Sandro Silajdžić, koji je kao petogodišnjak tokom rata napustio Bosnu i Hercegovinu i gotovo cijeli život proveo u Sjedinjenim Američkim Državama, deportovan je u Hrvatsku nakon tri decenije života u SAD-u zbog stare, uslovne kazne iz mladosti. Iako je imao važeću zelenu kartu, posao i porodicu u Americi, promjene u američkoj imigracijskoj politici nakon povratka Donalda Trumpa na vlast dovele su do njegovog hapšenja, višemjesečnog pritvora i konačne deportacije.
“Rođen sam u Derventi 1989. godine. Gotovo cijeli rat proveli smo u BiH, a zadnju godinu u Makarskoj. Majka mi je pričala da smo bili u kampu kojim je upravljala Hrvatska vojska i da su joj tamo neki UN-ovi vojnici rekli da postoji crkveni program preko kojeg su ljudi dobivali izbjeglički status u Americi. Izvadila mi je hrvatsku domovnicu, obavila proceduru i mi smo po toj osnovi došli u SAD u prosincu 1995”, ispričao je Sandro svoju priču za Večernji list.
Silajdžić je u Hrvatsku stigao bez ličnih stvari, adrese, posla i osnovnih dokumenata, sa samo jednom torbom i hrvatskom putovnicom. Kako kaže, našao se u zemlji u kojoj formalno ima državljanstvo, ali s kojom praktično nema životne veze.
„U Ameriku sam došao kao dijete, tamo sam odrastao, radio i gradio život. Hrvatska mi je na papiru domovina, ali ja ovdje nemam ništa – ni posao, ni stan, ni sistemsku podršku“, rekao je Silajdžić.
Njegova deportacija uslijedila je nakon što je, prema vlastitim riječima, pritvoren bez prethodnog upozorenja, iako je decenijama uredno živio u SAD-u. Posebno ističe da mu nije pružena realna prilika da objasni okolnosti starog prekršaja koji je već ranije bio pravno zaključen.
„Kaznu sam odslužio prije više od 20 godina. Nikada više nisam imao problema sa zakonom, ali me je sistem u jednom trenutku samo izbacio“, kaže on.
Po dolasku u Zagreb suočio se s administrativnim vakuumom i potpunim izostankom institucionalne pomoći. Ističe da ne postoji jasan mehanizam koji bi deportovanim osobama pomogao u reintegraciji, iako se formalno vraćaju kao državljani.
„Niko te ne pita gdje ćeš spavati večeras. Sam si. Kao da si kažnjen drugi put, ali ovaj put bez presude“, dodaje Silajdžić.
Njegov slučaj ponovo je otvorio pitanje posljedica pooštravanja američke imigracijske politike, ali i odgovornosti država prema vlastitim državljanima koji se, nakon decenija života u inostranstvu, vraćaju u zemlju u kojoj nemaju socijalnu, ekonomsku ni porodičnu mrežu.