Brod koji je potonuo prije nego što je isplovio možda je najbolji opis višemjesečnog pokušaja opozicionih stranaka u Republici Srpskoj da nastupe sa zajedničkim kandidatima na predstojećim opštim izborima. Nakon sedmica pregovora, međusobnih optužbi i neuspjelih pokušaja da pronađu kompromis, danas je postalo jasno da će opozicija u izbornu trku ući podijeljena.
Srpska demokratska stranka na sjednici Glavnog odbora u Bijeljini potvrdila je da će njen kandidat za predsjednika Republike Srpske biti Branko Blanuša, dok će kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH biti Marinko Božović.
Istovremeno su usvojene i kandidatske liste za Narodnu skupštinu Republike Srpske i Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH.
Time je stavljena tačka na priču oko kandidata SDS_a čime je praktično okončana i višemjesečna saga oko zajedničkog nastupa opozicije.
Šta za sada znamo o kandidatima opozicije?
Srpska demokratska stranka je zvanično potvrdila Branka Blanušu kao kandidata za predsjednika Republike Srpske i Marinka Božovića za srpskog člana Predsjedništva BiH. Istovremeno, predsjednik Liste Za pravdu i red Nebojša Vukanović ostaje pri ranije najavljenoj kandidaturi za člana Predsjedništva BiH, dok je predsjednik PDP-a i Pokreta Sigurna Srpska Draško Stanivuković poručio da će, ukoliko u narednim danima ne dođe do dogovora sa SDS-om, u nedjelju u 19 časova biti “99 odsto” kandidat za predsjednika Republike Srpske.
Podsjetimo, još 20. maja SDS, Pokret Sigurna Srpska i Narodni front potpisali su sporazum o zajedničkom djelovanju na izborima. Namjera je bila da ove tri političke opcije izađu sa zajedničkim kandidatima za obje inokosne funkcije – predsjednika Republike Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH.
Međutim, već nakon prvih razgovora postalo je jasno da najveći problem predstavlja kandidatura za predsjednika Republike Srpske. SDS nije odustajao od Branka Blanuše, iako se u jednom trenutku, na sjednici Predsjedništva stranke, spominjala mogućnost da zajednički kandidat bude predsjednik PDP-a i Pokreta Sigurna Srpska Draško Stanivuković.
Paralelno s tim, predsjednik Liste Za pravdu i red Nebojša Vukanović od početka je odbijao koncept zajedničkog opozicionog kandidata, insistirajući na vlastitoj kandidaturi za srpskog člana Predsjedništva BiH, uz političko partnerstvo s Igorom Crnatkom.
Povrh svega, Draško Stanivuković poručuje da će, ukoliko SDS ne prihvati njihov posljednji prijedlog za dogovor, u nedjelju u 19 časova “99 odsto” biti kandidat za predsjednika Republike Srpske.
“Spremni smo da napravimo, uz pet koraka nazad, još jedan, da bismo došli do dogovora. Ako se ni to ne shvati ozbiljno, 99 odsto ja sam u nedjelju u 19 časova kandidat za predsjednika Republike Srpske”, rekao je Stanivuković.
Ako do toga zaista dođe, opozicija će na izbore izaći u najmanje dvije kolone, dok bi uz Vukanovićevu kandidaturu za Predsjedništvo BiH mogla imati i više kandidata za najvažnije funkcije.
S druge strane, vladajuća koalicija već je predstavila svoje kandidate. Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik saopštio je da će kandidat za predsjednika Republike Srpske biti aktuelni premijer Savo Minić, dok će Željka Cvijanović pokušati osvojiti novi mandat u Predsjedništvu BiH.
Rok za predaju kandidatskih lista ističe 6. jula u 16 časova, ali je već sada jasno da je ideja o jedinstvenom opozicionom nastupu, koja je prije nešto više od mjesec predstavljena kao ključni preduslov za pobjedu nad vladajućom koalicijom, doživjela potpuni krah.
“Projekt razbijanja opozicije uspio”
Politička analitičarka Tanja Topić smatra da se nakon višemjesečne borbe za kandidatske pozicije nameće pitanje postoji li u Republici Srpskoj uopšte autentična opoziciona scena, odnosno političke stranke koje djeluju potpuno nezavisno od uticaja vlasti i političkih centara moći.
“Pri tome je bilo prilično cinično slušati pojedine opozicione prvake koji su tvrdili da je jedini recept za pobjedu jedinstvo opozicije, dok su istovremeno činili sve da jedni drugima sapliću noge na svakom koraku”, ocjenjuje Topić.
Prema njenim riječima, danas se može zaključiti da je projekat razbijanja opozicije u potpunosti uspio, te da vladajuća koalicija s razlogom može zadovoljno trljati ruke.
“Baš kao i onaj usamljeni dio političara iz opozicionih redova koji su ‘pobjednički tim’ napustili prije nego što je brod potpuno potonuo”, zaključuje Topić.