Kada je Emina Zahirović Pintarić iz Sarajeva u septembru 2024. godine saznala da ima rak dojke, nakratko je utihnula njena dugogodišnja želja da postane majka.
Tada 37-godišnja pravnica godinama je pokušavala da zatrudni. Umjesto vijesti kojoj se nadala, dobila je dijagnozu koje se najviše plašila.
Ipak, samo sedam dana kasnije uslijedio je potpuno neočekivan preokret, prenose Nezavisne
Otišla je u privatnu kliniku kako bi zamrznula jajne ćelije prije početka liječenja, jer nije željela hormonsku terapiju koja bi mogla odgoditi trudnoću na najmanje pet godina.
Na prvom pregledu ljekari su, međutim, uočili promjenu na materici.
„Pomislih, još jedan rak“, prisjeća se Emina.
A onda je, samo nekoliko sati nakon vađenja krvi, dobila vijest koju je godinama čekala.
Bila je trudna.
Umjesto još jedne dijagnoze – trudnoća
Emina je bila u šestoj nedjelji trudnoće.
„Dugo sam čekala da čujem te riječi, a sada ne znam šta da radim“, prisjeća se.
Pred njom je bila teška odluka. Morala je da počne liječenje raka, ali istovremeno je nosila dugo željenu bebu.
Ljekari su joj savjetovali da sačeka odluku onkološkog konzilijuma.
Srećom, procjena je bila da se početak liječenja može odgoditi.
„Na konzilijumu su se saglasili da je profil tumora takav da možemo da odgodimo početak liječenja i operaciju dok beba ne bude imala bar 10 nedjelja“, kaže Emina.
Operisana je nakon 10. nedjelje trudnoće.
Međutim, tada je počela nova potraga – za ljekarom koji će biti spreman da je prati kroz trudnoću i istovremeno liječi od raka.
Prvi ginekolog kojem se obratila nije joj dao mnogo nade.
„Nažalost, čuju se otkucaji srca“, bila je rečenica koju Emina nikada neće zaboraviti.
Prema njegovoj procjeni, tumor od tri centimetra koji je metastazirao i trudnoća nisu mogli zajedno.
Savjetovan joj je prekid trudnoće uz upozorenje da će, ukoliko odbije liječenje, bolest napredovati.
Emina, međutim, nije željela da prihvati takvu prognozu.
Liječenje raka tokom trudnoće
Pomoć je pronašla kod doktora Homena Begovića, onkološkog ginekologa koji je prethodno radio u Švajcarskoj i imao iskustva sa rijetkim slučajevima liječenja onkoloških pacijentkinja tokom trudnoće.
„Na prvom susretu je rekao da mu je drago što može da se bavi onkološkim trudnicama u Bosni, na šta sam mu ja rekla da mi je drago da sam nekome izazov“, priča Emina kroz smijeh.
U 11. nedjelji trudnoće hirurški su joj odstranjene zloćudne ćelije, nakon čega je počela terapija.
Kada je saznala da mora primati hemoterapiju, strah je ponovo postao stvarnost.
„Kad sam saznala da moram hemoterapiju, krenuo je plač.“
Prvu terapiju primala je oko pet sati.
„Tečnost curi, a ona živne u stomaku i ja razmišljam šta radim djetetu“, prisjeća se Emina.
Ljekari objašnjavaju da je liječenje raka tokom trudnoće složeno, ali da savremena medicina u određenim slučajevima omogućava terapiju bez prekida trudnoće.
Najosjetljiviji je prvi period trudnoće, zbog čega se hemoterapija uglavnom ne primjenjuje tokom prvog tromjesečja.
Nakon 12. nedjelje, određeni citostatici mogu se koristiti, uz pažljivo praćenje majke i bebe.
„Najvažnije je imati individualni pristup svakoj pacijentkinji“, kaže doktor Begović.
Teška odluka koja se ne može donijeti umjesto majke
Onkološke trudnoće su rijetke. Prema podacima britanske organizacije Macmillan, rak se tokom trudnoće dijagnostikuje kod približno jedne od 1.000 trudnica.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da će ovakvih slučajeva vjerovatno biti više, jer žene sve kasnije zasnivaju porodice.
Doktor Frederik Aman, jedan od vodećih ginekoloških onkologa u Evropi, smatra da prekid trudnoće ne bi trebalo automatski preporučivati.
„Važno je znati da prekid trudnoće neće poboljšati ishod liječenja majke“, ističe Aman.
Ipak, odluka nije jednostavna.
Trudnica se istovremeno suočava sa strahom od raka, rizicima liječenja i brigom za život koji nosi.
„U takvim situacijama pacijentkinje su nerijetko prisiljene da u najkraćem roku donose teške i velike odluke“, kaže Begović.
Zbog toga, prema njegovim riječima, odluku treba donositi zajedno – pacijentkinja, porodica i ljekarski tim koji ima iskustvo u ovakvim slučajevima.
Devet mjeseci borbe i 11 hemoterapija
Emina je kroz trudnoću prošla uz paralelno liječenje.
Primila je ukupno 11 hemoterapija.
Bilo je straha, promjena raspoloženja i brojnih trenutaka u kojima se pitala da li je donijela ispravnu odluku.
Ipak, nastavila je dalje.
Sredinom maja 2025. godine počeo je porođaj.
Tražila je spinalnu anesteziju kako bi mogla biti svjesna trenutka koji je mjesecima čekala.
„Željela sam samo da je čujem kad zakmeči, da vidim da je živa, zdrava i u jednom komadu“, priča Emina.
Djevojčica je rođena.
Dobila je ime Ena.
Danas, više od godinu dana kasnije, Emina svoju priču prepričava uz osmijeh.
Njena djevojčica ima 15 mjeseci i povremeno prekida razgovor svojim dječjim glasom.
Majka, koja je u jednom trenutku strahovala da možda nikada neće postati roditelj, sada gleda svoju kćerku kako odrasta.
„Odlučile smo da budemo tu“
Emina kaže da postoji još jedna neobična paralela između njenog i Eninog dolaska na svijet.
I sama je, kako kaže, bila neočekivana trudnoća.
Njena majka je zatrudnjela dok je još dojila Emininog brata, a ljekari su joj tada predlagali prekid trudnoće zbog terapije koju je primala.
Postojao je strah da bi dijete moglo imati ozbiljne zdravstvene posljedice.
Eminin otac tada je rekao:
„Kakvo god da bude – voljećemo je.“
Emina se danas kroz osmijeh prisjeća svega.
„Ipak sam ispala dobra“, kaže.
A onda dodaje rečenicu koja možda najbolje opisuje i njenu i Eninu priču:
„Ena i ja imamo specifičan dolazak na svijet – odlučile smo da budemo tu uprkos svim prognozama.“