Tokom aktivnosti održanih u okviru Sedmice nauke istraživač i biolog Dušan Jelić iz Hrvatske obavio je više zarona i istraživanja na području Nacionalnog parka Una i okolnih kraških sistema.
Rezultati su donijeli nova saznanja o bogatom podzemnom svijetu ovog područja, uključujući moguće otkriće nove vrste rakušca i potvrdu izuzetno značajnih populacija čovječje ribice.
Dr Dušan Jelić, doktor biologije čije je stručno polje ekologija životinja, godinama se bavi istraživanjem pećinskoh organizama i podvodnih kraških sistema.
„Moje stručno polje je ekologija životinja, a bavim se ronjenjem u špiljama, odnosno istraživanjem čovječje ribice i drugih špiljskih organizama“, rekao je Jelić za BUKU.
Jedno od najvažnijih otkrića tokom istraživanja na području Crnog jezera u blizini Bihaća odnosi se na potvrdu prisustva velike vrste špiljskog rakušca.
Najveći rakušac u pećinskim sistemima
„Upravo ovdje na Crnom jezeru uspjeli smo potvrditi jednu vrstu rakušca. To je najveći rakušac u špiljskim sistemima Dinarida, iz roda Spheromides. Vrsta još nije do kraja opisana jer do sada nije bilo dovoljno primjeraka za naučnu obradu. Tokom Sedmice nauke pronašli smo nekoliko jedinki na osnovu kojih će se vjerovatno moći opisati nova vrsta“, objašnjava Jelić.
Pored toga, istraživači su pronašli i nekoliko lokacija sa značajnim populacijama čovječje ribice, jedne od najpoznatijih i najugroženijih podzemnih vrsta na Balkanu.
„Pronašli smo nekoliko lokaliteta sa populacijama čovječje ribice, koja je prioritetna vrsta za zaštitu u okviru ekološke mreže. Područje Une, Sane i širi sistem oko Grmeča čini jednu od najvrijednijih populacija u cijelom njenom arealu rasprostranjenja“, ističe on.
Na pitanje zašto je potrebno zaštititi rijeku Unu i njene pritoke, Jelić odgovara jednostavno:
„Zato što je jedinstvena.“
Ipak, iza te kratke rečenice krije se mnogo više.
„Ovdje postoji izuzetna biološka raznolikost. Nekome ko živi na ovom području možda to ne djeluje posebno, ali gledano iz šire perspektive riječ je o prostoru koji je jedinstven i na evropskom i na svjetskom nivou. To je sistem biodiverziteta koji se razvio u kontinentalnom dijelu, a istovremeno veoma podsjeća na mediteransku faunu. Očigledno je da je nekada postojao određeni koridor kojim su vrste iz mediteranskog područja prodirale u unutrašnjost, što cijelom prostoru daje izuzetnu vrijednost.“
Posebno značajno mjesto u tom ekosistemu zauzima mladica, jedna od najcjenjenijih riječnih riba Evrope.
„Prethodni izvještaji o stanju mladice u Evropi pokazali su da se na ovom području nalazi jedna od najvećih i najvažnijih populacija za očuvanje vrste. Upravo zbog toga potrebno je ulagati dodatne napore kako bi se spriječila devastacija prostora i, gdje god je moguće, obnovili dijelovi koji nisu u najboljem stanju“, navodi Jelić.
Govoreći o prijetnjama s kojima se suočavaju podzemni i riječni ekosistemi, upozorava da je ljudski uticaj i dalje jedan od najvećih problema.
„Nažalost, i ovdje na izvorima nalazimo velike količine otpada. Pronalazimo čak i ostatke minsko-eksplozivnih sredstava. Iako se područje redovno čisti, uvijek ostaju različite vrste otpada – od željeza i drveta do plastike. Slična situacija je i u samoj Uni. Potrebno je raditi na smanjenju ljudskog pritiska kako bi se ovim vrstama sačuvala njihova prirodna staništa.“
Prema njegovim riječima, upravo su sedrene barijere, špiljski sistemi i izuzetno čista voda ključni elementi koji omogućavaju opstanak brojnih rijetkih vrsta.
„Voda prolazi kroz podzemlje i na površinu izlazi gotovo savršeno čista. Potrebno je samo omogućiti da takvo stanje ostane očuvano.“
Istraživanja su donijela i niz zanimljivih opažanja o samim podzemnim sistemima.
„Jedna od najzanimljivijih pojava jeste ogromna količina vode koja izbija iz podzemlja. Riječ je o milionima litara vode koji su ulaz u špilju doslovno izbrusili i učinili ga potpuno bijelim. Međutim, čim se uđe u unutrašnjost, stijene postaju potpuno crne zbog bakterijskog sloja koji ih prekriva. Upravo zbog toga pojedini lokaliteti nose nazive poput Crne rupe ili Crnog jezera.“
Oblici života koji još uvijek nisu naučno opisani
Posebno ga je impresionirala situacija u pećinama na području Lušci Palanke.
„Tamo smo pronašli nevjerovatno bogate populacije špiljskih školjki. Bilo ih je toliko da smo hodali po slojevima školjki na dnu. Takve količine do sada gotovo da nisam vidio. To govori da je podzemni sistem izuzetno velik i da se radi o ogromnom rezervoaru vode iz kojeg se napajaju brojni izvori poput Krušnice, Crnog vrela i Klokota.“
Na kraju razgovora, Jelić se osvrnuo i na ono što smatra jednim od najuzbudljivijih naučnih izazova svoje karijere.
„Meni je najzanimljivija čovječja ribica. Sve više pokazatelja upućuje na to da se na ovom području nalaze i neki oblici života koji još nisu naučno opisani. Posebno je zanimljivo što postoje indicije da čovječja ribica iz ovog kraja možda nije vrsta Proteus anguinus, kako se dosad smatralo. Vrlo je moguće da je riječ o novoj vrsti vezanoj isključivo za područje Krajine.“
Ukoliko se ta pretpostavka potvrdi naučnim istraživanjima, Krajina bi mogla dobiti još jedno izuzetno vrijedno prirodno bogatstvo – endemsku vrstu čovječje ribice koja ne postoji nigdje drugo na svijetu.
Sedmicu nauke na Uni organizovala je međunarodna organizacija Riverwatch u okviru kampanje Sačuvajmo plavo srce Evrope u saradnji sa lokalnim partnerima Centar za životnu sredinu i Act – Fondacija Atelje za društvene.