštitu domaće proizvodnje, veća ulaganja i jasnu strategiju.
Bićo smatra da je pitanje jednostavno – BiH mora odlučiti želi li biti trajno zavisna od stranih tržišta ili će pokušati razviti vlastitu proizvodnju.
„Država treba da zauzme stav šta hoće, da budemo ovisnici o uvozu ili da se okrenemo vlastitoj proizvodnji i da budemo praktično neovisni“, poručuje on.
Jer, dok se za samo šest mjeseci u BiH uveze 2,4 milijarde KM hrane, domaći proizvođači upozoravaju da država istovremeno gubi ono što je nekada imala – sposobnost da veliki dio hrane proizvede sama.
Ako se ovaj trend nastavi, BiH bi mogla postati zemlja koja ima obradive površine, poljoprivrednike i prirodne resurse, ali hranu za svoje stanovništvo sve više kupuje od drugih.