Tara Petrović vodi istraživanje o Evropi i Centralnoj Aziji za CIVICUS Monitor, istraživačku platformu koja ocjenjuje stanje građanskih sloboda širom svijeta. Ona je pravnica za ljudska prava i aktivistkinja civilnog društva iz Beograda. U razgovoru za BUKA magazin govori o opstrukciji ljudskih prava i civilnih sloboda, stanju u zemlji i okruženju, uzrocima i posljedicama suženosti i suzbijenosti prostora za civilno djelovanje.
“Institucije Evropske unije, u kojima je takozvani „sanitarni kordon“ napušten, a krajnja desnica sve više utiče na oblikovanje politika, od strožeg suzbijanja migracija do ukidanja regulativa u oblastima poput zaštite životne sredine i digitalne bezbednosti, do sada nisu pokazale da mogu ili žele da zaustave ove tendencije, ni u Hrvatskoj, ni u drugim državama članicama”, kaže Petrović za BUKA magazin.
Kako vidite opstrukcije ljudskih prava i civilnih sloboda u Bosni i Hercegovini?
CIVICUS Monitor je međunarodna istraživačka platforma koja prati i ocenjuje stanje takozvanog „građanskog prostora“, odnosno stepen poštovanja prava na slobodu okupljanja, udruživanja i izražavanja u zemljama širom sveta. Prema našoj klasifikaciji, građanski prostor u Bosni i Hercegovini ocenjen je kao „opstruiran“. Reč je o srednjoj oceni, trećoj od ukupno pet kategorija, koja opisuje okruženje u kojem su rad medija i organizacija civilnog društva, kao i pravo na protest i prostor za društveni aktivizam, ozbiljno ograničeni. Ocena Bosne i Hercegovine snižena je 2023. godine iz kategorije „suženog“ u kategoriju „opstruiranog“ građanskog prostora, pre svega zbog restriktivnih zakona koji su te godine predloženi ili usvojeni u Republici Srpskoj. Među njima su izmene zakona kojima je ponovo kriminalizovana kleveta, kao i (u tom trenutku) predlog zakona o takozvanim „agentima stranog uticaja“. Iste godine je u Banjaluci zabeležen i napad na aktiviste Bh. povorke ponosa, koji nije naišao na adekvatan institucionalni odgovor niti na osudu političkog vrha entiteta. Međutim, ovi problemi nisu ograničeni isključivo na Republiku Srpsku. Izveštaji organizacija civilnog društva ukazuju na to da se novinari i aktivisti širom Bosne i Hercegovine često suočavaju sa pretnjama, kampanjama blaćenja, SLAPP tužbama i drugim oblicima zastrašivanja čiji je cilj da ih odvrate od javnog i društvenog angažmana.
Koje korake je moguće primijeniti u rješenju tog problema? Ko sve može da doprinese rješenju, ako izuzmemo institucije i međunarodna tijela?
Naša istraživanja iz prethodnih godina, uključujući i najnoviji godišnji izveštaj People Power Under Attack 2025, objavljen 9. decembra, ukazuju na postojan trend pogoršanja stanja građanskih sloboda širom sveta. Više od 70 posto svetskog stanovništva danas živi u zemljama u kojima je građanski prostor ocenjen kao „pod represijom“ ili „zatvoren“, što su dve najgore kategorije u našoj klasifikaciji. Istovremeno, svega 7 posto ljudi živi u državama koje spadaju u dve najbolje kategorije, „otvoren“ i „sužen“, gde se građanski prostor može smatrati u potpunosti ili relativno otvorenim.
Prema našem novom izveštaju, čak 15 zemalja je tokom ove godine zabeležilo pogoršanje stanja u odnosu na prethodnu. Bosni i Hercegovini su se tako ove godine u kategoriji „opstruiranog“ građanskog prostora pridružile Sjedinjene Američke Države, kao i neke od najvećih zemalja Evropske unije: Nemačka, Italija i Francuska.
Ono što nam ova poražavajuća statistika pokazuje je da ne postoji lako ili brzo rešenje za probleme koje vidimo i u regionu i globalno, i da se dostignut nivo ljudskih prava, koji je u prvom redu i osvojen kroz društvenu borbu, mora konstantno braniti. To podrazumeva i institucionalnu borbu, odnosno prijavljivanje napada i pretnji, kao i osporavanje zakona koji nisu u skladu sa ljudskim pravima pred sudovima, iako su rezultati tih napora često nezadovoljavajući. Istovremeno, podrazumeva i istrajnost u odbrani javnog interesa i ukazivanju na društvene probleme, kao i istrajnost u solidarnosti između organizacija civilnog društva, medija i građana.
