Dolazak američkog investitora u projekat Južna interkonekcija, sa snažnim vezama s američkom administracijom, mogao bi značajno poboljšati energetsku sigurnost Bosne i Hercegovine, ali projekat se i dalje suočava s brojnim izazovima.
Političke blokade između Sarajeva i Mostara, različite vizije realizacije projekta i fragmentirano tržište gasa u BiH otežavaju napredak. Prema podacima Energetske zajednice, gas trenutno čini svega nekoliko procenata ukupnog energetskog miksa BiH i uglavnom se koristi za grijanje stanovnika Sarajeva.
Dodatni problem predstavlja činjenica da su cijene gasa u FBiH regulisane, dok BiH još nije implementirala obaveze iz Trećeg energetskog paketa EU, koji predviđa, između ostalog, odvajanje distributera od operatera mreže.
Evropska unija je krajem 2024. godine prekinula finansiranje fosilnih projekata, uključujući gasnu infrastrukturu. Ranije je Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) bila spremna da finansira Južnu interkonekciju, ali pregovori su propali. Zbog toga je Ambasada SAD nastojala da pronađe američke investitore, posebno nakon što je na vlast u SAD došao Donald Tramp.
Predstavnici američke kompanije AAFS Infrastructure and Energy LLC, koji su trenutno u BiH, imaju direktnu podršku Trampa. Cilj je da američka kompanija ne samo finansira, već i upravlja projektom, čime se izbjegavaju nesuglasice između lokalnih političkih aktera.
Iz Ambasade SAD naglašavaju da je Južna interkonekcija ključna za energetsku sigurnost i ekonomski razvoj BiH i cijele regije, te da projekat dodatno jača veze između SAD i BiH.
Ipak, BiH se suočava s važnim strateškim pitanjem: kako pristupiti budućoj gasnoj infrastrukturi u skladu s energetskom tranzicijom EU. Moguća su dva puta:
- Masovna ekspanzija distributivne mreže za industriju i stanovništvo – izazov zbog nedostatka finansiranja iz EU i neizvjesnosti američkih investicija u budućnosti.
- Ograničenje na postojeće potrebe (oko 250 miliona kubnih metara godišnje) – projekat bi bio isplativ za investitore i zadovoljavao bi domaće potrebe.
Prema energetskim strategijama EU, gas se posmatra kao tranziciono gorivo, što znači da BiH, ukoliko želi integraciju u evropski energetski sistem, mora planirati gas kao privremeno rješenje dok se ne razviju obnovljivi izvori energije.
Južna interkonekcija tako postaje projekat koji spaja političke, ekonomske i strateške interese, a uspjeh će zavisiti od sposobnosti BiH da izbalansira domaće potrebe, evropske standarde i američke investicije.