Sinoć je u prostoru bivšeg logora Keraterm prvi put održan program komemoracije nastradalim i ubijenim civilima zatočenim u ovom prijedorskom logoru smrti. Dosadašnje komemoracije organizovane su ispred bivše fabrike keramike koja je, nedugo poslije rata, bila u funkciji svadbenog salona.
„Nadam se da će ovo biti početak razmišljanja za nas iz Prijedora o ideji da ovaj prostor preuzmemo, otkupimo, preuredimo u memorijalni centar“, rekao je Edin Ramulić, aktivista Centra za mlade „Kvart“ iz Prijedora.
Bivša fabrika keramike u Prijedoru pretvorena je 23. maja 1992. godine u logor smrti. U ovom kompleksu zatočeno je tri hiljade ljudi, a ubijeno ili nestalo 406.
Ramulić podsjeća da se na tom lokalitetu u Drugom svjetskom ratu nalazio logor Ciglane u kome je bilo zatočeno četrnaest hiljada civila. Memorijalna ploča, podsjeća Ramulić, nalazi se stotinjak metara udaljena od napuštene fabrike keramike.
Program komemoracije za žrtve Keraterma otvoren je predstavom „Kućica za pse“ u produkciji zagrebačkog Arterarija.
Predstavu prema tekstu Dorotee Šušak, Maria Mažića i Romana Nikolića (reditelj) izvode Anita Matić Delić, Dušan Gojić, Jelena Graovac Lučev, Nikola Nedić i Davor Tarbuk.
Otvarajući temu stvaranja osjećaja krivice kod pojedinaca, kod sebe i kod drugih, tereta nošenja krivice, posljedica tog tereta, predstava ukazuje na probleme i izazove manipulacije voljom.
Fokusirajući se na stanja preživjelih žrtava i njihovih bližih srodnika, predstava otvara temu oslobađanja od krivice. Za glavnog ženskog lika, ovaj proces je retraumatizirajući, jer se iznova i iznova gomilaju misli o njenim mogućim reakcijama koje se nisu desile u trenutku u kome je silovana. Za njenog sina koji je taj zločin vidio, ovaj proces je mučan i bolan, jer se smatra krivim za svoju izostalu željenu reakciju na nepočinstva drugog. Za glavnog muškog lika, ovaj proces zaustavljen je pokušajem odbrane od ranjivosti nemoći, očitovan u destruktivnosti prema sebi i drugima, ali ipak počinje kada prizna sebi da ga ćutnja i izolacija nisu spasile od emocionalnog doživljaja silovanja koje je preživio. Za njegovu kćerku, međutim, ovaj proces mogao bi tek naknadno početi, kada ustanovi otklon od svojih vlastitih postupaka u namjeri da preuzme odgovornost pomoći ocu.
Kreirajući jasan ugao posmatranja krivice i manipulacije odgovornošću, predstava nudi priliku da pojedinci, porodice, zajednice, društva propitaju pokušaje da „racionalno prevaziđu“ iskustva i emocije, da „normalizuju“ stanje u kome se nalaze zbog boli ili traume, pokušaje da poriču kako svoju, tako i patnju i stradanje koje ne doživljavaju svojim.
Program komemoracije završen je Noćnom prozivkom, čitanjem imena nastradalih i ubijenih u logoru Keraterm, realizovanom tako da imena i prezimena nastradalih i ubijenih odjekuju zgradom bivšeg logora.
Za zločine u Keratermu sudili su Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Sud Bosne i Hercegovine. MKSJ proglasio je krivim Duška Sikiricu, Predraga Banovića, Dragana Kolundžiju i Damira Došena koji su prethodno priznali zločine. Sud Bosne i Hercegovine proglasio je krivim Dušana Fuštara, koji se dobrovoljno predao i priznao krivicu, a potom Željka Mejakića, Momčila Grubana i Duška Kneževića.
Duško Sikirica je bio komandant obezbjeđenja u zatočeničkom logoru Keraterm, u Prijedoru u Bosni i Hercegovini 1992. godine. Znao je za nehumane uslove u logoru, kao i da su zatočenici premlaćivani, silovani, seksualno zlostavljani i ubijani. Nije spriječio ljude izvan logora da ulaze u logor i zlostavljaju zatočenike. Takođe je ubio jednog zatočenika u logoru tako što mu je pucao u glavu. Osuđen je na 15 godina zatvora.
„Nakon što sam vidio i shvatio posljedice, želim da kažem ovom vijeću da strašno žalim zbog svega što se odigralo u Keratermu dok sam ja bio tamo. Osjećam samo žaljenje za sve živote koje su izgubljeni i živote koji su narušeni u Keratermu i Prijedoru 1992. u događajima kojima sam nažalost i ja doprinio. Naročito mi je žao što nisam imao dovoljno moralne hrabrosti i moći da spriječim neke ili sve one grozne stvari koje su se dogodile“, rekao je Sikirica u priznanju.
Krivicu je priznao i Dušan Fuštar, komandir smjene u Keratermu, koji se dobrovoljno predao Sudu Bosne i Hercegovine. Osuđen je na devet godina zatvora.
„Mada lično nikog nisam ni udario ni na bilo koji način maltretirao, pritisak moje savjesti traži da iskažem najdublje kajanje svim koji su na bilo koji način povrijeđeni zatvaranjem u logor, koji su preživjeli bilo koji oblik psihičkog ili fizičkog zlostavljanja, kao i njihovim porodicama za sve brige koje su preživjele“, rekao je Fuštar u priznanju.
Predrag Banović je bio stražar u zatočeničkom logoru Keraterm. Banović je učestvovao u zlostavljanju i progonu zatočenika u logoru. Učestvovao je u ubistvu pet zatočenika koje je bilo posljedica njihovog premlaćivanja, kao i u premlaćivanju 27 zatočenika pomoću palica za bejzbol, policijskih palica i kablova s gvozdenim kuglicama. Osuđen je na osam godina zatvora.
„Proklinjem to vrijeme rata i mržnje. Žao mi je što tada nisam pronašao načina da izbjegnem mobilizaciju i svoje učešće u logoru. Žao mi je i svih žrtava i proklinjem svoje ruke što su na bilo koji način nanijele bol nevinim ljudima. Želio bih da se ove moje riječi, iskrene riječi, shvate kao lijek ranama i kao put ozdravljenja i pomirenja svih u Prijedoru, onako kako je bilo prije rata“, rekao je Banović u priznanju.
Noć u Keratermu je dio nastojanja Centra za mlade „Kvart“ da se u Prijedoru gradi zdrava kultura sjećanja i da se žrtvama i njihovim porodicama omogući pravo na dostojanstveno sjećanje, podsjećaju organizatori. Ovo je, kažu, bila prva prilika da zainteresovani obiđu unutrašnji dio kompleksa logora I prostorije u kojima su nezakonito ispitivani i podlegnuti torturi bespomoćni ljudi.