Od katastrofalnih poplava koje su u maju 2014. pogodile BiH, prošlo je 11 godina. Tačno toliko mještani Semberije, područja koje je bilo najteže pogođeno poplavama i dalje žive sa istim pitanjem: Šta ako se opet desi isti scenario?
U ravnici gdje se život mjeri u metrima nadmorske visine, a Drina je istovremeno i granica i sudbina, najveći projekat zaštite od poplava ostao je nedovršen.
Nasip kao plan: 11 izgubljenih godina
Fotografije iz 2014. i danas su dovoljno svježe da probude isti osjećaj nemoći. Kuće u Janji u kojima je voda dosezala do krovova. Čamci koji plove asfaltiranim ulicama. Ljudi koji sa spratova svojih kuća dozivaju komšije. Stoka koja se gubi u bujicama. Oranice koje postaju jezera…Šteta od poplava u Semberiji procijenjena je na više od od 400 miliona maraka.
Tada je izgradnja drinskog nasipa, u dužini od 33 km, proglašena projektom „od životne važnosti“. Obećanaj su uslijedila odmah nakon katastrofe 2014. godine. Danas, jedanaest godina kasnije, sve što je urađeno staje u dva i po kilometra. Ostalih tridesetak kilometara su u međuvremenu postali metafora svega što ovdje zapne prije nego što počne: obećanja, papiri, nadležnosti, novac i odgovornost.
„Kada vidim kako vodostaj raste ovih dana, osjećam isti strah kao 2014. godine. Tada smo sve izgubili, a sada već 11 godina čekamo da nasip bude gotov. Niko nam ne garantuje da će ga završiti na vrijeme. Sve ove godine mi čekamo, nadamo se . Svake zime strahujemo“,priča za BUKU Amir Aganović, stanovnik Janje.
Jedanaest godina kasnije, ljudi žive u istom strahu.
U 2015. godini sve je izgledalo moguće. Projekat je bio na stolu. Studije urađene. Svjetska banka je obezbijedila 13,8 miliona dolara za izgradnju kompletnog sistema dužine 33 kilometra.
Bilo je dovoljno da se institucije organizuju, da se proces eksproprijacije otvori i vodi bez odugovlačenja, bez politizacije i bez kalkulacija. Ali kamen spoticanja postali su neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Dio mještana, preko čijih parcela je planirana trasa nasipa, odbijali su ustupiti zemljište, tvrdeći da je to najplodnija zemlja i da od nje žive.Proces nagodbe dugo je trajao a sve se završilo tako što su istekli rokovi, a kreditna sedstva odobrena pod jednim uslovom-” da dođe do mirnog sporazuma sa mještanima”, povučena.
„ JU “Vode Srpske” imala je završeni projekat za izgradnju Drinskog nasipa u Semberiji i obezbijeđena su sredstva Svjetske banke u iznosu od 3,8 miliona američkih dolara za kompletno izvođenje nasipa. Međutim, zbog nemogućnosti rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na trasi nasipa, tada se nije moglo pristupiti odmah izgradnji” , kaže za BUKU Saša Mirić viši stručni saradnik za odnose s javnošću JU „Vode Srpske“.
Šest godina prošlo je u praznom hodu. Nakon korigovanja otkupne cijene, nagodbi ali i sporova sa mještanima stvorili su se uslovi za početak gradnje na prvoj dionici. Tek 2021. godine, lokalna uprava obezbjeđuje bankarsku garanciju i ulazi u proces eksproprijacije 168.000 m² zemljišta.Tada je stvoren prvi realni preduslov: da barem dio trase može ući u proceduru gradnje.
