U ruralnom gradu Sirik, na jugu Irana, temperature su tokom protekle sedmice dosezale 45 stepeni, a stanovnici su i danima nakon američkih napada, koji su navodno oštetili dva postrojenja za pitku vodu koja opslužuju obližnja sela, i dalje čekali u redovima kako bi napunili kante vodom.
Usred nestašica vode i stalnog straha od rata stigla je vijest o mogućem sporazumu između Washingtona i Teherana. Međutim, za one koji se bore sa posljedicama događaja, ta najava nije donijela mnogo olakšanja, piše The Guardian.
“Plaši me neizvjesnost koja okružuje (mirovni sporazum), rekla je Nahid, majka iz Sirika, opisujući kako su mještani čekali u redovima za vodu na nesnosnoj vrućini, zabrinuti da bi nestašice mogle potrajati mnogo duže. Iako je vodosnabdijevanje obnovljeno nakon 12 sati, količina vode koja je stizala do domaćinstava bila je daleko od dovoljne za piće i svakodnevne potrebe.
“Moja četverogodišnja kćerka probudila se plačući zbog dehidracije i bolova između nogu izazvanih iritacijom kože i nedostatkom vode za osnovnu higijenu“, rekla je. Kao jedini hranitelj svoje porodice, Nahid, koja radi kao krojačica, kazala je da strahuje za zdravlje i budućnost svoje kćerke.
Reakcija ljudi u tri grupe
Nahidina reakcija samo je jedna od mnogih koje dijele Iranci širom zemlje dok se SAD i Iran približavaju formalnom potpisivanju sporazuma.
Alborz, 36-godišnji pisac iz Teherana, rekao je da je situacija kod mnogih stvorila osjećaj kao da svijetom upravljaju “sami luđaci“.
“Jučer sam probudio suprugu da joj kažem da je postignut sporazum – uz vrlo male ustupke. Bili smo presretni. Barem smo mogli odahnuti“, rekao je.
Prema njegovim riječima, reakcije ljudi oko njega mogu se podijeliti u tri velike grupe: „Prva grupa je ona čija su srca vezana za režim, druga je vezana za Pahlavijeve [bivšu kraljevsku porodicu] i zbog toga priželjkuje stranu vojnu intervenciju, a postoji i treća grupa koja prezire i jedne i druge.“ Dodao je da se s vremenom čini kako ta treća grupa postaje sve brojnija.
‘Mrzim što nas je Trump izdao’
Za tvrdolinijaše, koji se gotovo svake večeri okupljaju kako bi slavili „pobjedu“ Korpusa islamske revolucionarne garde i pohađaju obuke za rukovanje kalašnjikovima, mogućnost sporazuma s „neprijateljem“ izazvala je bijes, rekla je Mina, scenaristica iz Teherana.
“Svi su sada ljuti, ali svako iz različitih razloga. Mule već decenijama svojim pristalicama govore da uzvikuju ‘Smrt Americi’, pa svaki dogovor s neprijateljem slabi njihov položaj među sljedbenicima. A tu su i ljudi poput mene; mrzim režim i mrzim što nas je Trump izdao“, rekla je.
“Iako Barack Obama nije bio na strani iranskog naroda i odlučio je sarađivati s ajatolasima, barem se ponašao kao pravi političar, a ne kao biznismen. Kod njega smo dobili ono što smo vidjeli. Ali s Trumpom smo zaista dobili nož u leđa“, dodala je.
Mina podržava povratak Reze Pahlavija, sina bivšeg šaha, kao “prijelaznog lidera“ i kaže da ne vjeruje da će ikada biti postignut trajni mirovni sporazum s iranskim režimom. Također je izrazila ogorčenje zbog onoga što smatra međunarodnim dvostrukim standardima kada su u pitanju smrti Iranaca.
“Američki napad na školu [u kojoj je poginulo 120 djece] bio je užasan i mora biti osuđen, a moje saučešće ide nevinim porodicama koje su izgubile svoje najmilije u tim napadima. Ali zašto svi ignorišete djecu koju je režim ubio na ulicama samo nekoliko sedmica prije toga? Zašto bismo vjerovali vašoj borbi za ljudska prava kada se zalažete samo za one koji politički odgovaraju vašem programu?“, upitala je.
Dok su mnogi Iranci s velikom pažnjom pratili diplomatska dešavanja, kod drugih najava sporazuma gotovo da nije izazvala nikakvu reakciju.
Neće više ginuti nevini ljudi
Shaghayegh, 24-godišnjakinja koja je učestvovala u protestima „Žena, život, sloboda“ u Teheranu i zadobila povrede glave od sačme, rekla je otvoreno: “Sve je prestalo imati smisla još od 2022. godine”.
Sumnjam da je rat i blizu kraja. Jedino što se promijenilo jeste to da smo sada svjesniji ko su nam pravi saveznici. I postaje sve jasnije da Trump nije jedan od njih.“
Kako skepticizam raste, a mišljenja ostaju podijeljena, kroz mnoge razgovore provlači se zajednički osjećaj iscrpljenosti i ljutnje jer se suštinski ništa nije promijenilo.
“Drago mi je što više nevinih ljudi neće ginuti od američkih bombi, ali možete li se sada svi vratiti svojim sretnim evropskim ljetima – a mi da se vratimo tome da nas ubija režim?“, upitala je Shaghayegh.
Alborz smatra da je sporazum i dalje krhak i neizvjestan.
“Svi pričaju o tome kako Trump samo kupuje vrijeme do završetka Svjetskog prvenstva“, rekao je, predviđajući da se ‘u narednih mjesec dana može dogoditi bilo šta'”, zaključio je, piše The Guardian.