Neuspjeh Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira (PIC) da postigne dogovor o izboru novog visokog predstavnika otvorio je mnogo šira pitanja od samog imenovanja nasljednika Christiana Schmidta. Umjesto rutinske smjene na čelu OHR-a, proces je prerastao u pokazatelj sve vidljivijih razlika između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije.
Iako konačna odluka o novom visokom predstavniku još nije donesena, već sada je jasno da je spor oko kandidata izazvao ozbiljne političke posljedice unutar međunarodne zajednice, a posebno unutar same Evropske unije.
Kandidat koji je podijelio saveznike
Podsjetimo, prošle sedmice nije postignut konsenzus o izboru nasljednika Christiana Schmidta, koji je ranije najavio odlazak s funkcije. Kao kandidat iza kojeg su stali Vašington i Rim predložen je iskusni italijanski diplomata Antonio Zanardi Landi.
Iako su pojedini mediji njegovo imenovanje predstavljali gotovo izvjesnim, već tokom sastanaka postalo je jasno da dio evropskih država nije spreman prihvatiti rješenje koje nije rezultat šireg dogovora unutar PIC-a.
Prema diplomatskim izvorima, ključni problem nije bio sam kandidat, već način na koji je njegova kandidatura predstavljena i pokušaj da se odluka donese bez prethodno postignutog evropskog konsenzusa.
Italija između Vašingtona i Brisela
Cijela situacija posebno je stavila Italiju u nezgodan položaj. Podrška italijanskom kandidatu, usklađena sa stavovima Vašingtona, otvorila je pitanje odnosa Rima prema ostatku Evropske unije.
Diplomatski izvori navode da je među evropskim partnerima izazvalo nezadovoljstvo to što su konsultacije o tako važnom pitanju vođene prvenstveno sa Sjedinjenim Američkim Državama, umjesto unutar evropskih institucija.
Time je, smatraju sagovornici iz diplomatskih krugova, oslabljen pokušaj jačanja političke saradnje između Italije i Njemačke, koja je posljednjih mjeseci nastojala izgraditi snažniju osovinu unutar Evropske unije.
Više od pitanja Bosne i Hercegovine
Analitičari upozoravaju da spor oko OHR-a nije izolovan slučaj, već dio šireg geopolitičkog nadmetanja između Vašingtona i Brisela.
Nova američka administracija nastoji smanjiti uticaj evropskih regulatornih politika koje sve više oblikuju globalna pravila u oblastima tehnologije, digitalnih platformi i tržišne regulacije.
Iako Bosna i Hercegovina sama po sebi nije centralna tačka tog sukoba, kriza oko izbora visokog predstavnika pokazala je koliko se globalni interesi mogu reflektovati i na političke procese u regionu.
Evropa insistira na konsenzusu
Nakon propalog pokušaja imenovanja novog visokog predstavnika, evropske institucije poslale su jasnu poruku da će podržati isključivo kandidata koji bude rezultat dogovora svih relevantnih partnera.
Takav stav praktično znači da Evropska unija nije spremna prihvatiti rješenje koje bi dodatno produbilo postojeće podjele unutar međunarodne zajednice.
Istovremeno, otvoreno ostaje pitanje da li će Italija nastaviti podržavati američki prijedlog ili će pokušati pronaći kompromis sa ostalim evropskim partnerima.
BiH između velikih interesa
Za Bosnu i Hercegovinu cijela situacija nosi dodatnu težinu. Stabilnost zemlje godinama je u velikoj mjeri počivala na relativno jedinstvenom stavu međunarodne zajednice o njenom suverenitetu, teritorijalnom integritetu i evropskom putu.
Zbog toga svako ozbiljnije neslaganje između ključnih međunarodnih aktera izaziva zabrinutost među domaćim političkim i diplomatskim krugovima.
Ipak, ohrabrujuća okolnost je činjenica da ni Vašington ni evropske prijestonice ne dovode u pitanje stabilnost i opstanak Bosne i Hercegovine. Međutim, nastavak političkih sukoba i javnih neslaganja mogao bi dodatno usporiti donošenje važnih odluka i stvoriti novu neizvjesnost u trenutku kada se zemlja već suočava s brojnim političkim izazovima.
Zbog toga pitanje izbora novog visokog predstavnika više nije samo kadrovsko rješenje za OHR. Ono je postalo simbol šire borbe za uticaj između zapadnih saveznika, čije posljedice Bosna i Hercegovina može osjetiti mnogo snažnije nego što se na prvi pogled čini.