Sjedinjene Američke Države djeluju spremne da izvedu napad na Iran. Već nedjeljama Vašington pojačava svoje snage na Bliskom istoku i sada izgleda da će u regionu koncentrisati više vazdušnih snaga nego u bilo kom trenutku od invazije na Irak 2003. godine.
Naravno, to bi i dalje mogao biti blef osmišljen da izvrši pritisak na iranski režim kako bi pristao na sporazum koji ne želi da prihvati. Poznato je da su američki arapski saveznici iz Zaliva upozorili na američki napad koji bi mogao imati nepredviđene posljedice, prenosi BBC.
Dakle, iako su potencijalne mete američkog napada uglavnom predvidljive, ishod nije. Ako pregovori propadnu i predsjednik SAD Donald Tramp odluči da naredi napad, koji su mogući ishodi?
Ovo je sedam najizglednijih opcija
1. Ciljani, hirurški udari, minimalne civilne žrtve, prelazak na demokratiju
Američke vazdušne i pomorske snage sprovode ograničene, precizne udare usmjerene na vojne baze iranskog Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC) i jedinice Basidž paravojne formacije pod kontrolom IRGC kao i na lokacije za lansiranje i skladištenje balističkih raketa, te iranski nuklearni program.
Već oslabljen režim biva srušen, a zemlja na kraju prelazi u istinsku demokratiju u kojoj Iran može ponovo da se pridruži ostatku svijeta.
Ovo je veoma optimističan scenario. Zapadna vojna intervencija u Iraku i Libiji nije dovela do glatke tranzicije ka demokratiji. Iako je u oba slučaja okončala brutalne diktature, otvorila je godine haosa i krvoprolića.
2. Režim opstaje, ali umjereno mijenja svoju politiku
Ovo bi se uopšteno moglo nazvati “venecuelanskim modelom” gdje brza, snažna akcija SAD ostavlja režim netaknutim, ali sa umjerenom politikom.
U slučaju Irana, to bi značilo da je Islamska Republika opstala, što neće zadovoljiti veliki broj Iranaca, ali je primorana da smanji podršku nasilnim milicijama širom Bliskog istoka, obustavi ili ograniči svoje domaće nuklearne i balističke raketne programe, kao i da ublaži suzbijanje protesta.
Opet, ovo je na manje vjerovatnom kraju skale.
Rukovodstvo Islamske Republike ostalo je prkosno i otporno na promene već 47 godina. Čini se da sada nije u stanju da promeni kurs. Vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei, koji je sada u osamdesetim godinama, posebno je otporan na promjene ili kompromis.
3. Režim se urušava, zamjenjuje ga vojna uprava
Mnogi misle da je ovo najvjerovatniji mogući ishod.
Iako je režim očigledno nepopularan kod mnogih, i svaki naredni talas protesta tokom godina ga dodatno slabi, ostaje ogromna i sveprisutna duboka država bezbjednosti sa ličnim interesom u statusu kvo. IRGC, na primer, duboko je uključena u iransku ekonomiju.
Glavni razlozi zašto protesti do sada nisu uspjeli da svrgnu režim jesu taj što nije bilo značajnih prebjega na njihovu stranu, dok su oni koji su na kontroli spremni da koriste neograničenu silu i brutalnost da bi ostali na vlasti.
U zbrci posljedica bilo kakvih američkih udara zamislivo je da Iranom na kraju vlada jaka, vojna vlada sastavljena uglavnom od ličnosti IRGC.
4. Iran uzvraća napadima na američke snage, arapske susjede i Izrael
Ovo je veoma vjerovatno.
Iran se prošlog mjeseca zakleo da će uzvratiti na svaki američki napad, rekavši da je “njegov prst na okidaču”, a ajatolah Hamnei je obećao da će zadati “šamar” američkim snagama ako budu napadnute.
Iran očigledno nije ravan moći američke mornarice i vazduhoplovstva, ali bi i dalje mogao da nanese udarac svojim arsenalom balističkih raketa i dronova, od kojih su mnogi skriveni u pećinama, pod zemljom ili na udaljenim planinskim padinama.
Američke baze i objekti su raspoređeni duž arapske strane Zaliva, posebno u Bahreinu i Kataru, ali Iran bi takođe mogao, ako bi želio, da cilja dio kritične infrastrukture bilo koje nacije za koju smatra da je saučesnica u američkom napadu, poput Jordana ili Izraela.
Razorni raketni i napadi dronovima na petrohemijska postrojenja kompanije Saudi Aramko 2019. godine, koji se pripisuje miliciji u Iraku koju podržava Iran, pokazao je Saudijcima koliko su ranjivi na iranske rakete.
Iranski susjedi u Zalivu, svi saveznici SAD, razumljivo su izuzetno nervozni u ovom trenutku jer će se svaka američka vojna akcija na kraju svaliti na njihova pleća.
