Republika Srpska ima gotovo 291 hiljadu zaposlenih, ali iza tog broja krije se priča koja je mnogo složenija od obične statistike. Dok zvanični podaci pokazuju stabilnost tržišta rada i blagi rast zaposlenosti, detaljniji pogled otkriva duboku neravnotežu: najveći broj ljudi radi upravo tamo gdje su plate među najnižima, dok najplaćeniji sektori zapošljavaju relativno mali broj radnika.
Drugim riječima, ekonomiju Republike Srpske na svojim leđima nose oni koji najmanje osjećaju njen rast, pokazuju najnoviji podaci Zavoda za statistiku Republike Srpske.
Podaci o zaposlenosti za mart 2026. godine pokazuju da je u Republici Srpskoj bilo zaposleno 290.727 ljudi, što je za 0,5 odsto više nego godinu ranije. Taj rast, gotovo neprimjetan na papiru, skriva ozbiljna pomjeranja unutar tržišta rada. Neki sektori privlače radnike, drugi ih gube, a razlika između onih koji zarađuju najbolje i onih koji preživljavaju mjesec postaje sve izraženija.
Fabrike i prodavnice drže sistem, ali ne i standard
Ako bi se tražio stub ekonomije Republike Srpske, on bi se najprije našao u prerađivačkoj industriji i trgovini. U fabrikama radi 54.321 osoba, dok trgovina zapošljava 53.263 radnika. Zajedno, ova dva sektora okupljaju više od 107 hiljada ljudi – gotovo trećinu svih zaposlenih.
Ali upravo tu nastaje najveći paradoks.
Radnici koji čine osnovu privrede nalaze se među slabije plaćenima. Prosječna neto plata u prerađivačkoj industriji iznosi 1.421 KM, dok u trgovini iznosi 1.424 KM. To je značajno ispod ukupnog republičkog prosjeka koji je u junu 2026. godine dostigao 1.698 KM.
Dok se proizvodnja i trgovina predstavljaju kao ključni sektori razvoja, njihovi zaposleni često su prvi koji osjete rast cijena, inflaciju i povećanje troškova života.
Za više od 100 hiljada ljudi ekonomski rast ostaje uglavnom statistička kategorija.
Neka radna mjesta rastu, druga nestaju
Promjene u broju zaposlenih pokazuju da tržište rada prolazi kroz tiho preslagivanje.
Najveći rast zaposlenosti zabilježen je u trgovini, gdje je broj radnika povećan za 453 osobe. Slijede javna uprava, odbrana i socijalno osiguranje sa 431 novim zaposlenim, građevinarstvo sa 379 i sektor informacionih tehnologija sa 351 novim radnim mjestom.
Istovremeno, proizvodnja šalje drugačiji signal.
Prerađivačka industrija izgubila je 854 radnika za godinu dana, dok su poljoprivreda, šumarstvo i ribolov ostali bez 371 zaposlenog. Iza ovih brojeva nisu samo statističke promjene – to su ugašena radna mjesta, odlazak radnika i pitanje budućnosti sektora koji bi trebalo da budu osnova domaće ekonomije.
Gdje su plate preko dvije hiljade maraka?
Prosječna plata od 1.698 KM daje utisak određene stabilnosti, ali prosjek često skriva stvarnu sliku.
Na vrhu liste nalaze se sektori u kojima radi manji broj ljudi, ali su primanja znatno iznad prosjeka.
Najviše prosječne plate imaju zaposleni u stručnim, naučnim i tehničkim djelatnostima – 2.234 KM. Slijede zdravstvo i socijalni rad sa prosjekom od 2.107 KM, informaciono-komunikacione djelatnosti sa 2.080 KM, rudarstvo sa 2.072 KM i finansije i osiguranje sa 2.035 KM.
Posebno je zanimljiv primjer zdravstva, jer za razliku od drugih dobro plaćenih sektora, ono zapošljava više od 22 hiljade ljudi. To pokazuje da je moguće imati veliki broj zaposlenih i istovremeno iznadprosječne zarade.
Na drugoj strani nalaze se zaposleni u uslugama smještaja i hrane, gdje je prosječna plata 1.278 KM, saobraćaju i skladištenju sa 1.317 KM i građevinarstvu sa 1.320 KM.
Razlika između najbolje i najlošije plaćenih djelatnosti iznosi gotovo hiljadu maraka.
Četiri slike jedne ekonomije
Kada se spoje broj zaposlenih i visina plata, dobija se jasna mapa ekonomije Republike Srpske.
Jedan dio čine sektori sa malim brojem zaposlenih i visokim platama – IT, finansije i stručne djelatnosti. To su poslovi koji nude najbolji standard, ali su dostupni relativno uskom krugu stručnjaka.
Drugi predstavljaju sektori sa velikim brojem zaposlenih i dobrim primanjima, poput zdravstva i javne uprave. Oni nude sigurnost i stabilnost za desetine hiljada ljudi.
Treću grupu čine djelatnosti sa manjim brojem zaposlenih i niskim platama.
Ali najveća grupa je ona koja nosi najveći teret sistema – veliki broj zaposlenih sa ispodprosječnim primanjima. Tu se nalaze trgovina i prerađivačka industrija, sektori bez kojih ekonomija ne može funkcionisati, ali čiji radnici najčešće prvi osjete posljedice ekonomskih kriza.
Rast na papiru, pritisak u stvarnosti
Brojevi pokazuju da ekonomija Republike Srpske nije u zastoju, ali pokazuju i da njen rast nije ravnomjerno raspoređen.
Dok pojedini sektori stvaraju visoke prihode i nude plate iznad dvije hiljade maraka, veliki broj zaposlenih i dalje živi između dvije plate, računajući kako pokriti osnovne troškove.
Najvažnije pitanje zato nije samo koliko ljudi radi, nego kakav život mogu da priušte od svog rada.
Jer ekonomija se ne mjeri samo brojem zaposlenih i prosječnom platom. Mjeri se i time koliko radnika može dostojanstveno živjeti od onoga što zaradi.