Priča o odlasku Christiana Schmidta s pozicije visokog predstavnika nakon oktobarskih izbora polako prestaje biti samo kuloarsko nagađanje i postaje ozbiljniji test za budućnost međunarodnog prisustva u Bosni i Hercegovini.
Sve su glasnije indicije da bi Schmidtova era mogla završiti s prvim postizbornim danima, ali prava zagonetka nije samo u tome ko dolazi poslije njega, već šta uopće ostaje od institucije OHR-a.
U diplomatskim krugovima se, bez previše buke, sagledavaju opcije koje bi mogle iz temelja promijeniti političke prilike u BiH.
Jedan od scenarija o kojima se šuška, a koji zvuči prilično pragmatično za međunarodnu zajednicu, jeste selidba ureda u Beč.
Takav potez bio bi neka vrsta elegantnog uzmaka. OHR bi formalno nastavio postojati, ali s pristojne udaljenosti, piše Faktor.
Druga struja razmišljanja ide ka tome da OHR ipak zadrži sarajevsku adresu, ali kao institucija kojoj su, narodski rečeno, “potkresana krila”.
U tom slučaju, visoki predstavnik bi postao figura sa znatno manjim ovlastima, neka vrsta političkog savjetnika s autoritetom koji više počiva na ugledu nego na famoznim Bonskim ovlastima.
Time bi se izbjegao rizik potpunog vakuuma koji plaši mnoge, dok bi se istovremeno otvorio prostor da Evropska unija i njeni standardi postanu jedini stvarni putokaz.
Naravno da u bh. politici ništa nije uklesano u kamenu do posljednjeg trenutka. Sudbina ureda će se vjerovatno krojiti u zavisnosti od toga kakvu će sliku zemlja poslati jutro nakon izbora.
Izgledno je da Schmidt odlazi, ali način na koji će OHR preživjeti tu transformaciju odredit će pravila igre za godine koje dolaze.