Prošlog mjeseca, Saudijska Arabija i UAE su rekli da neće dozvoliti SAD da koriste njihov vazdušni prostor za bilo kakav napad. To ih ne mora nužno poštedjeti iranske odmazde.
5. Iran uzvraća postavljanjem mina u Zalivu
Ovo se dugo predstavljalo kao potencijalna prijetnja globalnom pomorstvu i snabdevanju naftom, još od iransko-iračkog rata 1980-88. godine, kada je Iran zaista minirao plovne puteve, a minolovci Kraljevske mornarice su pomogli u njihovom čišćenju.
Uski Ormuski moreuz između Irana i Omana je kritična tačka. Oko 20 odsto svjetskog izvoza tečnog prirodnog gasa (TPG) i između 20-25 odsto nafte i naftnih nusproizvoda prolazi kroz ovaj moreuz svake godine.
Dok su se početkom ove nedjelje u Ženevi odvijali pregovori o sporazumu između SAD i Irana, Iran je zatvorio moreuz na nekoliko sati kako bi izveo vježbe bojeve municije, prvi put da je zatvoren od 1980-ih, što je bila simbolična demonstracija sile.
U četvrtak je, kako se navodi, izveo vojne vježbe zajedno sa ruskim mornarima u Omanskom zalivu i Indijskom okeanu.
Takođe je izveo vježbe brzog postavljanja morskih mina. Ako bi to ponovo uradio, to bi neizbježno uticalo na svjetsku trgovinu i cijene nafte. Najveći gubitnici u ovom scenariju bili bi sam Iran, jer se oslanja na izvoz nafte za prihode, i njegovi glavni kupci u Aziji, posebno Kina.
6. Iran uzvraća, potapajući američki ratni brod
Kapetan američke mornarice na ratnom brodu u Zalivu jednom je rekao da je jedna od prijetnji iz Irana zbog kojih se najviše brine “napad rojeva”.
U tom slučaju Iran lansira toliko eksplozivnih dronova i brzih torpednih čamaca na jednu ili više meta da čak ni snažna bliska odbrana američke mornarice nije u stanju da ih sve eliminiše na vrijeme.
Mornarica IRGC je odavno zamijenila konvencionalnu iransku mornaricu u Zalivu, a neki od čijih su se komandanata čak obučavali u Dartmutu za vrijeme šaha.
Iranske pomorske posade su veliki dio svoje obuke fokusirale na nekonvencionalno ili “asimetrično” ratovanje, tražeći načine da prevaziđu ili zaobiđu tehničke prednosti koje uživa njihov glavni protivnik, Peta flota američke mornarice.
Potapanje američkog ratnog broda, praćeno mogućim zarobljavanjem preživelih među njegovom posadom, bilo bi ogromno poniženje za SAD.
Iako se ovaj scenario smatra malo vjerovatnim, razarač USS Kol, vrijedan milijardu dolara, osakaćen je samoubilačkim napadom Al Kaide u luci Aden 2000. godine, u kojem je poginulo 17 američkih mornara.
Pre toga, 1987. godine, irački pilot mlaznog aviona greškom je ispalio dvije rakete Eksoset na američki ratni brod, USS Stark, u Zalivu, ubivši 37 mornara.
SAD će imati dve udarne grupe nosača aviona u regionu kada američki brod USS Džerald R. Ford, koji trenutno plovi preko Sredozemnog mora, stigne u narednim nedjeljama.
7. Režim se urušava, zamjenjuje ga haos
Ovo je veoma realna opasnost i jedna je od glavnih briga susjeda poput Katara i Saudijske Arabije.
Pored mogućnosti građanskog rata, kakav su doživeli Sirija, Jemen i Libija, postoji i rizik da se u haosu i konfuziji etničke tenzije preliju u oružani sukob, jer Kurdi, Baluči, Azerbejdžanci i druge manjine pokušavaju da zaštite svoj narod usred nacionalnog vakuuma moći.
Veliki deo Bliskog istoka bi svakako bio srećan da vidi leđa Islamskoj Republici, a niko više od Izraela, koji je već nanio teške udarce iranskim saveznicima širom regiona i koji se plaši egzistencijalne prijetnje od sumnjivog iranskog nuklearnog programa.
Ali niko ne želi da vidi kako najveća bliskoistočna nacija po broju stanovnika oko 93 miliona tone u haos, izazivajući humanitarnu i izbjegličku krizu.
Najveća opasnost sada je da predsjednik Tramp, nakon što je akumulirao ovu moćnu silu blizu iranskih granica, odluči da mora da djeluje ili će izgubiti obraz, i da rat počne bez jasnog krajnjeg stanja i sa nepredvidivim i potencijalno štetnim posljedicama.