Jedinstvo opozicije u Republici Srpskoj ponovo je u fokusu javnosti dok se politički akteri pripremaju za opšte izbore 2026. godine. Nakon izbora 2022. godine odnosi među opozicionim liderima bili su obilježeni otvorenim sukobima, međusobnim optužbama i dubokim političkim nepovjerenjem. Ipak, poruke koje su u jednom trenutku doše od Draška Stanivukovića, Jelene Trivić ili Nebojše Vukanovića sugerisale su da se ponovo pokušava otvoriti prostor za stvaranje zajedničkog fronta protiv SNSD-a.
Međutim, nekoliko dana kasnije pojavljuju se ozbiljne pukotine u viđenju ključnog pitanja – ko bi uopšte trebalo da bude kandidat opozicije za inokosne funkcije u Republici Srpskoj i na nivou Bosne i Hercegovine. Upravo zbog toga nametnula se osnovna politička dilema: da li je govor o ujedinjenju opozicije bio iskrena politička namjera ili tek politička matematika za opstanak na političkoj sceni pred izbore 2026. godine?
U javnom prostoru pojavio se čitav niz različitih kombinacija kandidata za najvažnije funkcije, i to bez ikakvog zajedničkog sastanka opozicionih lidera na kojem bi bila definisana strategija ili platforma zajedničkog djelovanja. Umjesto jasnog plana, trenutno dominira svojevrsna konfuzija oko imena, u kojoj različiti političari predlažu različite kombinacije kandidata za predsjednika Republike Srpske i člana Predsjedništva BiH, te ostale funkcije u zemlji.
Konfuzija oko kandidata prije nego što je dogovor uopšte postignut
Tako se u javnosti paralelno pojavljuju različiti scenariji – od ideje da Draško Stanivuković bude kandidat za predsjednika Republike Srpske, a Jelena Trivić za člana Predsjedništva BiH, do kombinacija u kojima se spominju Branko Blanuša, Nebojša Vukanović. Ima tu svega. Stvara se utisak da se, umjesto zajedničke strategije, trenutno vodi svojevrsno političko nadmetanje u kojem svako iznosi vlastitu viziju raspodjele kandidatura.
Istovremeno, iz opozicije dolaze i pozivi da se stvari ipak pokušaju institucionalizovati kroz razgovor. Jelena Trivić nedavno je poručila da opozicija mora sjesti za isti sto, razgovarati i postići dogovor, naglašavajući da bez otvorenog dijaloga i jasne strategije nema ni ozbiljne alternative vlasti.
Upravo zato mnogi postavljaju pitanje zašto se takav sastanak još nije dogodio i zašto se, prije definisanja zajedničke platforme ili političkog programa, već licitira imenima za najviše funkcije. U ovakvoj situaciji, prerano pominjanje kandidata može biti kontraproduktivno – ne samo za same opozicione lidere, već i za birače koji iz cijele situacije dobijaju utisak konfuzije i nedostatka jasnog pravca. Da se ne spominje kako ovakva situacija na ruku ide vladajućoj koaliciji, koja može komotno da sjedne, ne radi ništa i samo posmatra šta se dešava u opozicionom bloku.
Problem opozicije nije samo u imenima
Politička analitičarka Tanja Topić smatra da je problem je dublji od pukog dogovora o imenima.
Ona je u ranijoj izjavi za BUKU upozorila da se u javnosti stvara utisak kako je jedinstven nastup opozicije dovoljna garancija pobjede, dok se u drugi plan potiskuje pitanje fer i transparentnih izbornih uslova, oslobođenih političke korupcije.
Topić smatra da napetosti, neraščišćeni računi i nepovjerenje unutar opozicije, nisu nešto što se može „izbrisati gumicom“.
„U pozivima za ujedinjenjem opozicije ono što upada u oči jeste da su prvo došli od Draška Stanivukovića, koji se samopromovisao u ujedinitelja opozicije. Marketinšku i drugarsku podršku pružio mu je Igor Radojičić, koji ga je istovremeno vidio kao političara sa najvećim uticajem u ‘narodu’. Time ga je već kandidovao za jednu od inokosnih funkcija“, ističe Topić za BUKU.
Bez zajedničkih kandidata opozicija nema šansu
Politički analitičar Velizar Antić upozorava je da će opozicija morati da pronađe zajednički jezik kada su u pitanju funkcije predsednika Republike Srpske i člana Predsedništva BiH, te da ponudi zajedničke kandidate.
