Termoelektrana Ugljevik večeras se vraća u pogon nakon više od dvije sedmice van sistema, a za njen ponovni rad obezbijeđen je ugalj iz Bukove Kose koji proizvodi i prodaje „Drvo-Export“. Koliko će Elektroprivreda Republike Srpske za taj ugalj platiti – za sada nije poznato.
Iz „Drvo-Exporta“ potvrđuju da je dogovoreno da TE Ugljevik kupuje njihov ugalj, ali tvrde da je cijena „minimalna“ i da će dobit kompanije na ovom poslu biti mala.
Problem je što ni Elektroprivreda RS ni rukovodstvo TE Ugljevik javnosti nisu saopštili konkretnu cijenu.
Rufi kaže da je ugalj prodat „uz minimalnu naknadu“
Srđan Klječanin Rufi, koji se povezuje sa „Drvo-Exportom“, potvrdio je za CAPITAL da je dogovor postignut i da su prve količine uglja već krenule prema Ugljeviku.
„Dogovoreno je da im se izađe u susret i da im uz minimalnu naknadu ustupimo ugalj. Već su krenule manje količine sa Bukove Kose prema Ugljeviku, a od ponedjeljka počinjemo da vozimo u punom kapacitetu“, rekao je Klječanin.
Tvrdi i da je cijena po kojoj je ugalj prodat TE Ugljevik najniža u okruženju. Međutim, konkretnu cifru nije želio da otkrije.
„Cijena je minimalna, kao i dobit firme na ovom poslu. Sve ostaje u Republici Srpskoj, a samo je to bitno, i koncesiona naknada i ugalj. Da se ne uvozi sa strane. Ovaj ugalj je jeftiniji pet puta nego što će proizvesti struje“, rekao je Klječanin.
Upravo tu ostaje otvoreno najvažnije pitanje – koliko tačno košta tona uglja koju Elektroprivreda RS kupuje od „Drvo-Exporta“?
Ni generalni direktor Elektroprivrede RS Luka Petrović, niti direktor TE Ugljevik Žarko Novaković danas nisu odgovarali na pozive CAPITAL-a kako bi pojasnili detalje ovog aranžmana.
TE Ugljevik treba 6.000 tona uglja dnevno
Prema ranijim riječima Luke Petrovića, termoelektrana dnevno troši oko 6.000 tona uglja, odnosno najmanje 150 kamiona.
Petrović je najavio da će TE Ugljevik biti na mreži i da bi proizvodnja trebalo da bude kontinuirana do 25. decembra.
Razlog za ponovno pokretanje termoelektrane je i visoka cijena električne energije na tržištu, koja je prema njegovim riječima veća od 300 evra po megavat-času.
„Imaju domaćeg uglja, a danas je počeo da dolazi i kupovni iz Prijedora“, rekao je Petrović.
Istovremeno je poručio da više neće biti potrebe za kupovinom sa stranog tržišta i da će se koristiti domaća energija.
Međutim, javnost i dalje ne zna koliko će Elektroprivredu RS koštati ugalj koji sada stiže iz Bukove Kose.
Na depou čak 400.000 tona uglja
Klječanin tvrdi da „Drvo-Export“ trenutno raspolaže zalihama od između 350.000 i 400.000 tona uglja.
Plan je, kaže, da se u naredna dva mjeseca veliki dio tih zaliha pošalje prema TE Ugljevik, ali i drugim kupcima sa kojima firma ima ugovorene poslove.
Nije precizirao koliko je uglja naručila sama termoelektrana.
Posebno pitanje je kvalitet uglja.
Na upozorenja da ugalj iz Bukove Kose sadrži veoma visok procenat sumpora, Klječanin odgovara da to nije tačno.
Stručnjak iz oblasti rudarstva i energetike, međutim, tvrdi drugačije.
Prema njegovim riječima, istraživanja su pokazala da ovaj ugalj u prosjeku sadrži oko osam odsto sumpora, dok je na pojedinim mjestima izmjereno čak 13 do 14 odsto.
Stručnjaci upozoravaju: „Ne smije se samostalno spaljivati“
Prema procjeni stručnjaka koju prenosi CAPITAL, ugalj sa tolikim procentom sumpora ne bi trebalo samostalno koristiti u kotlovima termoelektrane.
„U nekim dijelovima izmjereno je i do 13-14 odsto sumpora. Čak i kada bi ga koristili, morali bi ga pomiješati sa najmanje dvostrukom količinom nekog drugog uglja sa niskim sadržajem sumpora“, rekao je stručnjak.
Problem je u tome što su postrojenja, uključujući TE Ugljevik, projektovana za ugalj sa znatno manjim sadržajem sumpora.
Zbog toga se postavlja i pitanje kakve bi posljedice korištenje uglja iz Bukove Kose moglo imati na kvalitet vazduha u Ugljeviku i okolini.
Stručnjaci predlažu dodatna mjerenja i kontrolu kvaliteta uglja, posebno zbog mogućeg povećanja emisija sumpornih jedinjenja.
Građani već godinama upozoravaju na Bukovu Kosu
Ugalj iz Bukove Kose već je godinama predmet sporova i upozorenja.
Mještani Velikog Palančišta ranije su ukazivali na probleme sa depoima uglja, samozapaljenjem i dimom koji se širi ovim krajem.
Na ekološke probleme upozoravao je i Centar za životnu sredinu, koji je osporavao izdavanje dozvola za rudnik.
Sudovi su do sada poništili dvije ekološke dozvole koje je izdalo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske. U septembru ove godine izdata je i treća, ali sudski postupci i dalje traju.
Vlada isplatila 240 miliona KM, a ugalj se sada kupuje drugdje
Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da je Vlada Republike Srpske prije nekoliko mjeseci isplatila oko 240 miliona KM ruskom biznismenu Rašidu Serdarovu za preuzimanje kompanije „Comsar Energy“ i vraćanje koncesije za eksploataciju uglja na polju „Ugljevik Istok 2“.
Tada su građanima i javnosti stizala obećanja da će ovaj potez omogućiti normalizaciju rada Rudnika i termoelektrane Ugljevik i da će proizvodnja uglja biti povećana.
Umjesto očekivanog brzog početka eksploatacije na „Ugljevik Istoku 2“, TE Ugljevik sada ponovo zavisi od kupljenog uglja.
I to iz drugog rudnika.
Zato uz pitanje koliko košta tona uglja iz Bukove Kose ostaje i ono mnogo veće: kako je moguće da je Republika Srpska nakon stotina miliona maraka izdvojenih za rješavanje problema uglja u Ugljeviku ponovo došla u situaciju da mora hitno da ga kupuje?