Trideset i tri godine nakon ubistva 31 člana njegove uže porodice, Fikret Bačić ne uspijeva da ukopa njihove posmrtne ostatke.
Dosadašnje ekshumacije nisu pomogle u traženju njegove porodice.
„Kada se počela iskopavati Tomašica, nadali smo se da ćemo tu pronaći i svoju djecu“, priča Bačić.
Učesnik je brojnih okruglih stolova o ekshumaciji. Ipak, dosta tih događaja organizuje se pro forme, kaže on.
„Institucije pošalju ljude koji ne mogu da odgovore na naša brojna pitanja. Oni koji bi mogli, baš u institucijama, uopšte i ne dolaze“, priča Bačić.
Ocjenjujući nivo institucionalnih reformi kao mehanizma tranzicione pravde, Bačić kaže da u Prijedoru stvari idu na gore. Godinama poslije pokretanja inicijative o izgradnji spomenika za 102 ubijene djece u proteklom ratu, gradske vlasti ignorišu zahtjeve roditelja da tema dospije na dnevni red gradske skupštine. Dogovor je bio skoro pa postignut ali su gradske vlasti od njega odustale.
„Nudili su nam brojne lokacije, nismo imali problem ni sa jednom od njih. Nudili su nam i alternativna rješenja, ni s tim nismo imali problem. Sada nam više ništa ne nude. Ako ne uspijemo dobiti lokaciju za spomenik, bit ćemo prisiljeni na alternativno rješenje. Postavićemo ga u šetačkoj zoni, iako se trudimo svim silama da do alternativnih rješenja ne dođe. Želimo da spomenik bude na neki način i institucionalni odgovor“, kaže Bačić u razgovoru za BUKA magazin.
Prethodne gradske uprave nudile su da se izgradi spomen obilježje za svu ubijenu djecu iz dvadesetog vijeka. Roditelji djece ubijene u prošlom ratu nisu načelno protiv te ideje. Traže samo da se ispišu imena, prezimena i godine ubijene djece na posebnom spisku. On kaže da je na jednom od memorijala proteklog rata već ispisano ime jednog od ljudi koji su činili ratne zločine, jednog od ubica djece Prijedora. Nemoguće je, kaže, da je to dozvoljeno, a da je nedozvoljeno da se prijedorskoj djeci podigne spomenik.
„Mi povratnici u Prijedor doživljavamo to na jedan svoj način. Tumačimo to kao da gradske vlasti ne žele da prevaziđu, pređu preko onoga što se desilo u minulom ratu. Ne žele da grade novi suživot, ne žele sa nama da sarađuju, ne žele da nas poštuju. I dalje vrše diskriminaciju nad nama. Jedan od dokaza je nedozvoljavanje izgradnje spomenika ubijenoj djeci Prijedora“, kaže Bačić.
On je šest puta tražio prijem kod trenutnog gradonačelnika Prijedora koji je odbio razgovore sa svim zainteresovanim ambasadorima i poslanicima Evropskog parlamenta. „Možete onda da ocijenite u kakvoj se situaciji nalazimo mi, građani grada Prijedora“, kaže Bačić.
Za zločine počinjene u Zecovima, rodnom mjestu Fikreta Bačića, Sud Bosne i Hercegovine izrekao je 2023. godine ukupno 59 godina zatvora za petoricu osuđenih. Osudio je Dušana Milunića na 12, Iliju Zorića na 20, Zorana Stojnića na osam, Zorana Milunića na 14 i Ljubišu Četića na pet godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, progon ubistvima, prisilno preseljenje i nečovječna djela.
Prema otpužnici Tužilaštva Bosne i Hercegovine, u selu Zecovi ubijeno je 69 civila bošnjačke nacionalnosti. U blizini sela likvidirano je dodatno 20 civila, a u logorima na području Prijedora još 30 civila bošnjačke nacionalnosti. Trideset civila iz Zecova ubijeno je na drugim lokacijama nakon progona.
Fikret Bačić, roditelj ubijene djece i srodnik drugih ubijenih civila, danas učestvuje u radu “Žive biblioteke”, programa Helsinškog parlamenta građana Banjaluke. Gradnja pomirenja, povjerenja i suživota je jedan od načina da se prevaziđu ratna dešavanja i gubici, kaže Bačić. Njegovo aktivno svjedočenje usmjereno je na kazivanja istine, otvaranja mostova empatije i pokušaje da se stvori garant neponavljanja.
“Propagiramo da se ono što se desilo više nikada ne ponovi. Svojim pričama ukazujemo na ono što se desilo i tražimo suživot, mir, povjerenje, kako bismo zaustavili negativne trendove i gradili novu budućnost. To je smjernica i za omladinu koja neće pobjeći iz ove zemlje usljed svih problema s kojima se suočavamo kao društvo”, kaže Bačić.
Ova priča je podržana kroz projekat “Jačanje povjerenja i kohezije u zajednicama u Bosni i Hercegovini – Možemo bolje”, koji finansira Služba za instrumente vanjske politike Evropske unije, u okviru instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu saradnju, a zajedno provode Evropska unija u BiH, Ujedinjene nacije u BiH, Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini i Vijeće Evrope – Ured u Sarajevu.
Mišljenja i stavovi izraženi u ovom djelu ne održavaju nužno stavove Evropske unije i organizacija koje provode ovaj projekat.