Britanski list piše da bi kompanija AAFS Infrastructure and Energy, bez dokazanog iskustva u projektima ovih razmjera, mogla dobiti poslove vrijedne više od milijardu dolara u vezi s gasnom infrastrukturom u BiH i regiji.
Britanski Guardian objavio je veliko istraživanje o tome kako je malo poznata kompanija AAFS Infrastructure and Energy, registrovana u Sarajevu i povezana s ljudima iz političko-pravnog kruga Donalda Trumpa, došla u poziciju da preuzme jedan od najvažnijih energetskih projekata u Bosni i Hercegovini — izgradnju i upravljanje gasnom infrastrukturom vrijednom više od milijardu dolara.
Riječ je o projektu koji bi Bosnu i Hercegovinu trebao povezati s hrvatskim gasnim sistemom i LNG terminalom na Krku, čime bi se smanjila zavisnost BiH od ruskog gasa. Projekat Južne interkonekcije već godinama se predstavlja kao strateški važan za energetsku sigurnost zemlje, ali Guardian sada otvara pitanje: zašto bi posao ovih razmjera bio povjeren kompaniji koja, prema njihovom istraživanju, nema javno poznato iskustvo u realizaciji sličnih infrastrukturnih projekata?
Prema Guardianu, AAFS je u BiH osnovao Amer Bekan, a kompanija je kasnije prešla u vlasništvo istoimene američke firme registrovane u SAD-u. U američkom dijelu priče pojavljuju se Jesse Binnall, advokat koji je zastupao Trumpa i Donalda Trumpa Jr. u politički osjetljivim predmetima, te Joe Flynn, brat bivšeg Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna. Guardian navodi da su i Binnall i Flynn bili dio kruga ljudi uključenih u političke kampanje i aktivnosti bliske Trumpovom pokretu nakon izbora 2020. godine.
Posebno sporno u cijeloj priči jeste pitanje procedure. Kako navodi Guardian, AAFS bi kroz zakonske izmjene bio praktično uveden kao izvođač, odnosno ključni nosilac projekta, bez klasičnog konkurentskog tendera. Na to je ranije upozoravao i Transparency International u BiH, ocjenjujući da bi imenovanje investitora direktno kroz zakon moglo stvoriti opasan presedan u zemlji koja već ima ozbiljne probleme s korupcijom i netransparentnim javnim poslovima.
Službeni američki stav je da Južna interkonekcija jača energetsku nezavisnost BiH i smanjuje zavisnost od jednog, nepouzdanog izvora snabdijevanja. Američka ambasada u Sarajevu ranije je podržala ovaj projekat, predstavljajući ga kao važan korak ka energetskoj sigurnosti Zapadnog Balkana.
Međutim, Guardian piše da se iza energetskog projekta otvara šire pitanje: da li se američka vanjska politika na Balkanu sve više prepliće s privatnim interesima ljudi bliskih Trumpu. U tekstu se navodi da američki zvaničnici jasno daju do znanja bh. liderima da Washington želi da projekat prođe, ali se istovremeno postavlja pitanje zašto je baš ova kompanija izabrana za posao takvog strateškog značaja.
Dodatnu političku težinu cijeloj priči daje uloga Milorada Dodika. Guardian podsjeća da je Dodik ranije bio pod američkim sankcijama, koje su u međuvremenu ukinute, te da je Donald Trump Jr. u aprilu boravio u Banjaluci, gdje mu je priređen srdačan doček. Dodik je dugo važio za političara bliskog Moskvi, a postojeći pravac snabdijevanja gasom BiH dolazi preko teritorije pod političkim uticajem Republike Srpske, što energetsku priču čini i ozbiljnim geopolitičkim pitanjem.
Guardian navodi i da bi projekat Južne interkonekcije mogao promijeniti odnose moći unutar BiH. S jedne strane, pristup američkom gasu smanjio bi ruski uticaj. S druge strane, kritičari upozoravaju da BiH ne bi smjela jednu vrstu zavisnosti zamijeniti drugom, posebno ako se strateški resursi povjeravaju privatnoj kompaniji bez jasnog tendera, punog uvida u vlasničku strukturu, finansiranje i očekivanu dobit.
Prema dokumentima koje je Guardian imao na uvid, sama gasna interkonekcija procjenjuje se na oko 300 miliona eura, dok bi dodatni energetski projekti, uključujući elektrane, mogli vrijediti još oko 900 miliona eura. Finansiranje bi, prema tim navodima, trebalo doći kroz kombinaciju kapitala i zaduženja, ali nije jasno kakav bi povrat očekivali vlasnici i partneri uključeni u projekat.
Evropska unija je, prema ranijim izvještajima, takođe izrazila zabrinutost zbog načina na koji BiH pristupa ovom poslu, upozoravajući da bi odluke u energetskom sektoru trebalo usklađivati s evropskim pravilima i procesom integracija. RSE je ranije pisao da bi davanje centralne uloge privatnoj američkoj kompaniji moglo ugroziti pristup evropskim fondovima i zakomplikovati put BiH prema EU.
Cijela priča zato prevazilazi pitanje jednog gasovoda. Ona otvara pitanje ko u BiH odlučuje o strateškim resursima, po kojim pravilima, u čijem interesu i uz kakvu javnu kontrolu. Ako je Južna interkonekcija zaista jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata u novijoj istoriji BiH, onda bi minimalni standard morao biti potpuna transparentnost: ko je investitor, ko garantuje finansiranje, ko snosi rizik, ko upravlja infrastrukturom i koliko će građani na kraju platiti političke i poslovne dogovore koji se vode daleko od njihovih očiju.
Izvor: The Guardian / priredila BUKA