Rezultati istraživanja javnog mnjenja koje je objavio lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović tokom vikenda sugerišu da vlast SNSD-a više nije nedodirljiva, ali istovremeno pokazuju da opozicija još nije riješila svoj najveći problem – međusobno nepovjerenje i borbu za isto biračko tijelo.
Prema Vukanovićevim navodima, istraživanje je tokom juna provela „renomirana agencija koja godinama prati izborne procese“, na uzorku većem od 1.000 ispitanika širom Republike Srpske. Od ukupnog broja anketiranih, 45 odsto bilo je iz Krajine, a sa rezultatima su, kako tvrdi, upoznati lideri svih opozicionih parlamentarnih stranaka.
Međutim, Vukanović nije objavio naziv agencije, preciznu strukturu uzorka, način prikupljanja podataka, formulaciju pitanja niti statističku grešku. Zbog toga objavljene brojke treba posmatrati kao politički relevantnu informaciju, ali ne i kao nezavisno provjeren pokazatelj stvarnog raspoloženja birača.
Pad SNSD-a otvara prostor, ali ne garantuje promjenu vlasti
Prema podacima koje je objavio Vukanović, SNSD trenutno ima podršku između 20 i 24 odsto ispitanika. Pokret Sigurna Srpska je na 12 do 15 odsto, Lista za pravdu i red na 11 do 14, a SDS između osam i deset odsto.
Volja naroda Vlade Đajića i PDP RS Igora Crnatka imaju između tri i pet odsto, dok je Narodni front Jelene Trivić na približno jednom procentu. Ostale stranke, posmatrane pojedinačno, prema Vukanovićevim tvrdnjama nalaze se oko ili ispod izbornog cenzusa.
Ovakav rezultat pokazivao bi slabljenje SNSD-a u poređenju sa prethodnim izbornim ciklusima, ali pad najjače stranke ne znači automatski i pad vlasti. Za formiranje nove skupštinske većine nije dovoljno da opozicione stranke u zbiru imaju više glasova od SNSD-a. Važni su i rezultati SNSD-ovih koalicionih partnera, raspodjela direktnih i kompenzacionih mandata, broj stranaka koje će preći izborni prag, kao i sposobnost opozicije da nakon izbora sačuva političko jedinstvo.
Vukanović ističe da bi njegova Lista i PDP RS Igora Crnatka zajedno mogli imati između 14 i 18 odsto podrške, čime bi postali druga politička snaga u Republici Srpskoj.
Ako su objavljeni podaci približno tačni, SDS više nema dominantnu poziciju u opozicionom bloku. Vukanović tvrdi da je ta stranka, zbog unutrašnjih sukoba, pala sa približno 15 odsto osvojenih na Opštim izborima 2022. godine na najviše deset odsto.
To znači da bi SDS izborni uspjeh Branka Blanuše presudno zavisi od stvarne, a ne samo formalne podrške drugih opozicionih stranaka.
Blanuša može ugroziti Minića, ali glasovi se ne prenose automatski
Najvažniji dio istraživanja odnosi se na trku za predsjednika Republike Srpske. Vukanović smatra da Branko Blanuša ima ozbiljne šanse protiv kandidata vladajuće koalicije Save Minića, ali pod uslovom da dobije podršku više od 80 odsto birača Pokreta Sigurna Srpska i Liste za pravdu i red.
Upravo taj uslov pokazuje koliko je Blanušina pozicija istovremeno perspektivna i rizična. Podrška stranačkih lidera ne znači da će njihovi birači automatski glasati za kandidata druge stranke. Dio njih može ostati kod kuće, glasati za drugog kandidata ili se opredijeliti tek u završnici kampanje.
Politički analitičar Velizar Antić takođe smatra da Blanuša nije bez šanse, ali naglašava da deklarativna podrška opozicionih partija neće biti dovoljna.
„Ako je opoziciji zaista stalo da od oktobra više ne bude opozicija, svi će maksimalno podržati Blanušu. To je prvi korak bez kojeg ne mogu doći u poziciju da formiraju vlast“, rekao je Antić u podcastu BUKE.
Prema njegovoj ocjeni, presudno će biti koliko će opozicione stranke stvarno uložiti u Blanušinu kampanju – od terenskog rada i kontrole biračkih mjesta do mobilizacije vlastitih članova i pristalica.
„Možete reći da nekoga podržavate, ali ako na terenu radite sa 20 ili 30 odsto snage, od pobjede nema ništa. Opozicija će tada ostati opozicija još četiri godine. Potpuno je nebitno hoće li neka stranka imati nekoliko poslanika više ako ne dođe do promjene vlasti“, upozorio je Antić.
Njegova ocjena pogađa zapravo suštinu: pojedinim opozicionim strankama može odgovarati da Blanuša bude dovoljno jak da ugrozi SNSD, ali ne i toliko jak da poslije izbora dodatno ojača SDS. Zbog toga će tek intenzitet kampanje pokazati postoji li stvarni opozicioni dogovor ili samo privremeni savez sklopljen pred javnošću.
Minićeva kandidatura ne znači i promjenu stvarnog centra moći
Kada je riječ o kandidatu vlasti, Antić smatra da eventualna pobjeda Save Minića ne bi promijenila stvarni raspored političke moći u Republici Srpskoj.
Prema njegovom mišljenju, Minić bi mogao završiti u sličnoj poziciji kao Siniša Karan – formalno biti nosilac važne funkcije, dok bi ključne političke odluke bile donošene izvan institucije kojom rukovodi.
