Potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković reagovao je na autorski tekst bivših visokih predstavnika u Bosni i Hercegovini Carla Bildta i Wolfganga Petritscha, objavljen u listu Frankfurter Allgemeine Zeitung, u kojem su pozvali na gašenje Ureda visokog predstavnika u BiH.
Duraković je posebno kritikovao Bildta, podsjećajući na njegove sastanke sa osuđenim ratnim zločincem Ratkom Mladićem i bivšim predsjednikom Savezne Republike Jugoslavije Slobodanom Miloševićem tokom genocida u Srebrenici.
– Dana 14. jula 1995. godine, dok je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija izražavalo zabrinutost zbog teških zlostavljanja i ubistava civila te primalo izvještaje o ‘nestanku 4.000 muškaraca i dječaka iz Srebrenice’, Karl Bildt je istog dana sjeo za sto s Ratkom Mladićem i Slobodanom Miloševićem. Već narednog dana, 15. jula, ponovo se sastao s njima, ovoga puta na ručku. Prema njegovim vlastitim memoarima, prioritet mu je bilo oslobađanje 30 nizozemskih talaca. Masovna ubistva koja su se dešavala nedaleko od tog stola nisu bila tema ozbiljne konfrontacije – naveo je Duraković.
Bildtova interpretacija genocida
Dodao je da je posebno sporna Bildtova interpretacija genocida u Srebrenici, za koju smatra da relativizira razmjere zločina.
– Bildt je kasnije srebrenički genocid opisao kao ‘iznenađujuće čak i po standardima balkanskih ratova’. Takva formulacija, svjesno ili nesvjesno, stavlja genocid u okvir koji ga normalizuje. Tvrdnje da tadašnji mandat nije dopuštao odlučniju reakciju možda jesu tehnički tačne, ali nisu moralno opravdanje za čovjeka koji je imao politički utjecaj, međunarodni legitimitet i pristup ključnim akterima, a koji to nije iskoristio da zaštiti nevine živote Bošnjaka u Srebrenici – poručio je Duraković.
O Bildtovom mandatu
Osvrnuo se i na Bildtov mandat na funkciji visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini od 1995. do 1997. godine.
– Kao visoki predstavnik, Bildt je vodio politiku u kojoj se opstrukcije Dejtonskog sporazuma nisu sankcionisale, nego tretirale kao predmet pregovora. Umjesto snažnog međunarodnog pritiska za provođenje civilnih odredbi sporazuma, birao je pristup u kojem su sve strane posmatrane kao ravnopravni partneri, bez obzira na to ko je kršio preuzete obaveze. U vrijeme njegovog mandata Radovan Karadžić se i dalje slobodno kretao Bosnom. Posljedica takve politike bila je da su ratne strukture ostale gotovo netaknute, dok su državne institucije ostale slabe i nefunkcionalne – naveo je Duraković.
Na kraju je rekao da Bildt s “ugodne distance” govori o situaciju u BiH i o potrebi ukidanja OHR-a u toku napada na državne institucije.
– Taj poziv nije reformska inicijativa. To je politička usluga onima čiji cilj nije jačanje Bosne i Hercegovine, nego njeno razaranje. Bosni i Hercegovini nisu potrebne lekcije od onih koji su je u njenim najtežim trenucima ostavili bez zaštite – zaključio je Duraković.