Glasovi u Bosni i Hercegovini se još broje,
a stranke već razmišljaju s kojim partnerima koalirati nakon što su uspješno
odbili sve reformske procese u ovoj zemlji. O rezultatima općih izbora,
minornom učinku vlasti u prethodnom mandatu, te o preporuci Evropske komisije
da se BiH dodijeli status kandidata uz ispunjavanje određenih uslova, razgovarali smo s
profesorom na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Elmirom Sadikovićem, koji
je šef Odsjeka za politologiju.
Profesore Sadikoviću, recite mi za početak,
kako gledate na rezultate izbora. Iako se desila jedna promjena u
Predsjedništvu BiH, u parlamentima su SDA i SNSD uglavnom dobili najveću
podršku. Je li ovo znači da su građani, ipak, zadovoljni dosadašnjim učinkom
vlasti?
– Dvije su
personalne promjene u Predsjedništvu BiH u odnosu na raniji saziv. Od novog
Predsjedništva, prije svega, očekujem civiliziranu političku komunikaciju, kako
unutar te institucije, tako i prema domaćoj i međunarodnoj javnosti.
Institucija Predsjedništva Bosne i Hercegovine jeste značajna, naravno u okviru
njenih ustavnih nadležnosti. Mislim da je u predizbornom periodu pažnja medija
i javnosti previše bila usmjerena na izbor članova Predsjedništva BiH. Stvarna
moć kreiranja politika koje utiču na kvalitet života građana je u zakonodavnim
tijelima.
Pogrešan
strateški pristup opozicije
Rezultati
izbora su manje više očekivani. Razlog tome je potpuna dominacija sigurnosnih i
identitetskih pitanja u javnom prostoru u predizbornoj kampanji, koja zapravo
nikada i ne prestaje. Navedene stranke, uključujući i HDZ BiH, su jednostavno
monopolizirale ta pitanja i vješto ih instrumentaliziraju u svakom izbornom
ciklusu. Pokušaji opozicije da u toj areni ostvari primat je potpuno pogrešan
strateški pristup.
Povjerenje u parlamentima građani su opet
dali mnogim zastupnicima koji u prethodnom mandatu nisu bili aktivni. Koliko je
važno za građane da detaljnije prate rad onih koje biraju?
– Odgovor
na to pitanje možemo naći u Izbornom zakonu. Uslov od 20% preferencijalnih
glasova od ukupnog broja stranačke liste koje kandidat treba ostvariti da bi
bio izabran jednostavno umanjuje stvarne mogućnosti birača da izaberu one
kandidate za koje smatraju da su najbolji. Iako možemo naći i pozitivne
primjere na različitim razinama vlasti, u suštini rukovodstva političkih
stranaka određuju koji kandidat će biti izabran, neposredno u predstavničke ili
posredno u domove naroda.
Brojne su primjedbe na izborni
proces, posebno u Republici Srpskoj. Koliko je sve ovo što se dešava oko
brojanja glasova potvrdilo zbog čega stranke na vlasti godinama odbijaju uvođenje novih tehnologija
u izborni proces?
– Naravno
da jeste. Sama činjenica da pokušaji pojedinih zastupnika u državnom parlamentu
da se uvede elektronski sistem identifikacije birača i brojanja glasova u
prethodnim godinama nije dobio potrebnu podršku ukazuje da je izborni proces
kompromitiran, i da postoji snažan interes određenih struktura da takav i
ostane. I strategija CIK-a predviđa uvođenje elektronskog brojanja glasova. Za
to su potrebna određena sredstva kao i vrijeme za priremu. Pri tome, ne radi se
o nikakvim novim tehnologijama. Elektronsko brojanje glasova se primjenjuje od
sredine 20. st. u pojedinim zemljama. Poražavajuće je da u 2022. godini tako
dugo čekamo rezultate izbora i da pri tome imamo opravdanu sumnju da su
rezultati odraz stvarne volje birača. Rezultati izbora u smislu njihove
autentičnosti uopće nisu tema u drugim evropskim zemljama.
Bosna i Hercegovina je dobila preporuku
Evropske komisije za kandidatski status i broj prioriteta je smanjen s 14 na 8.
Je li za Vas ova odluka iznenađujuća?
– Nije
iznenađujuća. O kandidatskom statusu BiH se govori mjesecima unazad. Očigledno
je Evropska komisija procijenila da je ovo pogodan trenutak. Prije izbora nisu
željeli tom odlukom uticati na izborni proces. Nakon izbora nastoji se dati
podstrek za što brže formiranje vlasti na državnom nivou, a ovih osam uslova bi
trebali biti osnova nekog zajedničkog političkog programa nove parlamentarne
većine. U tom kontekstu treba posmatrati i iznenadnu posjetu predsjednice
Evropske komisije BiH. Ne zaboravimo da je kandidatski status uslovljen i da
ranijih 14 prioriteta i dalje ostaju obaveza u integracijskom procesu. Ponuda
Evropske komisije je izuzetno korektna i odmjerena. Kakva će biti Odluka
Evropskog vijeća u decembru ovisi o nama. Imam veliku rezervu, ali ću biti
sretan ako pogriješim u prognozi.
