Zamislite umjetnu inteligenciju čije znanje o svijetu prestaje 31. prosinca 1930. godine. Upravo su to učinili istraživači Nick Levine, David Duvenaud i Alec Radford stvorivši Talkie, odnosno 13B 1030 LM, LLM model koji se temelji isključivo na podacima iz javne domene objavljenima prije 1931. godine. Cilj eksperimenta? Otkriti kako bi netko iz prošlosti reagirao na današnje izume poput interneta, pametnih telefona ili svemirskih letova.
Godine 2015., prema viziji redatelja Roberta Zemeckisa iz 1989. u filmu „Povratak u budućnost 2“, automobili su trebali letjeti, odjeća se prilagođavati tijelu, a mini-pizze postajati obiteljske veličine nakon nekoliko sekundi u pećnici. No stvarnost je bila drugačija. Sada istraživači postavljaju pitanje: kako bi umjetna inteligencija, čije je znanje zamrznuto u 1930. godini, doživjela današnji svijet?
Projekt Talkie, poznat i kao 13B 1030 LM, temelji se na 13 milijardi parametara i ekvivalentu od oko 234 milijarde stranica koje opisuju svijet toga doba, isključivo na engleskom jeziku. Izbor 1930. godine nije slučajan – u Sjedinjenim Državama tada istječu autorska prava, 95 godina nakon objave, što znači da je sav korišteni materijal u javnom vlasništvu.
Drugi razlog za ovaj eksperiment jest simulacija komunikacije s nekim iz razdoblja prije 1931. godine, odnosno ono što ljudi ne mogu – putovanje kroz vrijeme. Istraživače je zanimalo kako LLM model, koji funkcionira na temelju vjerojatnosti, može pouzdano predvidjeti događaje nakon 1930. godine koristeći svoje opsežno znanje o tadašnjem svijetu.
No, putovanje umjetne inteligencije kroz vrijeme nije jednostavno. Talkieov korpus uglavnom se sastoji od digitaliziranih fizičkih izvora, što znači da je pouzdanost sustava za prepoznavanje znakova ključna. Drugi je problem takozvana „kontaminacija“ – gotovo je sigurno da su u modelu prisutni podaci nakon 1930. godine, što iskrivljuje rezultate.
Istraživači su mjerili reakcije AI-ja na vijesti nakon 1930. godine kroz 5000 opisa povijesnih događaja. Rezultati su pokazali da su predviđanja daleko od onih kakva bi imao Nostradamus. AI nije predvidio velike sukobe, niti dolazak nacista na vlast. Kada su mu objasnili današnje stanje svijeta, s iznenađenjem je otkrio postojanje interneta, pametnih telefona, televizije i svemirskih istraživanja.
Zanimljivo je da je AI iz 1930. godine znao kodirati u Pythonu, programskom jeziku izumljenom 1991. godine. Iako je generirao neka točna rješenja, suočio se s brojnim ograničenjima jer je morao sve rekonstruirati od nule koristeći znanje iz doba kada računala nisu postojala. Poput svojih modernih „rođaka“, i ovaj AI pati od halucinacija – izmišlja činjenice i priče koje se nikada nisu dogodile.
Osim ovih eksperimenata, ovakva umjetna inteligencija koja putuje kroz vrijeme omogućuje bolje razumijevanje zakona iz vremena njihova nastanka. Moguće je identificirati pretpostavke i implicitno značenje jezika toga doba, što je inače teško rekonstruirati. Prema autorima, projekt također pomaže u shvaćanju kako modeli stvaraju vlastitu sliku o sebi, budući da AI prilagođava svoje ponašanje onome što se od njega očekuje, čak i kada ne zna da je umjetna inteligencija.