Šefovi vodećih svjetskih kompanija koje razvijaju vještačku inteligenciju stigli su na samit G7 s jasnom, ali zabrinjavajućom porukom upućenom svjetskim liderima: potrebno je hitno uspostaviti način upravljanja vještačkom inteligencijom. Ipak, među njima postoje ozbiljna neslaganja o tome kako bi ta kontrola trebalo da izgleda u praksi, prenosi Sky News.
Ova tema dominirala je završnicom trodnevnih razgovora lidera G7 u francuskim Alpama, gdje su na radnom ručku učestvovali i čelnici tri najveće AI kompanije: izvršni direktor OpenAI-ja Sam Altman, šef Google DeepMinda Demis Hasabis i prvi čovjek Anthropica Dario Amodei. Njihovo prisustvo među svjetskim liderima, uključujući i Donalda Trumpa, dogodilo se u izuzetno osjetljivom geopolitičkom trenutku.
„Utrka s vremenom za regulaciju AI“
Hasabis, Altman i Amodei upozorili su političare da je potrebno brzo djelovanje. Iako se razlikuju u procjenama rokova, svi se slažu da vlade imaju vrlo ograničeno vrijeme da uspostave kontrolne mehanizme.
Hasabis procjenjuje da bi ključni pomaci mogli nastupiti u naredne tri do pet godina, dok Amodei smatra da bi vještačka inteligencija već za godinu ili dvije mogla dostići nivo nadmašivanja ljudi u gotovo svim oblastima. Altman je bio jednako direktan, poručivši da se u vrlo kratkom roku očekuju sistemi „ogromne i zapanjujuće moći“.
„Tehnologija sa ogromnim koristima, ali i ozbiljnim rizicima“
Iako su naglasili potencijal AI tehnologije, trojica lidera su izrazila i duboku zabrinutost zbog njenih mogućih zloupotreba. Fokus diskusije nije bio na ekonomskim posljedicama poput gubitka poslova, već prvenstveno na pitanjima nacionalne sigurnosti: sajber napadima, bioterorizmu, nuklearnim prijetnjama i savremenom ratovanju.
Amodei je upozorio da bi, ako se trend nastavi, vještačka inteligencija mogla postati ključni izvor ekonomske i vojne moći među državama, što posebno brine evropske zemlje koje nemaju kontrolu nad vodećim tehnološkim centrima.
„Ko zapravo drži kontrolu nad AI budućnošću?“
Učesnici su se složili da je potreban međunarodni okvir upravljanja, ali su se razišli oko toga ko treba da ga vodi. Hasabis je naglasio da je ovo pitanje previše važno da bi bilo ostavljeno samo tehnološkim kompanijama, dok je Altman poručio da odgovornost mora ostati i na državama, a ne samo na laboratorijama.
Amodei je predložio formiranje saveza demokratskih država pod vođstvom SAD-a koji bi strogo kontrolisao pristup naprednim AI sistemima i ograničio dostupnost potencijalnim suparnicima, prije svega Kini.
„Otvorenost naspram restrikcija“
Altman se oštro usprotivio ideji prevelike centralizacije kontrole, ističući da nakon osnovnih sigurnosnih pravila tehnologija treba da ostane dostupna širokom krugu ljudi. Po njegovim riječima, cilj bi trebalo da bude da svi imaju korist od AI i mogućnost da je koriste na svoj način.
Hasabis je, s druge strane, predložio uspostavljanje međunarodnog tehničkog tijela koje bi redovno ažuriralo standarde u skladu s novim rizicima, uz podršku vodećih laboratorija i pod međunarodnim okvirom.
„Strah od koncentracije moći“
Altman je upozorio i na opasnost da se pod izgovorom sigurnosti previše moći koncentrira u rukama malog broja aktera.
Prema njegovim riječima, jednako veliki rizik kao i sama tehnologija jeste mogućnost da se regulacija iskoristi za kontrolu i ograničavanje šireg društva, umjesto za stvarnu zaštitu od opasnosti.
„Politička poruka Keira Starmera“
Britanski premijer Keir Starmer nije zauzeo stranu u ovom sukobu mišljenja, već je naglasio važnost podrške javnosti i balansiranja između inovacija i zaštite građana.
On je upozorio da političari moraju pažljivo slušati javnost, jer bi u suprotnom mogli izgubiti njeno povjerenje. Takođe je istakao da je potrebno istovremeno obezbijediti sigurnost, zaštitu djece i slobodu govora, uz nastavak razvoja vještačke inteligencije.
Zaključio je da će bez tog balansa podrška javnosti za AI politike biti ozbiljno ugrožena.