Na suđenju Branislavu Zeljkoviću i ostalima u predmetu Korona ugovori, sud je odbacio više od 30 dokaza Tužilaštva jer nisu bili uredno prevedeni.
Suđenje Branislavu Zeljkoviću i ostalim optuženima u predmetu “Korona ugovori” danas je otvorilo ozbiljno pitanje profesionalizma i načina rada Republičkog javnog tužilaštva. Okružni sud je donio odluku da u potpunosti odbaci više od 30 materijalnih dokaza koje je predložila optužba, uz vrlo jasno i oštro obrazloženje da pomenuti dokumenti nisu bili uredno i zvanično prevedeni.
Međutim, suština problema u sudnici nije se zaustavila samo na ovom formalnom i tehničkom propustu. Većina odbačenih materijala, kako se moglo čuti tokom ročišta, uopšte nije bila od suštinskog značaja za sam krivični postupak, što dodatno otvara dilemu u javnosti zašto su se takvi dokumenti uopšte našli u zvaničnom spisu, piše Srpskainfo.
Sa druge strane, sud je reagovao potpuno drugačije kada je riječ o dokazima koje smatra pravno relevantnim za utvrđivanje istine. Za te ključne dokumente eksplicitno je naložen prevod i to po direktnoj naredbi samog suda, čime je povučena jasna linija između onoga što je zaista važno za rasvjetljavanje milionske afere i onoga što predstavlja tek usputni balast. Konačna odluka o prihvatanju preostalih dokaza biće donesena na narednom ročištu, koje je zakazano za 12. juli.
Optužnica za milionsku štetu
Podsjećanja radi, Republičko javno tužilaštvo je u ovom obimnom predmetu prikupilo i sudu dostavilo više od 2.000 materijalnih dokaza protiv Zeljkovića i drugih aktera. Optužnica ih tereti da su u vrijeme nezapamćene pandemije virusa korona počinili teške zloupotrebe pri nabavci medicinske i zaštitne opreme, te da su na taj način direktno oštetili budžet Republike Srpske za više od 1,3 miliona konvertibilnih maraka.
Osim Zeljkovića, koji je u spornom periodu obavljao funkciju direktora Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, na optuženičkoj klupi nalaze se još i direktor firme „Prokontrol“ Slavko Bojić, direktor firme “Promeding” iz Laktaša Dragan Dubravac, kao i bivši direktor banjalučke firme “Sineks laboratorija” Sani Crljić.
Prema navodima iz zvanične optužnice, koja broji ukupno pet tačaka, Branislav Zeljković se tereti da je najgrublje zloupotrijebio svoj službeni položaj i ovlašćenja direktora. On je svjesno kršio procedure javnih nabavki i primjenjivao pregovarački postupak bez objave obavještenja, kao i direktni sporazum, iako isti prema Zakonu o javnim nabavkama BiH nikako nisu mogli biti primijenjeni u tim situacijama.
Nabavku zaštitnih maski, medicinskih odijela i termalnih kamera sprovodio je preko nekvalifikovanih ponuđača po cijenama koje su bile višestruko veće od realnih nabavnih cijena.
Na taj način je, prema tvrdnjama tužilaca, za optužena lica pribavljena ogromna korist na štetu građana. Zeljković je za sebe lično navodno uzeo najmanje 335.000 KM, dok je firmi „Travel for fan“ i Saši Markoviću obezbijeđena korist od 578.780 KM. Firmi “Procontrol” i Slavku Bojiću prema optužnici je pripalo 241.562 KM, a Saniju Crljiću i preduzeću „Sineks laboratorija“ iznos od 28.700 maraka.
Važno je napomenuti da je optuženi Saša Marković, još ranije u potpunosti priznao svoju krivicu i nagodio se sa Republičkim javnim tužilaštvom. Nakon postignute nagodbe, on je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uz prateću novčanu kaznu od pola miliona maraka.
Marković je tokom svog svjedočenja otvoreno priznao da je bivšem direktoru Instituta Branislavu Zeljkoviću u više navrata lično isplatio ukupno 250.000 maraka mita, a sve kako bi obezbijedio unosne poslove isporuke zaštitnih odijela u danima kada je zdravstveni sistem bio pod najvećim pritiskom.