Međunarodna akcija „Karika“, u kojoj je uhapšeno više osoba osumnjičenih za iskorištavanje djece putem interneta, javnost u BiH još pokušava da shvati razmjere problema o kojem se godinama govori tiho, stidljivo i uglavnom tek onda kada policija razbije novu mrežu digitalnih predatora
Akcija koju je realizovalo Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini zajedno sa Jedinicom za visokotehnološki kriminalitet MUP-a Republike Srpske, Policijskom upravom Bijeljina, MUP-om Srbije i MUP-om Tuzlanskog kantona, ponovo je otvorila jednu od najmračnijih tema savremenog društva: seksualno iskorištavanje djece putem interneta.
Jer, iza svakog službenog saopštenja, iza svake formulacije poput „iskorištavanje djece za pornografiju“, „upoznavanje djece sa pornografijom“ ili „iskorištavanje kompjuterske mreže za seksualno zlostavljanje djece“, krije se stvarni život jednog djeteta, krije se strah, dijete koje je vjerovalo pogrešnoj osobi, dijete koje je mislilo da razgovara sa vršnjakom… Dijete koje nije znalo da ekran sa druge strane možda drži odrasli muškarac.
Prema informacijama iz Tužilaštva, osumnjičeni se dovode u vezu sa krivičnim djelima iskorištavanja kompjuterskih mreža za seksualno zlostavljanje djece, iskorištavanja djece za pornografiju i upoznavanja djece sa pornografijom.
“Pet lica je nakon kriminalističke obrade, uz izvještaj o počinjenim krivičnim djelima, predato u nadležnost Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini, a zbog postojanja osnova sumnje da su u proteklom vremenskom periodu izvršila krivična djela: Iskorištavanje kompjuterske mreže ili komunikacije drugim tehničkim sredstvima za izvršenje krivičnih djela seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja djeteta iz člana 178. Krivičnog zakonika Republike Srpske, Iskorištavanje djece za pornografiju iz člana 175. Krivičnog zakonika Republike Srpske i Upoznavanje djece sa pornografijom’ iz člana 177. Krivičnog zakonika Republike Srpske.Za ostalim licima obuhvaćenim istragom intenzivno se traga”, saopšteno je iz OJT Bijeljina.
I dok institucije tragaju za ostalim licima obuhvaćenim istragom, ostaje mnogo ozbiljnije pitanje koliko je djece danas stvarno bezbjedno na internetu?
Telefon je postao prozor u svijet, ali i ulaz za manipulatore, ucjenjivače i organizovane mreže koje koriste dječiju naivnost. Upravo na to za BUKU upozoravaju iz Fondacije Lara, organizacije koja se godinama susreće sa najtežim oblicima nasilja nad ženama i djecom.
„Fondacija Lara u svom svakodnevnom radu susreće se sa žrtvama nasilja, ne samo nasilja u porodici, već svih drugih oblika rodno-zasnovanog nasilja. U posljednje vrijeme sve više imamo djevojčica smještenih u sigurnoj kući koje su žrtve seksualnog nasilja. Da li je riječ o tome da je taj broj povećan ili je samo povećan broj prijavljivanja, to je uvijek dilema sa kojom se susrećemo“, navode iz Fondacije.
Njihove riječi posebno odzvanjaju u trenutku kada je javnost suočena sa novom policijskom akcijom koja pokazuje da digitalni prostor više odavno nije bezazlen.
„Djeca nisu zaštićena na mrežama, izložena su i zato apelujemo na roditelje da vrše pojačan nadzor nad upotrebom telefona i drugih sredstava komunikacije. Prije svega mislimo na registrovanje na društvenim mrežama, instaliranje aplikacija za roditeljski nadzor i veću pažnju prema tome sa kim djeca komuniciraju“, upozoravaju za BUKU iz Lare.
Ali problem nije samo u aplikacijama. Problem je što roditelji često ne razumiju svijet u kojem njihova djeca žive.
Djeca danas veoma rano dobijaju pristup internetu, ali ih niko sistemski ne uči kako da prepoznaju manipulaciju, ucjenu ili predatorsko ponašanje, navode stručnjaci. .Istovremeno, roditelji često nemaju dovoljno znanja da prate šta njihova djeca rade online. Taj raskorak postaje idealan prostor za djelovanje predatora.
