Green Team Novi Grad, Aarhus centar Sarajevo i Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH uputili su Sekretarijatu Bernske konvencije pri Savjetu Evrope prijavu zbog činjenja Republike Hrvatske po pitanju spostavljanja tzv. Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na lokaciji Čerkezovac, Trgovska gora.
Ovo je još jedan međunarodni korak u borbi protiv namjere koja se godinama pokušava na silu nametnuti ljudima u slivu Une i građanima Bosne i Hercegovine.
“Mi smo od početka govorili da slučaj Trgovska gora nije lokalna tema, iako je bilo potrebno dosta vremena da tema dođe na međunarodni nivo. Nuklearni objekat u graničnom području je sve, samo ne bezazlena stvar. Ovo je pitanje elementarnih ljudskih prava, dobrosusjedskih odnosa, zdravlja, prirode i života bez nametnutih rizika zarad toga što normalnog života ljudi uz Unu. Ako se radioaktivni otpad planira na kilometar ili dva od rijeke Une i Bosne i Hercegovine, onda niko nema pravo da nam kaže da to nije naš problem”, rekao je za BUKU Mario Crnković, iz Green Team Novi Grad.
Prijava Bernskoj konvenciji odnosi se na zaštitu divljih vrsta, prirodnih staništa i ekosistema rijeke Une.
“Do sada su već aktivirani mehanizmi Espoo i Aarhus konvencije, koji se odnose na prekograničnu procjenu uticaja, pristup informacijama i učešće javnosti. S druge strane, Bernska konvencija sada otvara još jedno važno pitanje: šta se dešava sa prirodom, vrstama i staništima ako se ovakav projekat nastavi bez potpunih i provjerljivih istraživanja”, dodaje on.
Una bez nuklearnog objekta ima svoje probleme, ali uprkos tome to je živa rijeka i jedna od najvrijednih u Europi.
“Uz nju žive ljudi, u njoj i oko nje živi čitav jedan svijet koji se ne može svesti na nekoliko birokratskih rečenica ili izlizanih floskula u stilu ‘radimo u stilu sa najboljim svjetskim praksama’. Biće da mi na terenu vidimo primjenu nešto drugačijih praksi u odnosu na ono što bi trebalo. Ako neko tvrdi da je normalno smještati radioaktivne i druge opasne otpade uz Unu, za početak neka nakon 25 godina otvori podatke, a ne da se bavi ubjeđivanjem građana kako mu je radioaktivni otpad razvojna prilika. Neka pokažu hidrogeološka istraživanja, kretanje podzemnih voda, moguće puteve kontaminacije, stanje vrsta i staništa. Ne može se kod radioaktivnog otpada tražiti povjerenje na riječ”, ističe Crnković.
Dodaje: “Na osnovu ovog što sada imamo dostupno, s razlogom imamo pravo na stav da nadležni iz Hrvatske nisu ni u jednoj fazi do sada dali dovoljno jasne, potpune i javno provjerljive odgovore o mogućim uticajima projekta na sliv Une. Doslovno imamo situaciju da se sve prilagođava tom da se radioaktivni otpad izgura na granicu. Posebno je sporno što se aktivnosti oko lokacije Čerkezovac nastavljaju iako Bosna i Hercegovina i pogođene zajednice i dalje nemaju potpun uvid u sve podatke koji su potrebni za ozbiljnu procjenu rizika. Kada tom dodamo da je to suštinski rezultat političke odluke iz period 1997 – 1999. godina, onda je sve jasno”.
Crnković ističe da godinama slušamo uvjeravanja od nadležnih iz Hrvatske kako će raditi sve po najboljim svjetskim praksama, a u na terenu nešto drugo.
“Otvoreno su govorili da će studiju napraviti tako da opravdava lokaciju. Papir ne štiti rijeku. Papir ne štiti ljude. Od Sekretarijata Bernske konvencije traži se da prijavu registruje, ispita i preduzme korake predviđene mehanizmima Konvencije. Očekujemo da se od Republike Hrvatske zatraže dodatne informacije i da se slučaj Trgovske gore posmatra kao ozbiljno prekogranično pitanje zaštite prirode. Naše pravo, obaveza i dužnost je da koristimo svaki dostupni mehanizam za odbranu sliva rijeke Une, odbranu svih nas koji živimo ovdje i odbranu svih onih koji će živjeti ovdje nakon nas. Mi nemamo ni rezervnu Unu, ni rezervne živote da bi mogli ignorisati prijetnju radioaktivnih i drugih opasnih otpada na Trgovskoj gori”, ističe naš sagovirnik.