“Primjećujemo da se Trumpova administracija razvija drugačije i da postavlja druge prioritete u vezi s ovim dijelom Evrope. Drugačije ne samo od Berlina već i od Brisela pa i Evropske unije”, izjavio je nedavno Peter Beyer, član Bundestaga, tokom nedavne posjete Bosni i Hercegovini.
Ova vrlo otvorena izjava jednog njemačkog političara o promjeni američkog interesa prema BiH otvorila je brojna pitanja, posebno zbog višedecenijskog učešća SAD-a koja je često preuzimala ključnu ulogu u stabilizaciji odnosa unutar BiH.
Prvo pitanje je da li se Amerikanci i Evropa sve više mimoilaze u stavovima o BiH i u odnosu prema BiH?
“Odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, posebno Njemačke, u pogledu Bosne i Hercegovine već duže vrijeme nisu u potpunosti jedinstveni, ali se ne može govoriti o strateškom raskidu, već o različitim pristupima, metodologijama i prioritetima djelovanja”, odgovara Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Ljubljana.
U tom kontekstu, dodaje naš sagovornik, Njemačka kroz podršku svom kadru, odnosno Christianu Schmidtu (OHR), nastoji očuvati i dodatno afirmisati svoj politički uticaj, pa i određeni oblik dominacije u upravljanju procesima na Zapadnom Balkanu, što u značajnoj mjeri oblikuje percepciju i dinamiku evropske politike u Bosni i Hercegovini.
“Sjedinjene Američke Države su tradicionalno primarno fokusirane na sigurnosnu stabilnost i funkcionalnost države Bosne i Hercegovine, dok je Evropska unija, uključujući i Njemačku kao ključnu članicu, više orijentirana na tehničko-institucionalni okvir te proces evropskih integracija i dosljedno ispunjavanje uslova iz pregovaračkog procesa”, kaže Bećirović.
Smatra da takvi pristupi mogu djelovati kao razilaženje, međutim suštinski i Washington i Brisel i dalje dijele zajednički strateški cilj – očuvanje stabilne, funkcionalne i evropski orijentisane Bosne i Hercegovine. Razlike se, prije svega, ogledaju u taktici, instrumentima i dinamici političkog djelovanja, a ne u krajnjem strateškom opredjeljenju.
Adnan Ćerimagić, viši analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) iz Berlina u izjavi za Buku ocjenjuje je u administraciji Donalda Trumpa percepcija Evropske unije uglavnom negativna.
Regulatorni okvir EU u Washingtonu, smatra Ćerimagić, doživljava se kao protekcionistički i štetan za američke ekonomske interese, zbog čega se Unija posmatra ne samo kao trgovinski, nego povremeno i kao politički konkurent.
“U takvim okolnostima mnogi prijatelji Zapadnog Balkana i BiH nadali su se da će relativna geopolitička periferija regiona omogućiti da odnosi EU i SAD-a ovdje ostanu stabilni i koordinirani. Međutim, postaje sve jasnije da je takva procjena bila previše optimistična”, smatra Ćerimagić.
Iako između Washingtona i Brisela i dalje postoji saglasnost oko osnovnih ciljeva, na primjer, očuvanja stabilnosti BiH, njenog teritorijalnog integriteta i smanjenja ruskog energetskog uticaja, razlike u pristupu postaju sve vidljivije, mišljenja je Ćerimagić.
Uviđa da Washington danas BiH prije svega posmatra kroz prizmu stabilnosti, energetike, ekonomije i investicija, dok EU insistira na vladavini prava, institucionalnim reformama i usklađivanju sa evropskim pravilima i standardima.
Da li bi Amerikanci mogli kočiti put u EU?
Ukoliko se razilaženja evropske i američke administracije nastave, nije nerealno očekivati da SAD pokuša zakočiti EU put BiH, ili da EU krene sa iznošenjem argumenata protiv američkih projekata u BiH poput Južne interkonekcije.
Za sada je taj scenario daleko, a Bećirović ocjenjuje da Sjedinjene Američke Države, u principu, ne koče evropski put Bosne i Hercegovine. Naprotiv, u ključnim istorijskim momentima SAD su bile među najznačajnijim zagovornicima teritorijalnog integriteta, suvereniteta i evroatlantske perspektive Bosne i Hercegovine.
“Međutim, američka administracija u različitim političkim ciklusima može imati promjenjive prioritete, što se odražava na intenzitet i fokus angažmana, a ne na strateško opredjeljenje. Evropski put Bosne i Hercegovine prije svega zavisi od unutrašnjih reformi, političke volje domaćih aktera i sposobnosti Evropske unije da dosljedno i kredibilno vodi proces proširenja”, smatra Bećirović.
U tom okviru, dodaje, Sjedinjene Američke Države će i dalje zadržati značajan, pa i dominantan politički i bezbjednosni uticaj u Bosni i Hercegovini, ali prvenstveno kroz podršku stabilnosti i funkcionalnosti države, a ne kroz direktno upravljanje evropskim integracijskim procesom.
Ćerimagić uviđa da su američke diplomate u regiji od dolaska nove administracije uglavnom izbjegavale direktno komentarisati evropski put zemalja zapadnog Balkana. Ipak, u Washingtonu se danas sve otvorenije govori o tome da bi članstvo u EU moglo ograničiti buduće ekonomske odnose kandidatskih zemalja sa SAD-om, što se sada sve češće govori i vlastima u regiji.
“Bez obzira na to, ja još uvijek ne vidim organizovanu i ciljanu američku strategiju ili praksuusmjerenu na zaustavljanje ili usporavanje evropskog puta BiH ili regije. Uostalom, u najvećem dijelu regiona za tim gotovo da nema potrebe, jer sama EU često ostavlja utisak neodlučnosti, kroz izostanak jasnog plana i iskrene političke volje za proširenje na svih šest zemalja Zapadnog Balkana”, mišljenja je Ćerimagić.