Dok FIFA turnir sve više pretvara u luksuzni događaj, Zohran Mamdani je Svjetsko prvenstvo u New Yorku iskoristio za potpuno drugačiju poruku: grad pripada navijačima, migrantima i običnim ljudima.
New York je ovih dana grad koji diše fudbal. Na trgovima, u parkovima, barovima i na velikim ekranima smjenjuju se zastave Brazila, Maroka, Škotske, Njemačke, Ekvadora i desetina drugih reprezentacija. U gradu u kojem Svjetsko prvenstvo lako može proći neprimijećeno zbog vlastite veličine i haosa, Mundijal je ipak postao dio svakodnevnog života.
Guardian piše da se u toj atmosferi jedno ime posebno često pominje – Zohran Mamdani, gradonačelnik New Yorka. Ne kao političar koji se usput fotografiše na sportskim događajima, već kao neko ko razumije fudbal, govori jezikom navijača i uspijeva turnir povezati s idejom grada otvorenog za sve.
Mamdani je, prema Guardianu, Svjetsko prvenstvo pretvorio u političku i društvenu poruku bez nametljive kampanje. Bio je prisutan na utakmicama, komunicirao s navijačima, komentarisao rezultate, upozoravao na vremenske uslove i istovremeno stalno vraćao fokus na ono što bi Mundijal trebalo da bude – slavlje različitosti, zajedništva i igre.
Najveći kontrast vidljiv je u odnosu prema cijenama. Dok su mnogi navijači ogorčeni zbog skupih ulaznica i troškova oko utakmica, Mamdani je uspio obezbijediti lutriju za ulaznice od 50 dolara za stanovnike New Yorka. Kada su se pojavile najave skupog prevoza do stadiona MetLife u New Jerseyju, zajedno s guvernerkom Kathy Hochul podržao je uvođenje šatl autobusa od 20 dolara. Guardian navodi i da je reagovao nakon odluke FIFA-e da zabrani unošenje flašica vode na stadione, što je kasnije promijenjeno.
Za mnoge Njujorčane, to je napravilo razliku. Ne nužno zato što su svi odjednom mogli priuštiti utakmice, nego zato što je neko iz gradske vlasti javno rekao ono što navijači osjećaju: Svjetsko prvenstvo ne smije biti samo događaj za bogate turiste i korporativne lože.
Posebno snažna bila je Mamdanijeva poruka o New Yorku kao gradu imigranata. U trenutku kada su iz federalne administracije stizale oštre poruke o migrantima i najave pojačanog prisustva imigracione policije, Mamdani je insistirao da Svjetsko prvenstvo mora odražavati ideju svijeta kao zajedničkog prostora. Njegova poruka navijačima i gostima bila je jednostavna: “Welcome home!”
Guardian primjećuje da se Mamdani u ovoj ulozi nametnuo kao lice jedne drugačije Amerike – one koja se ne zatvara, nego dočekuje. U gradu u kojem žive ljudi iz gotovo svih zemalja učesnica, Mundijal je postao podsjetnik na ono što New York već jeste: globalni grad u kojem se reprezentacije ne gledaju samo na televiziji, nego se sreću na ulici, u metrou, u parku i ispred velikih ekrana.
Zato je priča o Mamdaniju i Svjetskom prvenstvu više od sportske epizode. Ona govori o tome kako veliki turniri mogu biti mnogo više od profita, marketinga i sigurnosnih protokola. Mogu biti prilika da se pokaže kome grad zaista pripada.
U New Yorku je, barem tokom ovog Mundijala, poruka jasna: fudbal nije samo za one koji mogu platiti najskuplju kartu. Fudbal je za one koji navijaju na trgovima, putuju šatl autobusima, nose zastave svojih roditelja i baka, i u velikom gradu na trenutak pronađu osjećaj doma.
Izvor: Guardian