„Mislila sam da je normalno da kačim slike djece“
Da društvene mreže mogu postati opasno mjesto, počela je shvatati i Bijeljinka Savka Petrović, majka jedanaestogodišnje djevojčice. Do prije nekoliko dana, kaže, nije razmišljala o tome ko gleda fotografije koje objavljuje.
„Iskreno, bila sam kao većina roditelja danas. Kačila sam slike sa rođendana, iz škole, sa ekskurzija, treninga… Mislila sam da je to normalno. Svi to rade. Nikada nisam razmišljala da neko može zloupotrijebiti fotografiju mog djeteta“, priča za Buku Savka.
Ali nakon akcije „Karika“, kaže da je prvi put osjetila pravi strah.
„Kada sam pročitala šta se dešava, da postoje ljudi koji ciljano traže djecu preko interneta, da se organizuju grupe, da razmjenjuju fotografije i snimke djece, uhvatila me panika. Sjela sam i počela brisati slike. Prvi put sam se zapitala ko sve gleda moj profil. Moje dijete ima 11 godina i sada mnogo više razgovaramo. Pokušavam joj objasniti da ne može vjerovati svakome ko joj pošalje poruku. Da neko može lagati o tome koliko ima godina i ko je. Ranije sam mislila da pretjerujemo kada pričamo o opasnostima interneta, ali sada više ne mislim tako”, priča SAvka za BUKU i dodaje: „Djeca danas znaju koristiti aplikacije bolje od roditelja, ali ne znaju procijeniti opasnost. Nadam se da će škole početi držati ozbiljna predavanja o internetu, predatorima, ucjenama, dijeljenju fotografija. Ovo više nije tema koju možemo ignorisati.“
Predatori više ne vrebaju u parkovima
Stručnjaci godinama upozoravaju da se profil seksualnih predatora promijenio. Oni više ne moraju fizički prilaziti djeci. Dovoljno je da naprave lažni profil, pošalju nekoliko poruka, glume vršnjaka, steknu povjerenje.I upravo u tome leži najveća opasnost modernog digitalnog nasilja.
Iz Fondacije Lara upozoravaju da problem postaje još ozbiljniji jer se iza svega očigledno kriju organizovane mreže.
„Postavlja se pitanje da li ti ljudi koji učestvuju u takvim krivičnim djelima imaju motiv samo u zadovoljavanju svojih nagona ili ovdje imamo i organizovane načine zarade. Vidimo iz ovog primjera da postoje mreže koje dostavljaju fotografije i snimke djece određenog uzrasta. Bojimo se da postoje ljudi koji vjeruju da na taj način mogu zaraditi i da nikada neće biti otkriveni“, navode iz ove organizacije.
Upravo zato akcija „Karika“ ima mnogo širi značaj od jednog policijskog predmeta.Ona pokazuje da predatori više nisu pojedinci.Oni funkcionišu kao mreže.
Tomić: „Pedofilija nikada ne smije zastarjeti“
Advokat i osnivač Dječije ambasade u BiH Duško Tomić godinama javno govori o ovoj temi, često mnogo brutalnije nego što društvo želi da čuje. Za njega , kaže, problem nije samo u pojedincima, nego u sistemskoj šutnji.
„Moramo biti svjesni da otkako postoji svijet postoji i pedofilija. Ali je to nekada bila toliko sramotna i opasna pojava da su se sami pedofili ubijali kada budu otkriveni ili su ih društva uklanjala u tišini. Nisam za ubijanje, nikada nisam bio za to. Ali govorim o tome koliko je društvo nekada imalo strah i osudu prema takvim zločinima“, kaže Tomić i dodaje : „Godinama govorim da zločini prema djeci ne smiju zastarjevati. Ako ratni zločini ne zastarjevaju, zašto bi zastarijevalo seksualno zlostavljanje djece? Ako nekoga otkrijemo sa 80 ili 100 godina da je bio pedofil mora odgovarati.“
Tomić posebno upozorava na problem moćnih ljudi i institucija koje, prema njegovim riječima, često ćute.
