Za njemačku mesnu industriju sve se više vrbuje radna snaga iz trećih zemalja – uz visoke naknade za posredovanje. Ti ljudi, visoko zaduženi, u Njemačkoj žive i rade pod teškim uslovima, pokazalo je istraživanje ARD-a.
Riječ je uglavnom o mladim muškarcima iz trećih zemalja poput Indije i Vijetnama koji dolaze u Njemačku. Njemačke plate mame ljude iz zemalja u kojima se može zaraditi tek djelić te sume.
Međutim, san o Evropi za mnoge ljude iz trećih zemalja postaje zamka, jer izgleda da, po dolasku, upadaju u izrabljivačke odnose i jaku zavisnost. Dolaze s vizom za stručnu ili sezonsku radnu snagu i za svoj posao u Njemačkoj plaćaju četvorocifrene ili petocifrene iznose kao naknadu za posredovanje. To su veliki dugovi koje ti ljudi zatim godinama otplaćuju radeći u Njemačkoj, prenosi B92.
To pokazuje istraživanje političkog magazina „Monitor“ njemačke televizije ARD. „Monitor“ u svojoj reportaži prikazuje kako agencije za posredovanje stalno vrbuju jeftinu radnu snagu za njemačku mesnu industriju – i time u Aziji zarađuju veliki novac.
Šta je bilo poznato kompaniji Vestflajš
– Moja porodica je prodala svo svoje zlato“, priča jedan mladić novinarima „Monitora“. Prošle godine je iz indijske savezne države Kerala stigao u Njemačku radi posla u kompaniji za preradu mesa Vestflajš. On nije izuzetak. Brojni radnici Vestflajša govore o visokim naknadama, među njima i muškarci iz Vijetnama:
– Nakon vjenčanja supruzi i meni je ostalo još nešto novca. Ostatak sam pozajmio od komšija, rodbine i braće i sestara – kaže jedan od njih.
Stručnjakinja za ljudska prava Mimi Vu iz organizacije „Raise Partner“ iz Vijetnama smatra da odgovornost leži i na kompanijama.
– Preduzeća moraju osigurati i kontrolisati da radnici koje zapošljavaju, a koji dolaze preko agencija, ne budu iskorišćavani u procesu regrutovanja. Potrebno je preuzimanje odgovornosti – i to važi za sve vrste regrutovanja, posebno kada je riječ o radnoj snazi iz inostranstva – rekla je.
Stručna radna snaga – na plati pomoćnog radnika
Kako, međutim, funkcioniše to posredovanje radne snage i koliko zaista znaju kompanije? Za vizu za stručnu radnu snagu ti ljudi moraju dokazati stručnu kvalifikaciju – kako bi u Njemačkoj mogli da rade kao mesari. Na obračunima plata, u koje je „Monitor“ imao uvid, piše da su plaćeni samo kao pomoćni radnici. Vestflajš je na upit odgovorio da se kompanija pridržava svih zakonskih odredbi.
Novinarskom timu je, pored toga, pošlo za rukom da „undercover“, dakle prikriveno, stupi u kontakt s jednom od agencija za posredovanje koje šalju radnike nemačkim kompanijama u mesnoj industriji. Reč je o agenciji GG&C GmbH iz južne Njemačke, koja je u prošlosti za Vestflajš posredovala dolazak više od 100 radnika iz trećih zemalja.
U razgovoru sa prikrivenim novinarima, šefica agencije je govorila o tome da se radnicima iz trećih zemalja može u svakom trenutku dati otkaz – čak i nakon probnog roka. Novinare su pokušali privući i popustom: za tri posredovana radnika plaća se naknada od 2.000 evra samo dva puta, dok je treći radnik „besplatan“.
Otkaz u slučaju bolesti
Ipak, za radnike situacija često ostaje teška. Tako indijski radnici navode da su u Vestflajš dobili otkaz tokom probnog roka jer su bili bolesni. Kako poslodavci često obezbeđuju i smještaj, za koji se kirija direktno odbija od plate, morali su da napuste svoje sobe.
Zavisnost zaposlenih i pritisak pod kojim se nalaze dostižu novi nivo kod radnika iz trećih zemalja, kaže sveštenik Peter Kosen iz grada Lengeriha, koji se godinama zalaže za njih:
– Porodice su podizale kredite kako bi poslale svoje mlade na put. Taj projekat se ne može jednostavno prekinuti. U suprotnom se vraćate kući bez ičega – samo s dugovima – kaže on.
Mesna industrija i “organizovana neodgovornost”
I ranije je mesna industrija bila u fokusu javnosti zbog eksploatacije radnika i angažovanja preko podizvođača. Tada su obećavana poboljšanja.
Politika je reagovala pooštravanjem zakona i, na primjer, zabranila određene oblike ugovora po kojima radnici nisu bili direktno zaposleni u velikim kompanijama, već kod podizvođača. Cilj je bio da koncerni više ne prebacuju odgovornost. Ministar rada pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija Karl-Jozef Lauman (CDU) tada je stanje opisao kao „organizovanu neodgovornost“.
Na pitanje „Monitora“ o aktuelnim slučajevima, Lauman ne vidi potrebu za promenom zakonskog okvira. Ističe da dolazi do kršenja zakona ako se radnici po dolasku u Njemačku ne zaposle u skladu sa kvalifikacijama ili ne budu adekvatno plaćeni. Ipak, kritički gleda na rad mnogih agencija za posredovanje:
– Agencije snose veliku odgovornost pri regrutovanju strane radne snage. Kada ljudi iz inostranstva dođu kod nas da rade, to mora biti pravedno i transparentno – rekao je Lauman.