Kakva je situacija u susjednim zemljama?
Kada je Bosni i Hercegovini 2023. godine ocena snižena na nivo „opstruiranog“ građanskog prostora, Srbija je bila jedina druga zemlja u regionu sa istom, lošijom ocenom. Sve ostale zemlje regiona – Crna Gora, Albanija, Severna Makedonija, Hrvatska i Kosovo – od 2018. godine, kada je naša platforma započela sa radom, pa do danas imaju ocenu „suženog“ građanskog prostora. Ove godine, ocena Srbije dodatno je snižena na kategoriju „pod represijom“, usled sve agresivnijih poteza vlasti u pokušaju da uguše studentske i građanske proteste koji su izbili nakon urušavanja nadstrešnice u Novom Sadu.
Uprkos razlikama među zemljama, u celom regionu vidimo slične sistemske probleme koji predstavljaju prepreku punom uživanju građanskih sloboda. To je pre svega odnos vlasti prema organizacijama civilnog društva i nezavisnim medijima, koji se kreće u rasponu od dubokog nepoverenja do otvorenog neprijateljstva, kao i slabe institucije i nedostatak političke volje da se prostor za društvenu ulogu civilnog društva i medija učini otvorenijim. Istovremeno, izostaje adekvatna zaštita novinara i aktivista od napada i zastrašivanja, bez obzira na to da li pretnje dolaze od predstavnika vlasti, drugih političkih aktera ili uticajnih pojedinaca i korporacija.
Dodatni razlog za zabrinutost jeste činjenica da se loše prakse često šire velikom brzinom. Zakoni o „stranim agentima“ i „LGBT propagandi“ po ruskom i mađarskom modelu, koje desni populisti uporno zagovaraju, čim se pojave u jednoj zemlji brzo postaju presedan i argument za njihovo usvajanje u drugim državama.
Kako vidite mobilizacije u Hrvatskoj protiv civilnih sloboda? Da li je Evropska unija u tom slučaju zakazala?
Već prošle godine, nakon parlamentarnih izbora u Hrvatskoj i ulaska Domovinskog pokreta u vladu, vrlo brzo su postale vidljive negativne posledice po okruženje za rad organizacija za ljudska prava i novinara, u skladu s njihovom krajnje desnom agendom.
Te namere su se gotovo odmah materijalizovale kroz pozive da se ukine državno finansiranje „Novostima“, nedeljniku srpske nacionalne manjine, kao i kroz prateću kampanju pretnji i zastrašivanja usmerenu protiv redakcije i novinara koji su s njima iskazali solidarnost. U prethodnim mesecima svedočimo daljem produbljivanju tog trenda, uključujući demonstracije sile krajnje desnice kroz nasilna prekidanja događaja srpske manjinske zajednice, kao i navijačke skupove sa jasnim političkim porukama.
Institucije Evropske unije, u kojima je takozvani „sanitarni kordon“ napušten, a krajnja desnica sve više utiče na oblikovanje politika, od strožeg suzbijanja migracija do ukidanja regulativa u oblastima poput zaštite životne sredine i digitalne bezbednosti, do sada nisu pokazale da mogu ili žele da zaustave ove tendencije, ni u Hrvatskoj ni u drugim državama članicama.
Ključni otpor daljem jačanju ekstremne desnice, na štetu ljudskih i manjinskih prava, mora doći iz samog hrvatskog društva. To smo već videli kroz antifašističke mobilizacije koje su usledile kao odgovor na ove incidente.
Primjećujemo li takve primjere širom kontinenta?
Nažalost, Hrvatska je daleko od izolovanog slučaja. Širom Evrope, ali i sveta, svedočimo ne samo rastu popularnosti krajnje desnice, već i njihovoj totalnoj ideološkoj pobedi i normalizaciji njihove politike, što su ključni faktori koji doprinose sve gorem i opasnijem okruženju za aktiviste, novinare, i uopšte sve koji se mobilišu za ljudska prava.
Čemu se mogu nadati građanke i građani Srbije u narednom periodu? Ima li međunarodna zajednica mogućnost da utiče na to?