S druge strane, pojedini političari u BiH
kao da žive u nekom svom svijetu, pa je tako predsjedavajući Vijeća ministara
BiH Zoran Tegeltija kazao kako je očekivao da će ovu vijest Evropska komisija
saopćiti još prije godinu dana. Zna li Tegeltija da je BiH ispunila samo jedan
kompletan uslov i tek nekoliko njih započela ispunjavati?
– Gospodin
Tegletija vjerovatno zna, ali ga očigledno ne interesuje. Imali smo najgori
saziv Vijeća ministara u postdejtonskom periodu, uz veliku izvjesnost da ni
novi neće biti bolji. A suštinu ste rekli u Vašem pitanju. Stranačke oligarhije
žive i uživaju u svom paralelnom svijetu. Potpuno birokratizirane, otuđene od
stvarnosti i oslobođene odgovornosti. Zašto bi mijenjali sistem, društvene i
političke odnose koje su kreirali po svojoj mjeri, a integracija u pravni
sistem EU dovodi u pitanje prije svega njihov privilegirani status. Fraze i
narativi o integraciji u EU su samo dio političkog folklora i niko od
vladajućih struktura taj proces očigledno ne shvata ozbiljno. Od kandidatskog
statusa do punopravnog članstva je dug i težak put. Od članstva u EU smo ovim
tempom kao država udaljeni svjetlosnim godinama. Zato se kao pojedinici
masovnim odlaskom u Njemačku i druge zapadnoevropske zemlje svakodnevno i vrlo
uspješno integriramo u EU.
Kada smo prije dvije godine razgovarali i
tada su nam teme bile zakoni o sukobu interesa i VSTV-u. I ništa se do sada
nije promijenilo. Kako vjerovati da trenutna vlast želi napredak ka EU ako
godinama odbija regulisati sukob interesa, ako ne želi nezavisno pravosuđe, ako
ne želi zaštiti prijavitelje korupcije, pa čak ni donijeti zakone o javnom
okupljanju?
– Naravno
da nije jer evropski standardi traženih promjena nisu kompatibilni sa njihovim
interesima. Zapravo su u direktnom sukobu. Da banaliziramo stvari. Šta
prosječnog stanovnika BiH, bez obzira u kojem entitetu živi, interesuje zakon o
sukobu interesa, zakon o VSTV ili zakon o javnim nabavkama? Apsolutno ne
interesuje. Na ovim pitanjima se prelamaju interesi određenih vladajućih
struktura i sa njima povezanih interesnih grupa. Otuda se javljaju otpori.
Javna
preduzeća kao državni plijen
Glasanje u
Parlamentu o ovim pitanjima jasno pokazuje koje političke stranke nisu
podržavale usvajanje ovih zakona. HDZ i SNSD su apsolutni rekorderi u
opstrukciji evropskih integracija.
Ako je Vlada FBiH u nadzorne i upravne
odbore javnih preduzeća do sada imenovala i ljude koji imaju funkciju u
strankama, da li je to onda depolitizacija javnih preduzeća koju od nas
zahtijeva EU?
– Naravno
da nije. Javna preduzeća se u BIH tretiraju kao “državni plijen” i to je u
političkoj teoriji i praksi poseban oblik korupcije. Moramo shvatiti da su
promjene koje traži EU u našem interesu. EU može bez BiH. Mi bez integracije u
ekonomski, pravni i politički sistem EU nemamo nikakve šanse razvoja, ni kao
pojednici, ni kao društvo. Svi snosimo dio odgovornosti za stanje u kakvom
jesmo.
Kako gledate na politiku Republike Hrvatske
prema BiH, i očekujete li možda neka uslovljavanja u budućnosti prilikom
eventualnog pristupanja BiH Uniji?
– Politiku predsjednika
Hrvatske ne želim komentirati. Radi se o osobi koja jednostavno nije dostojna
funkcije predsjednika jedne države. Što se tiče politike hrvatske vlade i
premijera Plenkovića, podrška i lobiranje
u EU za izmjene Izbornog zakona na načelima tzv. “legitimnog predstavljanja”
pokazuje da je vanjska politika Hrvatske prema BiH površna, etnicizirana i
svedena na odnose između dvije političke stranke. Hrvatska zapravo i nema jasno
definisanu politiku prema BiH kao državi.
Čini mi se da Hrvatska nije ispunila očekivanja velikih zapadnih
zemalja, prvenstveno Njemačke, da nakon članstva u EU 2013. godine doprinese
stabilizaciji regije Zapadnog Balkana, a posebno Bosne i Hercegovine. Da će i
dalje koristiti poziciju članstva u EU politikom uslovljavanja prema BiH i
drugim zemaljama, svakako da hoće. To je na Balkanu, nažalost, pravilo.