Slučaj Trgovske gore, koji traje gotovo tri decenije, kulminirao je sredinom decembra usvajanjem zakona kojim Hrvatska otvara put izgradnji centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom. Gost BUKA podcasta, aktivista Mario Crnković iz Novog Grada, smatra da taj potez ne predstavlja kraj procesa, već početak nove, odlučujuće faze borbe.
„Slučaj Trgovske gore vuče korijene 15, 20, možda i više godina unazad, a kulminirao je 15. decembra usvajanjem zakona po hitnom postupku o odlaganju radioaktivnog otpada. To je, po meni, primjer potpune nebrige o budućnosti.“
Crnković podsjeća da je Hrvatski sabor usvojio tzv. lex specialis, kojim se, mimo redovne procedure i prostorno-planskih dokumenata, omogućava izgradnja centra za radioaktivni otpad, pri čemu je Trgovska gora ostala jedina preostala lokacija.
„Usvojen je lex specialis po hitnoj proceduri – zakon o izgradnji centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Targetirana je Trgovska gora jer je ona ostala jedina lokacija.“
On podsjeća da je još krajem devedesetih Hrvatska imala više potencijalnih lokacija, ali su političkim odlukama postupno eliminisane sve osim one na granici s BiH.
„U početku su postojale četiri lokacije – Psunj, Papuk, Moslavačka i Trgovska gora. Psunj i Papuk su izbačeni amandmanima u Saboru, Moslavačka gora je uklonjena 1999. godine, i ostala je samo lokacija na granici s Bosnom i Hercegovinom.“
Sporan zakon i preskočene procedure
Crnković ističe da je zakon sporan iz više uglova – pravnog, demokratskog i ekološkog.
„Taj zakon je sporan zato što građani nisu pitani, nisu održane javne rasprave, nije urađena studija uticaja na životnu sredinu i donesen je mimo prostornog plana Republike Hrvatske.“
Sa stanovišta Bosne i Hercegovine, dodatni problem je prejudiciranje konačnog rješenja, čime se, kako navodi, BiH dovodi pred svršen čin.
„Da je sve išlo redovnom procedurom, kroz prostorne planove, Bosna i Hercegovina bi imala još jednu šansu da iznese svoje argumente. Ovako imamo kontinuitet neodgovorne politike.“
„Ovo nije tačka – ovo je zarez“
Iako Hrvatska usvajanje zakona vidi kao završetak procesa, Crnković smatra da se time zapravo otvara nova faza.
„Ovo nije tačka na ‘i’. Ovo je zarez. Bitka za Trgovsku goru je daleko od izgubljene.“
On navodi da su greške pravile obje strane, ali da upravo to otvara prostor za dalju borbu na međunarodnom nivou.
„Bilo je mučno gledati koliko su procesi u BiH išli kilavo, ali istovremeno je i Hrvatska pravila ozbiljne greške. Zato će mjeseci koji dolaze biti jako zanimljivi.“
ESPOO konvencija i međunarodni procesi
Crnković podsjeća da je BiH već pokrenula postupak pred Sekretarijatom ESPOO konvencije.
„Bosna i Hercegovina je otvorila slučaj Trgovska gora pri Sekretarijatu ESPOO konvencije. Tražena su mišljenja i od Hrvatske i od BiH, a sredinom naredne godine slijedi suočavanje delegacija u Ženevi.“
Šta će se zapravo odlagati?
U javnosti se često koristi termin „nuklearni otpad“, što, prema Crnkoviću, stvara konfuziju.
„Ne radi se o tekućinama koje cure kao čaša vode. Govorimo o niskom i srednjem radioaktivnom otpadu, uglavnom iz nuklearne elektrane Krško, ali i o institucionalnom otpadu – medicinskom, istraživačkom, pa moguće i vojnom.“
On upozorava da Hrvatska već decenijama BiH nije dostavila precizne podatke.
„Već 26 godina Bosni i Hercegovini nisu dostavljeni jasni podaci šta će se tačno odlagati i na koji način.“
Direktna ugroženost stanovništva
Posebno problematična je blizina lokacije naseljenim mjestima u BiH.
„Ta lokacija je bliža centru Novog Grada nego centru opštine Dvor. Govorimo o direktnoj ugroženosti desetina, pa i stotina hiljada ljudi.“
Hiljade tužbi kao naredni korak
Jedan od najvažnijih dijelova razgovora odnosi se na pravnu strategiju i mogućnost masovnih tužbi.
„Jedan od načina dizanja glasa biće tužbe. Govorimo o nekoliko hiljada građanskih tužbi protiv Republike Hrvatske zbog ugrožavanja prava na život.“
Crnković naglašava da građani imaju zakonsko pravo na takav potez, ali da moraju imati podršku lokalnih zajednica.
„Ako jedan građanin želi da brani svoje pravo na život, dužni ste mu omogućiti i podržati ga. To nije političko, to je elementarno ljudsko pravo.“
Prema njegovim procjenama, broj tužbi mogao bi biti i veći od prvobitnih očekivanja.
„Na osnovu onoga što sada znamo, realno je očekivati najmanje dvije do tri hiljade tužbi. To je donja granica.“
„Pitanje života i opstanka“
Za Crnkovića, Trgovska gora nije samo ekološko ili pravno pitanje, već pitanje opstanka cijelog regiona.
„Slučaj Trgovska gora je pitanje života i opstanka. Ovo je čist transfer rizika na Bosnu i Hercegovinu.“
Na kraju poručuje da borba ne zavisi samo od institucija.
„Ne mora svako svakodnevno razmišljati o Trgovskoj gori, ali kad dođe trenutak – budi tu. Budi tu kad budu trebale te tužbe. Svako od nas snosi dio odgovornosti.“