„Pogledajte svijet. Plaćaju se ogromne odštete žrtvama koje danas imaju po 70 ili 80 godina. A kod nas? Kod nas se često štite moćni ljudi. To nije napad na vjeru, nego borba protiv onih koji zloupotrebljavaju sistem, autoritet i povjerenje.“
Njegove riječi zvuče uznemirujuće upravo zato što otvaraju pitanje koje se rijetko postavlja naglas, koliko slučajeva nikada nije prijavljeno? Djeca šute jer ih je sram .Psiholozi upozoravaju da veliki broj djece nikada ne prijavi šta im se dogodilo.
Generacija koja odrasta pred kamerama
Fenomen koji stručnjaci danas nazivaju „sharenting“ pretjerano dijeljenje dječijih fotografija na društvenim mrežama postaje dodatni rizik.
Roditelji objavljuju gotovo sve. Na internetu tako ostaje digitalni trag djeteta prije nego što ono uopšte postane svjesno šta znači privatnost. Stručnjaci upozoravaju da predatori često upravo preko takvih objava dolaze do podataka o djeci.
Fotografija iz školskog dvorišta može otkriti lokaciju. Objava sa treninga raspored. Story sa rođendana imena prijatelja. Roditelji često ni ne shvataju koliko informacija ostavljaju javno dostupnim.
Savka Petrović za BUKU kaže da je tek sada postala svjesna toga.
„Kada pogledam unazad, shvatim koliko sam detalja dijelila. Dijete u školskoj uniformi, lokacija, gdje trenira, gdje izlazimo. Nisam razmišljala da neko može sve to pratiti.“
Iako djeca danas provode sate na internetu, digitalna bezbjednost još nije ozbiljno uvedena u obrazovni sistem. U većini škola sve se svodi na jedno predavanje godišnje ili povremene radionice, dok djeca svakodnevno koriste brojne aplikacije koje roditelji često ni ne poznaju.
Iz Fondacije Lara smatraju da obrazovni sistem mora hitno reagovati.
„Važno je da se u osnovnim i srednjim školama organizuju edukacije o korištenju društvenih mreža i komunikaciji na internetu, jer nisam sigurna da djeca svakog uzrasta razumiju ko se nalazi sa druge strane ekrana.“
Upravo tu leži možda i najveći problem savremenog društva. Jedna greška može prerasti u dugotrajnu traumu.
Policijske agencije širom svijeta godinama upozoravaju da se materijal seksualnog zlostavljanja djece distribuira ogromnom brzinom i da ga je gotovo nemoguće potpuno ukloniti. Zbog toga mnoge žrtve godinama žive sa osjećajem da njihova trauma nikada nije završena.
Međunarodna saradnja kao jedini odgovor
Akcija „Karika“ pokazala je i nešto drugo da borba protiv digitalnih predatora više ne može biti lokalna. Zbog toga je saradnja policijskih i pravosudnih institucija postala ključna.
Iz Fondacije Lara upravo u tome vide jedinu šansu: „Predatori i nasilnici ne poznaju granice, pa samim tim ni institucije ne bi smjele imati granice kao prepreke.“
Duško Tomić smatra da je najveći problem upravo ćutanje, te da se pedofilija često pokušava relativizovati ili sakriti iza statusa i moći.
„Godinama ne vidim ozbiljne emisije koje otvaraju ova pitanja. Ne govorimo dovoljno o tome. Ne prozivamo dovoljno. A problem postoji svuda , među političarima, moćnicima, uglednim ljudima. I zato se društvo boji. To je bolest. Ali bolest koja uništava djecu. I zato društvo mora reagovati. Ne možemo zatvarati oči zato što je neko bogat, uticajan ili moćan.“
A društvene mreže odavno su postale prostor u kojem predatorske mreže pronalaze nove načine djelovanja. Možda je upravo ovaj poslednji slučaj hapšenja mnogo više od policijske vijesti. Možda je to poslednje ozbiljno upozorenje da djeca više nisu ugrožena samo na ulici.
Nego i iza zaključanih vrata svojih soba, sa telefonom u ruci.