„Izborni sistem i prosta matematika su takvi da će do ovog dogovora morati da dođe. Ukoliko do tog dogovora ne dođe i svi budu gledali samo interes svoje partije, SNSD će sa koalicionim partnerima odneti pobedu i vladati još četiri godine“, ocijenio je Antić za BUKU.
On je ranije naveo da među opozicionim liderima postoje različiti interesi i viđenja o tome ko bi trebalo da bude kandidat, kao i da su u javnosti vidljive otvorene varnice, ali da će zajednički interes morati da ta neslaganja potisne u stranu.
„Zajednički kandidati biće oni koji imaju najveću moć da pobede i koji su prihvatljivi za sve opozicione stranke“, poručio je Antić.
Stranački interesi često potiskuju strategiju
Narodna poslanica Tanja Vukomanović (PDP) kaže za BUKU kako svaka stranka prirodno želi da jača svoj politički položaj i zato često prvo kandiduje svoje ljude.
“Zbog toga se razgovor brzo svede na imena, umjesto na strategiju, što je pogrešno. Ponekad se stiče utisak da ima previše borbe oko toga ko će biti lider opozicije, umjesto da je fokus na tome kako da opozicija postane vlast. Naš prijedlog je od početka bio da sjednemo i razgovaramo koliko god puta je potrebno dok ne pronađemo najbolje rješenje. To dugujemo građanima, ali i onima koji su stvarali Republiku Srpsku, jer sam sigurna da niko od njih nije zamišljao da će ona ići putem na koji je danas vodi ova vlast” ističe Vukomanović za BUKU.
Ona kaže kako se može govoriti o funkcijama koliko god se želi “ali ne smijemo zaboraviti osnovnu stvar – prvo neko mora pobijediti na izborima”
“Zato kandidat mora biti onaj ko ima najviše snage i realne šanse da dobije povjerenje građana” smatra Vukomanović.
Blanuša i Vukanović kao prijedlog jednog dijela opozicije
Iz Liste za pravdu i red poručuju da bi razgovori opozicije o zajedničkim kandidatima za inokosne funkcije uskoro trebalo da budu formalizovani. Kako je za BUKU rekla Zaga Grahovac, ta politička organizacija već je dobila zvaničan poziv za razgovore.
„Lista za pravdu i red već je dobila zvaničan poziv od gospodina Branka Blanuše za razgovore o zajedničkim kandidatima opozicije za inokosne funkcije, a prvi sastanak trebao bi biti održan već u narednih desetak dana. I do sada je bilo određenih nezvaničnih razgovora između predstavnika opozicije, ali smatramo da je sada vrijeme da se taj proces učini formalnim i otvorenim, kako bi se došlo do zvaničnog dogovora o tome koji kandidati imaju najveće šanse da dobiju povjerenje građana“, navela je Grahovac.
Dodaje da je Srpska demokratska stranka već formirala delegaciju koja će voditi pregovore, dok će to u narednim danima učiniti i Lista za pravdu i red.
Prema njenim riječima, ono oko čega postoji široka saglasnost jeste da opozicija mora izaći sa samo dva kandidata – po jednim za svaku funkciju.
„Ono oko čega postoji široka saglasnost jeste da opozicija mora izaći sa samo dva kandidata – po jednim za svaku funkciju – i to sa onima koji imaju najveći politički kapacitet i najveće šanse da dobiju povjerenje naroda. U tom procesu ne treba robovati stranačkim kvotama niti partijskim kalkulacijama, jer se u prethodnim izbornim ciklusima pokazalo da građanima to nije presudno. Građani žele snažne, prepoznatljive i kredibilne kandidate kojima mogu vjerovati i koji mogu donijeti promjene“, ističe Grahovac.
Iz Liste za pravdu i red već imaju i jasan prijedlog kandidata.
„Stav Liste za pravdu i red je vrlo jasan – smatramo da su gospodin Branko Blanuša i Nebojša Vukanović najbolji tandem za ove izbore i ličnosti koje u ovom trenutku imaju najveći potencijal da okupe najširu podršku birača. Vjerujemo da opozicija mora imati hrabrosti da podrži one kandidate koji imaju najveće šanse za pobjedu, a ne one koji zadovoljavaju stranačke kvote. Do sada smo otvorenu i nedvosmislenu podršku za takav prijedlog dobili jedino od Ljubiše Petrovića“, kaže Grahovac.
