Polugodišnji podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju ogromne razlike u primanjima među zaposlenima. Prosječna neto plata po djelatnostima kretala se od 1.169 do 2.278 KM.
Najmanje prosječne plate u prvih šest mjeseci ove godine imali su zaposleni u hotelijerstvu i ugostiteljstvu, odnosno djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane. Njihov polugodišnji prosjek iznosio je svega 1.169 KM.
Na drugom mjestu po visini primanja od dna je građevinarstvo, gdje je prosječna neto plata iznosila 1.305 KM.
Slijede:
- trgovina i popravka motornih vozila – 1.374 KM
- prerađivačka industrija – 1.387 KM
- poslovanje nekretninama – 1.449 KM
- poljoprivreda, šumarstvo i ribolov – 1.453 KM
- administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti – 1.458 KM
- prevoz i skladištenje – 1.459 KM
- snabdijevanje vodom, upravljanje otpadom i sanacija okoliša – 1.460 KM
- umjetnost, zabava i rekreacija – 1.460 KM.
Najbolje plaćeni zaposleni rade u IT sektoru
Na drugoj strani tabele nalaze se djelatnosti u kojima su primanja značajno veća.
U obrazovanju prosječna plata iznosila je 1.672 KM, dok je u ostalim uslužnim djelatnostima bila 1.704 KM.
Zaposleni u vađenju ruda i kamena imali su prosjek od 1.874 KM, a u stručnim, naučnim i tehničkim djelatnostima 1.954 KM.
U proizvodnji i snabdijevanju električnom energijom, plinom, parom i klimatizaciji prosjek je dostigao 2.063 KM.
Još više zarađivali su zaposleni u javnoj upravi i odbrani, sa prosjekom od 2.113 KM, dok je u zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti prosjek bio 2.115 KM.
Finansije i osiguranje donijeli su prosječno 2.222 KM, dok su ubjedljivo najbolje prošli zaposleni u sektoru informacija i komunikacija, gdje je polugodišnji prosjek iznosio čak 2.278 KM.
Velika potražnja, a male plate
Ekonomista Igor Gavran smatra da bi medijalna plata bila bolji pokazatelj stvarnog standarda građana, ali da i postojeći podaci jasno pokazuju problem na tržištu rada.
Posebno ukazuje na činjenicu da se upravo u sektorima poput trgovine, građevinarstva i ugostiteljstva radnici najteže pronalaze, dok su plate među najnižima.
Prema njegovom tumačenju, velika potražnja za radnicima u tim oblastima nije nužno posljedica nedostatka radne snage, već upravo niskih primanja.
„Potražnja za radnicima u ovim sektorima je velika baš zato što su plate najniže“, navodi Gavran.
On smatra da se takva situacija dodatno koristi kao argument za uvoz strane radne snage, umjesto da se radnicima ponude veće plate i bolji uslovi.
Cijene rastu, plate ne prate
Gavran posebno problematizuje odnos plata i troškova života u sektorima poput ugostiteljstva i nekretnina.
Ukazuje na paradoks da cijene ugostiteljskih usluga u pojedinim gradovima BiH mogu biti veoma visoke, dok zaposleni u tom sektoru ostaju među najslabije plaćenima.
Sličnu nelogičnost vidi i na tržištu nekretnina – cijene stanova rastu, dok su prosječna primanja zaposlenih u djelatnosti poslovanja nekretninama svega 1.449 KM.
Podaci tako pokazuju dubok jaz na tržištu rada: upravo sektori koji svakodnevno imaju najveću potrebu za radnicima često nude najniže plate, dok se najveća primanja ostvaruju u finansijama, javnoj upravi i posebno informaciono-komunikacionom sektoru.