Sjedinjene Američke Države pomoći će Saudijskoj Arabiji da uspostavi civilni nuklearni program, ali kritičari upozoravaju da bi sporazum mogao omogućiti obogaćivanje uranijuma unutar zemlje i pokrenuti regionalnu trku u naoružanju, piše Gardijan.
SAD i Saudijska Arabija postigle su istorijski sporazum prema kojem će američka tehnologija i stručnjaci biti korišteni za razvoj civilnog nuklearnog programa u toj zalivskoj monarhiji. Dogovor je izazvao zabrinutost širom Bliskog istoka, ali i u političkim krugovima u Washingtonu.
Mnogi detalji sporazuma još nisu poznati, a najveće nedoumice odnose se na mogućnost da Saudijska Arabija dobije kapacitete za obogaćivanje uranijuma na vlastitoj teritoriji i posljedice koje bi to moglo imati po širenje nuklearnog oružja.
Šta je dogovoreno?
Sporazum je zaključen na 30 godina i trebalo bi da zadovolji „energetske potrebe“ Saudijske Arabije, saopštio je američki ministar energetike Chris Wright.
U skladu s ekonomskim planom prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, Saudijska Arabija namjerava koristiti nuklearnu energiju za proizvodnju dijela električne energije. Time bi oslobodila veće količine nafte za izvoz i povećala prihode od njene prodaje.
Američke kompanije trebalo bi da imaju centralnu ulogu u izgradnji saudijske nuklearne infrastrukture, čime bi se istovremeno spriječilo da Kina i Rusija steknu jači uticaj u tom sektoru.
Procjenjuje se da sporazum vrijedi desetine milijardi dolara i predstavlja nastavak plana koji je prvobitno razvijan za vrijeme administracije Joea Bidena. Prema tadašnjem prijedlogu, SAD bi pristale na nuklearnu saradnju, dok bi Saudijska Arabija zauzvrat uspostavila formalne odnose s Izraelom.
Mogućnost normalizacije odnosa između Rijada i Izraela gotovo je nestala nakon Hamasovog napada 7. oktobra i višegodišnjeg rata u Gazi. Trampova administracija sada je odlučila nastaviti nuklearni sporazum bez šireg dogovora s Izraelom.
Hoće li Saudijska Arabija moći obogaćivati uranijum?
Prema dostupnim informacijama, sporazum otvara mogućnost izgradnje postrojenja za obogaćivanje uranijuma u Saudijskoj Arabiji, ali tek nakon zajedničke američko-saudijske studije koja bi trebalo da utvrdi da li je takav objekat zaista potreban.
Studija bi trajala dvije godine, što znači da bi konačna odluka o obogaćivanju uranijuma mogla pasti na Trampovog nasljednika u Bijeloj kući.
Mnoge države koje koriste nuklearnu energiju nemaju vlastita postrojenja za obogaćivanje uranijuma. Umjesto toga, gorivo za reaktore uvoze iz drugih zemalja.
Obogaćivanje je osjetljiv proces jer se istom tehnologijom, osim goriva za nuklearne elektrane, teoretski može proizvesti i visokoobogaćeni uranijum potreban za nuklearno oružje.
Američka administracija tvrdi da bi Washington nadzirao obogaćeni uranijum i iskorišteno gorivo iz reaktora, kako ne bi mogli biti iskorišteni za proizvodnju bombe.
Zašto je sporazum kontroverzan?
Organizacije koje se bave sprečavanjem širenja nuklearnog oružja godinama upozoravaju da bi ovakav dogovor mogao Saudijsku Arabiju usmjeriti prema razvoju nuklearnog oružja.
Saudijski zvaničnici ranije su otvoreno govorili da bi zemlja morala nabaviti nuklearno oružje ukoliko ga razvije Iran, njen najveći regionalni rival.
SAD trenutno vode rat protiv Irana koji je djelimično opravdan pokušajem da se Teheranu onemogući razvoj nuklearne bombe ili obogaćivanje uranijuma do nivoa potrebnog za oružje.
Američki državni sekretar Marco Rubio odbacio je zabrinutost zbog saudijskog sporazuma.
„Nećemo postići sporazum ni sa jednom državom ako on sa sobom nosi rizik od širenja nuklearnog oružja“, rekao je Rubio.
Nuklearni sporazum potpisan je zajedno s posebnim bilateralnim sporazumom o zaštitnim mjerama, za koji Trampova administracija tvrdi da će omogućiti odgovarajući nadzor.
Stručnjaci, međutim, upozoravaju da dogovor nema nadzorne mehanizme i ograničenja kakva su sadržavali raniji sporazumi o nuklearnoj saradnji.
Saudijska Arabija, prema dostupnim informacijama, neće biti obavezana na najstroži oblik nadzora Međunarodne agencije za atomsku energiju.
Bez najstrožih inspekcija IAEA-e
Takozvani Dodatni protokol IAEA-e primjenjuje se u desetinama država i omogućava proširene inspekcije i provjere kojima se utvrđuje da li se nuklearni materijal koristi isključivo u mirnodopske svrhe.
Taj protokol bio je i jedan od uslova nuklearnog sporazuma s Iranom iz vremena Baracka Obame, iz kojeg je Tramp povukao SAD 2018. godine.
Kada su Sjedinjene Države sklopile sličan sporazum s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, UAE se obavezao da neće obogaćivati uranijum niti prerađivati iskorišteno nuklearno gorivo.
Ta mjera postala je poznata kao „zlatni standard“ za zemlje koje žele razvijati civilnu nuklearnu energiju.
Američko-saudijski sporazum, prema izvještajima, ne sadrži takvu zabranu.
Strah od regionalne trke u naoružanju
Protivnici sporazuma tvrde da bi izgradnja saudijskog nuklearnog programa mogla podstaći druge države Bliskog istoka da zatraže iste kapacitete.
Izrael, za koji se vjeruje da posjeduje tajni nuklearni arsenal, navodno je već izrazio zabrinutost da bi sporazum mogao pokrenuti novu trku u naoružanju u regionu.
Slične kritike iznijele su i demokrate u američkom Kongresu.
Senator Chris Murphy rekao je da će sporazum „pokrenuti nuklearnu trku u regionu i dodatno obeshrabriti Iran da ograniči vlastiti program“.
Može li Kongres zaustaviti sporazum?
Sporazum bi u narednim danima trebalo da bude dostavljen američkom Kongresu na razmatranje.
Međutim, protivnicima će biti teško da ga zaustave. Kongres bi morao usvojiti zajedničku rezoluciju kojom odbija dogovor, a zatim osigurati dvotrećinsku većinu kako bi poništio eventualni predsjednički veto.
Zbog toga je malo vjerovatno da bi sporazum mogao biti blokiran, čak i ako značajan broj poslanika i senatora bude smatrao da on povećava rizik od širenja nuklearnog oružja na Bliskom istoku.