U razgovorima koji slijede, dodaje, vidjeće se da li će i ostali opozicioni lideri imati političke odgovornosti i spremnosti da podrže rješenja koja imaju najveće šanse za pobjedu.
Grahovac ističe i da je legitimno što se u javnosti pojavljuju različiti prijedlozi kandidata.
„Važno je reći da su i druge političke ličnosti u javnosti izlazile sa svojim prijedlozima, što smatramo legitimnim dijelom demokratskog procesa. Rasprave koje se trenutno vode u javnosti uglavnom su reakcije na pojedine medijske istupe političara i njihove prijedloge. To je pravo svakog političkog aktera, ali je naše pravo i obaveza da jasno i otvoreno kažemo šta smatramo najboljim rješenjem za zajednički nastup opozicije i pobjedu nad aktuelnom vlašću“, poručila je Grahovac za BUKU.
Predsjednica Narodnog ronta Jelena Trivić je poručila danas da je Narodni front još u februaru pozvao sve opozicione stranke na razgovor.
„Nakon sjednice Glavnog odbora, koju smo održali 22. februara, pozvali smo cijelu opoziciju da sjednemo za isti sto i razgovaramo ne samo o kandidatima, nego i o platformi ekonomskog oporavka Republike Srpske, kao i o načinu kako pobijediti aktuelnu vlast“, rekla je Trivić.
Naglašava da opozicija ima šansu za pobjedu samo ako postoji zajednički dogovor.
„Smatramo da samo ako smo svi za stolom možemo da pobijedimo. Ako nismo svi za stolom, šanse su jako male. Zato smo uputili poziv i čekamo odgovore drugih opozicionih stranaka sa kojima imamo saradnju“, navela je ona.
Trivić je dodala da ne želi komentarisati pojedinačne kandidature dok se opozicija ne dogovori o zajedničkom nastupu.
„Neću ulaziti u pojedinačna imena kandidata, jer ne znam kako da se dogovorimo o kandidaturama ako još nismo ni sjeli i razgovarali. Naš poziv je i dalje otvoren – princip je da svi budu za stolom, jer samo tada imamo šansu za pobjedu“, istakla je Trivić.
Prema njenim riječima, razgovor opozicije trebalo bi da obuhvati i širi politički dogovor.
„Predložili smo da to bude širi sporazum koji bi, osim kandidata za inokosne funkcije, uključivao i dogovor o ljudima koji bi nakon izbora preuzeli ključne funkcije, kako bi građani znali ko su ljudi koji bi predstavljali novu vlast u Republici Srpskoj“, rekla je Trivić.
Pravi test tek dolazi: kompromisi i odluke
Komunikolog Mladen Bubonjić najave o prevazilaženju razlika tumači kao znak pritiska, a ne kao dokaz već postignutog dogovora. Opozicija je, smatra on, svjesna da podijeljen nastup gotovo sigurno vodi porazu, pa poruke o jedinstvu imaju dvostruku funkciju – mobilizaciju birača i stvaranje utiska da je promjena vlasti realna.
Ali deklarativno jedinstvo nije isto što i operativno jedinstvo.
„Ipak, pravi test dolazi kada dođu konkretne odluke – ko će biti kandidat, kako će izgledati liste, ko vodi kampanju, ko šta preuzima i da li su lideri spremni da popuste i naprave kompromis zbog zajedničkog cilja“, ističe Bubonjić za BUKU.
U konačnici, opozicija u Republici Srpskoj danas se nalazi između dvije realnosti. S jedne strane postoji sve veća svijest da podijeljen nastup gotovo sigurno vodi novoj pobjedi SNSD-a. S druge strane, još uvijek nema jasnog političkog dogovora o strategiji, kandidatima i raspodjeli političke odgovornosti.
Zato pitanje jedinstva opozicije više nije samo politička parola, već test političke zrelosti njenih lidera. Ukoliko uspiju prevazići lične ambicije i postići dogovor o zajedničkim kandidatima i programu, izbori 2026. mogli bi postati najneizvjesniji u posljednjoj deceniji. Ukoliko to ne učine, vladajuća koalicija bi, kako upozoravaju i analitičari, mogla dočekati izbore bez ozbiljnog političkog izazova.
Drugim riječima, ključni politički duel možda se neće odlučivati između vlasti i opozicije – već unutar same opozicije.