Iako je Centralna izborna komisija BiH (CIK) posljednjih sedmica intenzivirala kažnjavanje političkih subjekata zbog preuranjene izborne kampanje, stručnjaci upozoravaju da sadašnji sistem sankcija mnogo više pogađa male nego velike političke stranke. Na današnjoj hitnoj sjednici CIK BiH izrekao je novčane kazne Srpskoj demokratskoj stranci (SDS), Demokratskoj narodnoj zajednici (DNZ) BiH – Krajiškoj stranci i Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) zbog kršenja odredbi Izbornog zakona BiH. SDS je kažnjen sa 3.000 KM jer je CIK ocijenio da je član Predsjedništva te stranke Đorđe Miličević u televizijskom gostovanju predstavljao dijelove opozicionog programa prije početka zvanične kampanje. Isti iznos kazne izrečen je DNZ-u zbog videosnimka objavljenog na Facebooku, dok je SNSD kažnjen sa 4.000 KM zbog izjava predsjednika stranke Milorada Dodika o uvođenju izbornih tehnologija, koje je CIK ocijenio kao širenje dezinformacija koje narušavaju integritet izbornog procesa.
Sažetak i kontekst:
- CIK BiH kaznio SDS, SNSD i DNZ zbog preuranjene izborne kampanje.
- Šta je preuranjena kampanja prema Izbornom zakonu BiH.
- Kazne za preuranjenu kampanju iznose od 3.000 do 30.000 KM.
- Ožegović: Simbolične kazne više pogađaju male nego velike političke stranke.
- Funkcionerska kampanja ostaje najveća prednost stranaka na vlasti.
- Zašto stručnjaci smatraju da sadašnji sistem sankcija nije dovoljno efikasan.
- Kako veliki budžeti političkih stranaka umanjuju efekat novčanih kazni.
- Šta bi trebalo mijenjati u Izbornom zakonu BiH kako bi izborna utakmica bila ravnopravnija.
Šta je zapravo preuranjena kampanja?
Izmjenama Izbornog zakona BiH prvi put su preciznije definisana pravila ponašanja političkih subjekata između raspisivanja izbora i početka zvanične kampanje.
Preuranjenom kampanjom smatra se svaki oblik izborne promocije u tom periodu – putem televizije, radija, štampanih i online medija, društvenih mreža ili bilo kojeg drugog oblika javnog oglašavanja koje ima obilježja izborne kampanje.
Istovremeno, zakon dozvoljava političkim strankama da održavaju svoje redovne aktivnosti, sjednice organa i skupove koji nemaju karakter izborne promocije.
Za kršenje ovih odredbi propisane su kazne od 3.000 do 30.000 KM za političke subjekte, dok odgovorna lica i kandidati mogu biti kažnjeni dodatnim novčanim kaznama.
Kazne male na papiru, još manje u praksi
Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH smatra da sadašnji sistem sankcija ne postiže svoj cilj.
“Sva ograničenja u izbornom periodu idu u korist velikim partijama na vlasti iz dva razloga. Prvi je jer raspolažu većim novčanim sredstvima i mogu komotnije da se ponašaju. Simbolične kazne od 3.000 ili 4.000 KM za velike partije čiji budžeti prelaze tri miliona KM godišnje praktično ne predstavljaju ozbiljan teret. S druge strane, isti iznosi mogu biti veliko finansijsko opterećenje za male stranke kojima nekoliko kazni može ozbiljno ugroziti rad”, kaže Ožegović za BUKU.
Drugim riječima, zakon propisuje isti minimalni iznos kazne za političke subjekte koji raspolažu višemilionskim budžetima i za one koji raspolažu tek desetinama hiljada maraka. Ono što bi za veliku stranku predstavljalo tek trošak jednog predizbornog događaja, za manju političku opciju može značiti odustajanje od dijela kampanje.
Funkcionerska kampanja ostaje najveći problem
Ožegović upozorava da postoji još jedan, mnogo ozbiljniji problem – funkcionerska kampanja.
“Sa pozicije vlasti, kroz kadrove koji upravljaju javnim preduzećima, ustanovama i institucijama, vode funkcionersku kampanju tako što kroz promociju redovnih aktivnosti institucija zapravo promovišu sebe i politički subjekt kojem pripadaju. To je vrlo jednostavan način za preuranjenu kampanju koji nije sankcionisan, a građani često i ne vide razliku između javnog funkcionera i člana stranke, iako je riječ o istoj osobi koja, recimo, otvara put ili promoviše završetak nekog projekta”, ističe on.
Upravo zbog toga, dodaje, političari na vlasti mogu mjesecima prije zvanične kampanje biti svakodnevno prisutni u medijima kroz otvaranja škola, puteva, bolnica ili drugih javnih investicija, bez formalnog kršenja zabrane preuranjene kampanje.
Veliki imaju prednost i prije početka kampanje
Takva situacija, smatra Ožegović, stvara neravnopravan položaj učesnika izbora.
“Do nekih srećnijih izmjena Izbornog zakona ili šireg tumačenja od strane CIK-a kojim bi se efikasnije spriječile ove zabranjene aktivnosti velikih stranaka, male stranke i nezavisni kandidati mogu se jedino fokusirati na zvaničnu kampanju i pažljivo pratiti nepravilnosti svojih političkih protivnika, prijavljivati ih i pokušati na taj način umanjiti njihovu prednost”, zaključuje Ožegović.
Današnje odluke CIK-a pokazuju da se pravila o preuranjenoj kampanji sve češće primjenjuju u praksi. Međutim, ostaje otvoreno pitanje da li kazne od nekoliko hiljada maraka za najveće političke stranke mogu imati stvarni odvraćajući efekat ili predstavljaju tek simboličnu cijenu za višemjesečnu predizbornu promociju.