Nakon više od dvije decenije na stand-up sceni, preko 3.000 nastupa u pedesetak zemalja svijeta i statusa jednog od pionira regionalne stand-up komedije, Peđa Bajović kaže da je došao do tačke na kojoj želi napraviti veliki zaokret.
U BUKA Podcastu govori o tome zašto smatra da se stand-up posljednjih godina dramatično promijenio, zašto je sve manje klasične satire s, kako su društvene mreže promijenile posao komičara, ali i zbog čega želi pokrenuti novi regionalni video format inspirisan američkom političkom satirom.
“Ko bi se smijao forama o Dodiku?”
Bajović kaže da ga više ne zanima humor koji funkcioniše samo unutar jedne države. Cilj mu je napraviti sadržaj koji će razumjeti publika od Slovenije do Sjeverne Makedonije.
“Ako budem nastavio sa TJEДЕЉNIKOM, možda ćemo više raditi teme nego aktualnosti. Više nešto što je dovoljno blisko svima, nego recimo sad foru o, šta ja znam tu kod vas, Dodiku, koga već u Crnoj Gori nešto ne doživljavaju previše, ili u Hrvatskoj.”
Objašnjava da želi napraviti emisiju koja neće zavisiti od toga prati li neko dnevnu politiku u Bosni i Hercegovini, Srbiji ili Hrvatskoj.
“Možda će taj TJEДЕЉNIK ostati samo za vrlo kratki pregled aktualnosti. Da se napravi da neko ko sjedi u Mariboru, ako sluša nešto iz Trebinja, da mu to bude dovoljno blisko, zanimljivo i smiješno.”
“Engleski je za mene lakmus-papir”
Bajović smatra da poznavanje engleskog jezika danas nije samo pitanje obrazovanja, nego i otvorenosti prema svijetu.
“Za mene je engleski lakmus-papir. Ako si naš čovjek mlađi od nekih 60 godina i ne znaš ili barem ne razumiješ osnove engleskog jezika, tvoja realnost pretočena u svakodnevnicu je jako daleko od one moje i ja tebi nemam šta za reći.”
Dodaje da je upravo zatvaranje u vlastiti medijski i kulturni prostor jedan od razloga zbog kojih društva na ovim prostorima teško napreduju.
“Takvi ljudi su svoje sadržaje sveli na ovo naše provincijalno, torovsko i što onda rezultira i kulturom života i političkim ishodima.”
Kaže da je nekada pokušavao doprijeti i do takve publike, dijelom iz uvjerenja da to ima smisla, a dijelom zato što je bila brojnija.
“Nekada sam se možda i trudio i iz nekih prosvjetiteljskih razloga i čistog pragmatizma, jer je takvih puno više, a novac je novac. Više neću, jer ne želim, a nisam siguran ni da umijem.”

“Stand-up se estradizirao”
Na pitanje šta se dogodilo sa stand-up komedijom posljednjih godina, odgovara bez razmišljanja.
“Estradizirao se.”
Na dodatno pitanje šta to znači, odgovara:
“Popularizacija po bilo koju cijenu.”
Objašnjava da je nekada stand-up bio mnogo više okrenut društvenoj kritici i satiri.
“Stand-up koji je do negdje 2020. godine imao puno više društvene kritike, satire i zezanja na račun naših razlika, u međuvremenu se usmjerio mnogo više na muško-ženske odnose, svakodnevne situacije i reference na medije i selebritije, što objektivno ima puno više publike.”
Po njemu, upravo tu leži najveći problem.
“Ideje su u međuvremenu gotovo pa iščezle iz stand-upa. Ja sam shvatio da sam ja počeo to sve manje pratiti, jer tamo nema nešto što je meni interesantno.”
“Bez jake frustracije nema dobre komedije”
Bajović smatra da dobra komedija nikada nije nastajala iz komfora.
Govoreći o stereotipima i humoru na prostoru bivše Jugoslavije, kaže:
“Bez jake frustracije nema dobre komedije. Komedija se bazira na problemima ili, kako bi se moderno reklo, na životnim izazovima.”
Dodaje da upravo zbog toga satira ima posebnu vrijednost, jer tjera ljude da kroz smijeh razmišljaju o društvu.

Društvene mreže “suše dušu”
Iako danas živi od stand-upa, priznaje da najveći dio posla uopšte nije nastupanje.
“U glave je jedno 15 do 20 posto. Sve ovo ostalo su putovanja, pripreme putovanja, dogovaranje, logistika, prodaja.”
Najviše ga, kaže, iscrpljuje nešto sasvim drugo.
“Ono što ne samo meni nego svima nama suši dušu jeste ta samopromocija. Društvene mreže primarno. Korisne su, ali su korisne samo do te mjere ako si ti na njima stalno.”
“Ja sam onaj jugoslavenski duh”
Na pitanje zašto se nikada nije potpuno posvetio političkoj satiri u jednoj državi, Bajović kaže da je razlog jednostavan – želi ostati regionalni autor.
“Ja želim pokriti cijeli ovaj prostor i ne mogu u dubinu na pojedinačnu javnost. Ja sam iznad. Ja lebdim negdje iznad. Ja sam onaj jugoslavenski duh koji lebdi iznad svega toga.”
Kaže da bi možda mogao mnogo dublje ulaziti u hrvatsku politiku jer tamo živi, radi i plaća porez, ali smatra da bi time izgubio publiku u ostatku regiona.
“Druga strana će uvijek reći: ‘Šta će nama neki…’ pa onda krenu Srbin, Hrvat, Bosanac, Jugoslaven…”
Satire je sve manje
Na kraju razgovora upozorava da ga najviše brine smjer u kojem se razvija stand-up.
“Ostaje ona moja žal – nedovoljno je satire.”
Kaže da mnogi mlađi komičari danas biraju sigurnije teme koje garantuju smijeh, dok je satira zahtjevnija i traži od publike da razmišlja.
“Ja želim da se ljudi smiju, ali ja želim da oni kroz taj smijeh… malo da se stane ipak. Taj drugi, narodski smijeh je sad glavni cilj. Nažalost, kolege koji su listom mlađi od mene više se usmjeravaju na to.”
Cijeli razgovor sa Peđom Bajovićem pogledajte u novoj epizodi BUKA Podcasta.