Lokalni izbori u deset opština u Srbiji su juče završeni. Aleksandar Vučić je na teren izvukao sve državne resurse, uključujući očekivano i batinaše sa dozvolom za nekažnjeno prebijanje neistomišljenika. Rezultati su, s obzirom na uloženu mašineriju, tijesni, ali je SNS zvanično odnio pobjedu. Opoziciji to nije utjeha, a samo se još jednom potvrdilo, Vučiću su izbori važniji od same vladavine i neće birati sredstva da ih dobije.
Sljedeća je na redu Republika Srpska.
Tu igra postaje dvostruka.
S jedne strane, Vučić godinama okuplja, finansira i medijski gura većinu opozicije Miloradu Dodiku, dok s druge strane ne prestaje da podržava samog Dodika.
Šta je sporno?
Kalkulacija je prosta. Ako opozicija preuzme institucije u Srpskoj, Vučić će to pozdraviti, to bi mu bila draža opcija. Ali ako Dodik pomete konkurenciju sam, Vučić će mu javno čestitati, a iza zatvorenih vrata će opet tješiti svoje poražene favorite. Ako pak pat-pozicija onemogući i jedne i druge da vladaju sami, nemam nikakvu dilemu, Vučić će ih natjerati u široku koaliciju.
Šta god od toga da se desi, ta vlast će gledati isključivo svoje interese. Narodu će ostaviti da se zabavlja zastavama i nacionalnim tlapnjama, jer Vučićevi i Dodikovi ekonomski i geopolitički interesi odavno nemaju dodirnih tačaka sa interesima naroda.
Paradoks je da žitelji Srpske to vide i osjete svakodnevno, a i dalje većinski podržavaju takav ishod, ali tu jednostavno nema pomoći. Većina neće imati problem sa nastavkom eksploatacije; svoj žal za boljim životom nastaviće utapati za tastaturama i u suzama pored rakijskih kazana i kafanskih šankova, radujući se doznakama djece iz inostranstva.
Došli smo do apsurda u kojem će Dodik do izbora praktično djelovati kao opozicija Vučiću. Sudeći po onome što je Dodik upravo objavio na Tviteru, u Vučićev opozicioni tabor prešao je konkretnim opozicionim djelovanjem i dojučerašnji prvak banjalučkog SNSD-a Vlado Đajić, ostavivši nedavno gradski odbor ove stranke potpuno obezglavljenim.
Jedno je sigurno, iako će rezultat biti očekivan, biće zanimljivo.
Najvažniji zaključak demokratije u Srba je surov, odnos vlasti prema neistomišljenicima je svuda isti. Dehumanizacija, prozivke i vrijeđanja su standard na svim nivoima. A jučerašnji izborni dan u Srbiji, gdje neistomišljenike pendreče udruženi batinaši i policija, jasno pokazuje dokle se stiglo.
Ljestvica je podignuta na visinu partijskog pendreka.
Rezultat je, nažalost, porazan za sve aktere, i one koji podržavaju, i one koji ne podržavaju trenutne vlasti. Institucije su prestale da postoje osim na papiru. A svako društvo, koje se odreklo jakih institucija i pristalo na njihovo nepostojanje, birajući umjesto njih lidere jake samo na riječima, neminovno je osuđeno na propast.