Prije otkrića inzulina dijabetes je bio gotovo sigurna presuda
Na današnji dan 1921. godine dvojica istraživača sa Univerziteta u Torontu napravila su jedan od najznačajnijih koraka u istoriji medicine. Biokemičari Frederik Banting i Čarls Best izveli su eksperiment koji će zauvijek promijeniti život milionima ljudi oboljelih od dijabetesa.
Ubrizgali su psu koji je bolovao od šećerne bolesti supstancu izdvojenu iz gušterače, a nakon toga primijetili značajan pad nivoa šećera u krvi. Taj trenutak bio je početak razvoja terapije inzulinom – otkrića koje se danas smatra jednim od najvećih dostignuća medicine 20. vijeka.
Prije toga dijabetes je uglavnom značio smrtnu presudu. Ljudi oboljeli od te bolesti, posebno oni sa dijabetesom tipa 1, najčešće su umirali u roku od nekoliko sedmica ili mjeseci nakon pojave simptoma. Ljekari su bolest poznavali hiljadama godina – postoje zapisi iz starog Egipta o pacijentima koji su patili od učestalog mokrenja – ali pravi način liječenja nije postojao.
Potraga za inzulinom trajala je mjesecima
Iako je dijabetes bio poznat od davnina, naučnici dugo nisu uspijevali pronaći način da pomognu oboljelima. Banting i Best pokušali su dokazati da određena supstanca iz gušterače može uticati na nivo šećera u krvi.
Najveći izazov bio je izdvojiti inzulin u obliku koji bi se mogao koristiti za liječenje ljudi. Nakon brojnih neuspješnih pokušaja, tim iz Toronta uspio je izolovati inzulin iz gušterače pasa i pokazati da on može sniziti nivo glukoze u krvi.
Istraživači su odmah shvatili značaj svog otkrića. Već 1923. godine Banting i njegov saradnik Džon Meklaud dobili su Nobelovu nagradu za medicinu. Banting je, međutim, insistirao da se prizna i doprinos Čarlsa Besta, bez čijeg rada, kako je tvrdio, istraživanje ne bi bilo uspješno.
Prvi pacijent dobio terapiju 1922. godine
Samo godinu dana nakon otkrića inzulin je prvi put primijenjen na čovjeku. Bio je to četrnaestogodišnji Leonard Tompson, dječak kojem je dijagnostikovan dijabetes tipa 1.
Prije terapije njegovo stanje bilo je izuzetno teško i očekivao se najgori ishod. Nakon primjene inzulina njegovo zdravlje se značajno poboljšalo, a živio je još petnaest godina. Umro je od komplikacija povezanih s plućnom bolešću, a ne od dijabetesa.
Dvije vrste dijabetesa, ali potpuno drugačiji uzroci
Danas razlikujemo dva glavna oblika dijabetesa.
Dijabetes tipa 1 je autoimuna bolest kod koje imuni sistem napada ćelije gušterače koje proizvode inzulin. Zbog toga tijelo više ne može samo stvarati ovaj hormon i oboljeli moraju dobijati inzulin spolja. Prije njegovog otkrića ova dijagnoza gotovo uvijek završavala je smrću.
Dijabetes tipa 2 mnogo je češći i uglavnom se razvija kod odraslih osoba. Nastaje kada tijelo postane otporno na djelovanje inzulina, a rizik povećavaju faktori poput gojaznosti, nedostatka fizičke aktivnosti i nezdravih životnih navika. U mnogim slučajevima bolest se može držati pod kontrolom promjenama načina života i odgovarajućom terapijom.
Otkriće koje je promijenilo i društvo
Uticaj otkrića inzulina nije se završio samo na medicini. Veliki broj pacijenata nakon uvođenja terapije zahtijevao je stručnu pomoć u svakodnevnoj brizi o bolesti, što je doprinijelo većoj potražnji za medicinskim sestrama i otvorilo nove mogućnosti zapošljavanja za žene početkom 20. vijeka.
Medicinske sestre postale su ključna veza između naučnog otkrića i života pacijenata, pomažući ljudima da pravilno koriste terapiju i žive duže.
Dijabetes i danas ostaje veliki zdravstveni izazov
Iako je inzulin spasio milione života, dijabetes i dalje predstavlja jednu od najraširenijih hroničnih bolesti na svijetu. Prema procjenama, danas sa dijabetesom živi više od pola milijarde ljudi, a broj oboljelih nastavlja da raste.
Poseban izazov predstavlja dijabetes tipa 1, koji zahtijeva svakodnevnu kontrolu i stalnu pažnju. Istovremeno, porast broja ljudi sa dijabetesom tipa 2 povezuje se sa promjenama načina života, ishranom i manjkom fizičke aktivnosti.
Više od jednog vijeka nakon eksperimenta u Torontu, inzulin ostaje simbol toga koliko jedno naučno otkriće može promijeniti tok ljudske istorije.