Kako je pokazao i naš izveštaj i u njemu snižena ocena, situacija u Srbiji se u prethodnom periodu ubrzano pogoršala, sa izgledom da postane još gora. Pored nasilja i odmazde nad demonstrantima koje smo već videli u prethodnih godinu dana, imamo predloge zakonodavnih izmena koji prete da prodube represiju, kao što je predlog izmena krivičnog zakonika kojim bi se blokade saobraćaja kažnjavale zatvorskom kaznom i planovi za reorganizaciju pravosuđa kao vid kažnjavanja tužilaca koji navodno deluju protiv vlasti.
Kao i u slučaju Hrvatske, i u Srbiji je važno da Evropska unija dosledno deluje u skladu sa vrednostima ljudskih prava, a međunarodna solidarnost ostaje ključni alat u suprotstavljanju globalnom talasu autokratije. Ipak, osnovna borba za pravednije društvo i veće slobode prvenstveno dolazi od demonstranata i građana, i upravo oni je i vode.
Koji su najveći izazovi poštovanja ljudskih prava i civilnih sloboda u Evropi i Centralnoj Aziji?
U našem izveštaju za 2025. godinu, najčešća kršenja ljudskih prava koja smo zabeležili u Evropi i Centralnoj Aziji odnose se na hapšenja demonstranata i razbijanje protesta, često uz upotrebu prekomerne sile. U poređenju sa drugim delovima sveta, kršenja prava na protest posebno su izražena u Evropi. Sledeće najčešće zabeleženo kršenje jesu fizički napadi na novinare, pri čemu je skoro trećina tih incidenata zabeležena u kontekstu izveštavanja sa protesta.
Kada je u pitanju Evropa, poslednjih godina vidimo sve češće restriktivnije mere prema ekološkim demonstrantima, organizacijama i aktivistima koji pružaju podršku migrantima i izbeglicama, kao i – naročito u poslednje dve godine – napade na propalestinske demonstrante i organizacije. U 2025. godini, više od 60 odsto svih zabeleženih kršenja prava usmerenih protiv propalestinskih aktivista dogodilo se u evropskim zemljama.
Takođe, posebno zabrinjava trend sistematske diskreditacije organizacija civilnog društva, medija i branitelja ljudskih prava od strane državnih funkcionera i političara, ali i javnih ličnosti i aktivista krajnje desnice. U kontekstu povratka Donalda Trampa na funkciju predsednika SAD, ukidanja američkih programa međunarodne razvojne pomoći i negativnog narativa protiv USAID-a, politički akteri širom regiona iskoristili su ovu situaciju kao povod za kampanje blaćenja, politički motivisane istrage i pozive na zabranu rada nevladinih organizacija koje se finansiraju iz inostranstva. Takvi slučajevi su zabeleženi i u Bosni i Hercegovini, ali i u Srbiji, Mađarskoj, Gruziji, Slovačkoj i drugim zemljama.
Koji su osnovni razlozi zbog kojih nastaju ti problemi?
Da parafraziram Tolstoja, uprkos nekim zajedničkim taktikama, sva “opstruirana” društva su u neku ruku ograničena na svoj način, kao posledica svog konkretnog istorijskog, ekonomskog, političkog i drugog konteksta. Međutim, ovaj negativni trend sve većeg kršenja osnovnih sloboda koji vidimo širom sveta ima neke zajedničke pokretače. Na globalnom nivou svedočimo ozbiljnom urušavanju međunarodnih institucija i sistema za zaštitu ljudskih prava. Za naš region, gde poštovanje ljudskih prava i dalje uglavnom zavisi od pritiska međunarodne zajednice, posebno je zabrinjavajuće što članice EU i same sve češće odstupaju od standarda i vrednosti čije su poštovanje najglasnije zagovarale.
Istovremeno, kada vlasti na društveno nezadovoljstvo ne odgovore dijalogom, već gušenjem protesta i kriminalizacijom neslaganja, to samo dodatno produbljuje jaz između građana i političkih institucija. Važan faktor koji negativno utiče na građanski prostor je i jačanje krajnje desnice, kojoj podrška raste u takvom okruženju opšteg antisistemskog raspoloženja. Tamo gde je na vlasti, kao u Italiji, vidimo sve veće urušavanje građanskih prava. Čak i tamo gde nije deo vlade, desnica sve češće nameće političku agendu, gurajući i mejnstrim stranke ka sve restriktivnijim i represivnijim politikama.