„Sutra će se i Miniću dešavati isto što se danas dešava Karanu. Mislite li da Minić ima snage da kaže da želi da se poštuje institucija i da i on hoće nešto da kaže? Ako mu se kaže da sjedi sa strane, da bude tu protokolarno i da ne govori, neće govoriti“, smatra Antić.
Izborna utakmica između Minića i Blanuše zato ne bi bila samo borba dvojice kandidata. Minić bi se oslanjao na kompletnu infrastrukturu SNSD-a i vladajuće koalicije, dok bi Blanuša pokušao da izbore pretvori u referendum o nastavku postojećeg sistema vlasti.
Njegova šansa zavisiće od toga može li opozicija kampanju usmjeriti na takvu političku poruku, umjesto na međusobno odmjeravanje stranačke snage.
Dva opoziciona kandidata najveća su prednost Željke Cvijanović
Dok se opozicija uspjela okupiti oko Blanušine kandidature za predsjednika Republike Srpske, dogovor nije postignut za srpskog člana Predsjedništva BiH. U toj trci trebalo bi da učestvuju Nebojša Vukanović i Marinko Božović, dok će kandidatkinja vladajuće koalicije biti Željka Cvijanović.
Vukanović tvrdi da su opozicioni birači gotovo ravnomjerno podijeljeni između dvojice kandidata ( Vukanovića i Božovića) te da bi Cvijanovićeva mogla biti poražena ako bi se Božović povukao.
Međutim iz objavljenih podataka nije moguće zaključiti da bi svi Božovićevi glasovi automatski prešli Vukanoviću. Dio birača mogao bi ostati kod kuće, glasati za Cvijanovićevu ili donijeti odluku na osnovu kampanje, a ne opozicione pripadnosti. Ali ostaje činjenica da bi jedan kandidat opozicije za člana Predsjedništva mogao ugroziti Željku Cvijanović.
Naime, za razliku od Blanuše, koji bi trebalo da računa na glasove gotovo cijele opozicije, Vukanović i Božović direktno se bore za isto biračko tijelo. Njihova međusobna kampanja zato bi mogla podići izlaznost opozicionih birača, ali je mnogo vjerovatnije da će olakšati posao Željki Cvijanović, iza koje će stajati jedinstvena i organizovana izborna mašinerija vladajuće koalicije.
Tog stava je Igor Crnadak, koji smatra da će trka za predsjednika Republike Srpske biti neizvjesna, dok podjela opozicije već sada daje veliku prednost Željki Cvijanović.
„Bitka za predsjednika Republike Srpske biće veoma tijesna. Nadamo se da će Blanuša pobijediti, ali je trka za člana Predsjedništva BiH već sada riješena: dva kandidata opozicije znače pobjedu Željke Cvijanović, a jedan kandidat sigurnu pobjedu opozicije“, rekao je Crnadak na društvenim mrežama.
Veliki broj neopredijeljenih važniji je od trenutnih razlika
Najvažniji podatak iz istraživanja možda nije procenat bilo koje stranke, nego činjenica da je 35 odsto ispitanika neopredijeljeno.
Uz tako veliki broj birača koji još nisu donijeli odluku, rasponi podrške strankama predstavljaju tek početnu poziciju. Kampanja, kandidati, izlaznost, eventualni politički potresi i sposobnost stranaka da izvedu birače mogu potpuno promijeniti odnos snaga.
Upitno je i koliko su stabilne preference ljudi koji su se već izjasnili. Popularnost pojedinih političara ne mora se pretvoriti u podršku njihovim strankama, kao što se ni koalicioni dogovor lidera ne mora automatski prenijeti na birače.
Internet ispred televizije – važna promjena za kampanju
Vukanović je objavio i podatak da su društvene mreže, portali i internet prvi put postali glavni izvor informisanja ispitanika, dok je televizija pala na drugo mjesto. Štampa je treća, a radio četvrti izvor informacija.
Ako je taj nalaz metodološki pouzdan, mogao bi biti jedna od najvažnijih poruka istraživanja. On bi značio da će izborna kampanja u velikoj mjeri biti vođena na portalima i društvenim mrežama, gdje opozicione stranke lakše zaobilaze tradicionalne medije i direktno komuniciraju sa biračima.
Ipak, televizija i dalje može imati presudan uticaj među starijim građanima, koji su u pravilu disciplinovaniji birači. Vukanović kao najuticajniji pojedinačni medij navodi BN televiziju, dok su portal i radio BN takođe među najčitanijim, odnosno najslušanijim medijima u Republici Srpskoj.
Opozicija ima šansu, ali još nema zajedničku strategiju
Objavljeni rezultati, uprkos svim metodološkim ograničenjima, ukazuju na to da izbori ne moraju biti unaprijed odlučeni. Pad podrške SNSD-u, veliki broj neopredijeljenih i mogućnost objedinjavanja opozicionih glasova oko Blanuše stvaraju prostor za neizvjesnu trku za predsjednika Republike Srpske.
Ali isti podaci pokazuju i slabosti opozicije. SDS slabi, nove opozicione grupacije bore se za prevlast, a Vukanović i Božović međusobno dijele glasove u trci protiv jedinstvene kandidatkinje vlasti.
Zbog toga će stvarna vrijednost istraživanja biti poznata tek kada počne kampanja. Ako opozicione stranke punim kapacitetom podrže Blanušu, njegova kandidatura može ozbiljno ugroziti Minića i postati osnova za promjenu vlasti. Ako podrška ostane samo deklarativna, SNSD će još jednom imati koristi od opozicionih podjela.
U ovom trenutku opozicija ima potencijal za pobjedu u jednoj od dvije ključne pojedinačne trke. U drugoj, zbog dvije kandidature, najveću prednost sama je poklonila Željki Cvijanović.