Tesla foto
Dvoje mladih bh. umjetnika Rikardo
Druškić i Hanna Dujmović 21. oktobra održaće zajedničku samostalnu izložbu u
sarajevskoj Vijećnici pod imenom “Dva umjetnika – jedna ljubav”.
Riječ je o umjetnici sa bogatom istorijom
izlaganja širom svijeta. Njihove slike nalaze se u nekoliko stotina privatnih
kolekcija, te su vrlo poznati i priznati kod
lokalne publike. Aktivno rade i stvaraju u domenu slikarstva, street art
umjetnosti, te su radili i rade na mnogim projektima koji se tiču podizanja
svijesti o umjetnosti kao jednoj o najbitnijih grana kulture u našoj državi i
šire.
Oba umjetnika imaju specifičan stil
izražavanja u slikarskom mediju. Ono što je probudio želju za zajedničkim
izlaganjem u jednom velikom prostoru jeste ista ljubav i senzibilitet prema
stvaranju umjetničkih djela dosta sličnom tehnikom. Njihova djela su cijele
naracije smještene u okvir platana koja odišu koloritom, dinamikom, mistikom,
ali i sentimentalnim detaljima koji kod posmatrača/publike mogu izazvati
reakciju i interakciju sa djelima. Slike su vizuelno privlačne, autentične i posmatrače
odvode u jednu posve novu dimenziju.
Kustoskinja izložbe je Milica Zorić
magistrica istorije umjetnosti na Univerzitetu Sorbonne u Parizu.
Povodom predstojeće izložbe
razgovarali smo sa mladim umjeticima.
Na samo početku razgovora interesovalo
nas je kako je došlo dio njihove saradnje.
Kako nam kaže Rikardo Druškić, on i Hanna
se poznaju još od vremena kada su oboje bili adolescenti. Međutim, priznaje da svojih burnih unutarnjih procesa tada na Hannu
nije obraćao pažnju. Tako su prošle godine, a oni se razvijali, svako na svoj
način. Rikardo je u međuvremenu postao slikar, a istim putem je krenula i Hanna.
„Moram priznati da kada sam tek vidio
njene slike, nisam mislio da imaju veliku vrijednost. Vrijeme je odmicalo, a
Hannin rad je postajao bolji. Kod sebe sam uočio konzervatizam koji potiče iz
kolektivne svijest društva u kojem se nalazim. Upravo ta konzervativnost koja
se ogleda u tome da šta god novo se pojavi, mi odmah, po default-u
obezvrjedujemo, jer se bojimo novog i drugačijeg. Ovo upravo jeste jedan od
razloga naše kolektivne društvene stagnacije. Radije biramo već poznato, jer
novo znaći promjena. Svojim trudom I
kontinuiranim radom Hanna me je
primorala da obratim pažnju na nju I njen rad. Danas stvari vidim puno jasnije.
Hanna je unikatna mlada dama, čiji rad prevazilazi njen intimni trenutak
kreacije. Ona svojim postojanjem predstavlja svijetlo u mraku. Putokaz koji
trebaju mladi ljudi da prate“m priča za BUKU Rikardi Druškić i podsjeća da su njih
dvoje dobrili priliku za ponovno upoznavanje
ovo ljeto. Budući da su oboje karakterom i temperamentom jako slični- strogi,
ozbiljni, disciplinovani, nije im trebalo puno vremena da jednom drugom daju
veliko poštovanje, a iz tog međusobnog poštovanja rodila se ideja za zajedničku
izložbu.
Hanna Dujmović nam je više rekla o
tome šta posjetioci mogu očekivati na samoj izložbi: “Odgovor na pitanje kakve
slike ćemo to izložiti tokom izložbe ćemo ostaviti kao iznenađenje svima koji
posjete izložbu na noć svečanog otvorenja u sarajevskoj Vijećnici 21.10.
(petak) sa početkom od 20:00h. Ulaz je slobodan i svi su i više nego dobrodošli!
Mogu samo reći da je većina lokalne publike upoznata sa našim umjetničkim
rukopisima, te da ih očekuje postavka koja će odisati dinamikom, misterijom,
bojama i mnoštvom detalja. Za noć otvorenja spremili smo specijalni program
koji se rijetko viđa na izložbama u našem gradu”.
Kako bi se i šira publika upoznala sa
radom ovo dvoje mladih umjetnika zamolili smo ih da za naše čitatelje otkriju
ono što je posebno karakteristično za njihove radove.
Druškić nam kaže da je najveći
specifikum za njegove radove
kompleksnost kompozicije: “Moj kreativni proces traje i do nekoliko
mjeseci. Kako vrijeme odmiče, moja tehnika postaje bolja, a samim time i proces
traje duže. Pored kompleksnosti kompoizcije, moje radove obilježava vrlo
intezivan, snazan kolorit. Također, u posljednje vrijeme sam počeo da koristim
program koji je baziran na umjetnoj inteligenciji (PS), kako bih dalje
istraživao prostor u kojem se odvija moj narativ. Zadnje i mislim najvažnije
jeste činjenica da moji radovi konstatno napreduju i to je ono što me najviše
raduje”.
Foto: Privatni album: Rad Rikarda Druškića
Dujmović pak, kaže kako joj je nekada jako teško odgovoriti na
ovo pitanje iz objektivne pozicije, jer se zapravo teško odmaknuti i objektivno
sagledati svoj rad. Zato navodi ono što drugi ljudi odmah primjete na
kompozicijama koje oslikava, a to je mnoštvo raznolikih paterna koji daju
dinamiku i zasićuju prostor, ali i mnoštvo predmeta koji su iz svakodnevnog
života te na taj način vezuje posmatrače za djelo: „Moji radovi nastaju
intuitivno, često bez prethodno osmišljene skice, vođena sam trenutkom i dio
svoje duše utiskujem u svaku od slika. Kroz ženske likove obično provučem i svoj
autoportret jer želim biti dijelom onoga što stvaram i u vizuelnom smislu, te
želim da nastavim živjeti kroz svoja djela kada moje vrijeme na ovom svijetu
otkuca“.
Foto: Privatni album: Rad Hanne Dujmović