Slučaj saobraćajne nesreće u kojoj je učestvovala potpredsjednica Narodne skupštine Republike Srpske Anja Ljubojević dolazi u trenutku kada je Bosna i Hercegovina uvela možda i najstrožiji zakon o bezbjednosti saobraćaja do sada. Upravo zato ovaj događaj prevazilazi nivo pojedinačnog incidenta i postaje test za institucije, ali i za društvo u cjelini.
Prema informacijama Ministarstva unutrašnjih poslova RS, Ljubojević je upravljala vozilom pod dejstvom alkohola, a nesreća se dogodila u ranim jutarnjim satima. U izjavi nakon udesa Ljubojević je navela da je do nesreće došlo zbog nepažnje i korištenja mobilnog telefona, te da je konzumirala alkohol tokom večeri.
“Snosim svu odgovornost, nisam obratila pažnju, pogledala sam u telefon i to se dogodilo”, izjavila je Ljubojević, dodajući da je bila na zabavi i da je popila alkohol prije vožnje.
Sama ta činjenica svrstava ovaj slučaj u kategoriju teških prekršaja prema novom Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja u BiH koji je stupio na snagu 27. maja 2026. godine.
Šta zapravo znači bahata vožnja
Zakon po prvi put uvodi termin bahata vožnja i jasno ga vezuje za svjesno rizično ponašanje koje ugrožava druge učesnike u saobraćaju. U tu kategoriju spada vožnja pod uticajem alkohola iznad 1,5 promila, drastično prekoračenje brzine i izazivanje saobraćajne nesreće. Predviđene su kazne do 5.000 KM, zabrana upravljanja vozilom do devet mjeseci, kazneni bodovi, kao i mogućnost privremenog oduzimanja vozila za povratnike.
Ako se držimo zakonskih kriterija, ovaj slučaj ispunjava više od jednog uslova. Vožnja pod uticajem alkohola i izazivanje nesreće približavaju ga onome što zakon prepoznaje kao bahatu vožnju.
Pitanje koje se otvara nije samo pravno nego i političko. Da li će zakon biti primijenjen jednako na sve.
Ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admir Katica nedavno je govorio o frustraciji policije zbog nedostatka efikasnih mehanizama za sankcionisanje najopasnijih vozača. Novi zakon, kako kaže, konačno daje alat institucijama. Već u prvim danima primjene sankcionisano je šest vozača, što se tumači kao znak da represivne mjere mogu imati brz efekat.
Ipak, pravi test tog zakona nisu anonimni vozači nego oni koji obavljaju javne funkcije.
Brojevi koji ne ostavljaju prostor za relativizaciju
Statistika jasno pokazuje razmjere problema. Tokom 2025. godine u Republici Srpskoj evidentirano je 13.483 saobraćajnih nezgoda u kojima je poginulo 129 ljudi, čak 35 više nego godinu ranije. U 112 nesreća sa smrtnim ishodom izgubljeni su životi, a više od polovine poginulih stradalo je na magistralnim putevima. Uzroci su godinama isti. Neprilagođena i nepropisna brzina učestvuje u gotovo polovini smrtnih nesreća, dok se ljudski faktor pojavljuje u više od 90 odsto slučajeva. Alkohol, iako procentualno manji uzrok, ostaje jedan od najrizičnijih jer direktno utiče na sposobnost upravljanja vozilom.
Trendovi dodatno zabrinjavaju. Broj nesreća koje izazivaju vozači sa manje od dvije godine iskustva porastao je za više od trećine, dok je broj vozača pod dejstvom opijata više nego udvostručen. U prvom tromjesečju ove godine ukupan broj nezgoda veći je za 29 odsto u odnosu na isti period prošle godine. Drugim riječima, problem nije incidentan nego sistemski.
Struka već dugo govori isto
U tom kontekstu slučaj Ljubojević nije izolovan eksces nego ilustracija obrasca ponašanja na našim putevima. Riječ je o svjesnom ignorisanju pravila, uz osjećaj da posljedice neće biti ozbiljne.
Na to već godinama upozoravaju i stručnjaci iz oblasti bezbjednosti saobraćaja. Predsjednik Udruženja za unapređenje bezbjednosti saobraćaja RS Milenko Jaćimović je za BUKU više puta istakao da je saobraćajna kultura na izrazito niskom nivou i da su ključne mjere pojačane policijske kontrole, posebno tokom vikenda, kao i oduzimanje vozačkih dozvola višestrukim povratnicima. Kao dugoročna rješenja navodi i uvođenje limitatora brzine i detektora alkohola u vozilima.
Sličan stav ima i inženjer saobraćaja Ševal Kovačević koji naglašava da je najveći problem nedostatak prevencije. “U lokalnim zajednicama trebalo bi markirati osobe sklone alkoholu, drogama i obijesnom ponašanju, te provoditi nadzor nad njima. U slučaju prvih simptoma obijesnog ponašanja, trebale bi se poduzimati mjere, uključujući oduzimanje vozila pijanim vozačima, posebno u slučajevima dvostrukog prekoračenja brzine ili prolaska kroz crveno svjetlo. Ove mjere treba jasno definirati zakonom i dosljedno provoditi“, naglasio je ranije za BUKU Kovačević, dodajući da je potrebno hitno mijenjati i Krivični zakon kako bi se smrt u saobraćaju tretirala kao ubistvo.
„Država mora ustati organizovano, kako bismo imali potpun nadzor. Naš problem je u tome što je zakonima uvedeno mnogo prava, ali su obaveze smanjene do katastrofalnog nivoa. Potrebne su hitne izmjene zakona o prekršajima, izvršnom postupku, kao i Krivičnog zakona, kako bismo uskladili regulative sa Zakonom o sigurnosti u saobraćaju“, zaključuje Kovačević.
Problem nije u zakonima nego u primjeni
Kaznena politika dodatno otvara pitanje odgovornosti. Trenutno zakon predviđa relativno blage kazne za najteže posljedice. U slučajevima smrtnih ishoda kazne se kreću od jedne do osam godina zatvora, što u praksi često ne odražava težinu posljedica koje takva djela imaju. Zato će način na koji bude okončan ovaj slučaj imati širi značaj. Ako se sve završi na formalnom postupku bez stvarnih posljedica, poruka će biti da zakon postoji ali da nije isti za sve. Ako institucije pokažu dosljednost, to bi mogao biti prvi stvarni korak ka promjeni ponašanja na putevima.
Dok god statistika raste, a odgovornost ostaje selektivna, nijedan zakon pa ni najstrožiji neće biti dovoljan jer problem odavno nije u propisima nego u tome ko ih i za koga primjenjuje.