„ 2021. godine odmah smo se upustili u ono što podrazumijeva zaštitu stanovnika i njihove imovine kao prioritet. Sreća u nesreći je da 2014. nismo imali ljudskih žrtava, za razliku od nekih drugih gradova. Ali to nas nimalo ne amnestira , u periodu od 2014. do 2020. itekako je trebalo nešto da se radi, i najmanje što je moglo jeste da se tada započne izgradnja Drinskog nasipa. Tih šest godina su izgubljene potrošene, a da ništa nije urađeno“, kaže za BUKU gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović i dodaje – „Mi smo od 2021. godine, na dionici od 2,8 kilometara, odmah zajedno sa Pravobranilaštvom Republike Srpske krenuli u rješavanje imovinsko-pravnih odnosa. Izvršili smo eksproprijaciju na površini od 168.000 kvadratnih metara i time stvorili osnovne preduslove da se započne izgradnja Drinskog nasipa.“
2024: Prvi konkretni koraci -dionica Janje
U međuvremenu, Vlada RS obezbijedila je,posredstvom Evropske investicione banke, nova sredstva i pristupilo se izgradnji prve faze nasipa od najkritičnije tačke. Drinski nasip u Semberiji planiran je u tri faze, ukupne dužine 33 kilometra, potvrđuju iz JU “Vode Srpske”.
„Prema projektu, Drinski nasip u Semberiji ima tri faze: Prva faza: od kanala Selište do Pavlovića mosta, oko 10 kilometara. Druga faza: od Pavlovića mosta do ustavne građevine u Janji, oko 16 kilometara. Treća faza: od ustavne građevine u Janji do naselja Glavnište, oko 8 kilometara. Nakon obezbjeđenja sredstava, nasip se morao graditi po fazama. JU “Vode Srpske” završila je izgradnju prve dionice, na najkritičnijoj tački oko naselja Janja, gdje se nalazi ustavna građevina preko koje rijeka Drina ulazi u kanalni sistem u Semberiji.Prva dionica duga je 2,8 kilometara, uključuje 2,4 km zemljanog nasipa i 400 metara parapetnog zida, od ušća rijeke Janje u Drinu do ustavne građevine na kanalu Drina‑Glogovac”, kaže za BUKU Saša Mirić iz JU “Vode Srpske”.
No, tu projekat ponovo staje. Izgradnja narednih faza otežana je ponovo zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i birokratskih prepreka. IZ JU “Vode Srpske” ističu da je dalja procedura u nadležnosti gradske uprave Bijeljina.
Političke i institucionalne blokade
„Zajedno sa Pravobranilaštvom u Bijeljini, za etapu 2, dionicu 3, neophodno je bilo da se postupkom eksproprijacije izuzme 128.000 m², dakle 128 dunuma. Površina pozajmišta odakle se uzima zemljište iznosi približno 6 hektara, odnosno 65 dunuma. Važno je istaći da smo, nakon organizacije jednog takvog sastanka, Pravobranilaštvo upoznali sa dopisima prema svim institucijama od kojih smo tražili podršku : Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kao i institucijama na državnom nivou ,gdje apsolutno nije bilo razumijevanja niti konkretne pomoći. Ovo govorim da bi bilo jasno da bi grad, kao i u svim ostalim slučajevima, sigurno našao način da se sam upusti u postupak eksproprijacije, čak i bez tuđe podrške. Međutim, u međuvremenu nas je zahvatio ovaj nakaradni izmijenjeni zakon o budžetskom sistemu, gdje je od Bijeljine odutzeto 7 miliona konvertibilnih maraka, čime je dodatno stvoren finansijski pritisak i pokušaj potapanja naše Bijeljine“, kaže za BUKU gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović i otkriva dalje korake – „U razgovoru sa Pravobranilaštvom, za tih 128.000 m² i 6 hektara pozajmišta, planirali smo da se upustimo u postupak eksproprijacije i predložimo na lokalnom nivou da, ukoliko nemamo nikakve druge mogućnosti, to bude predlog odluke o kreditnom zaduženju. Imali smo situaciju da za etapu 2, dionicu 4, određujemo naknadu od 5 maraka po kvadratnom metru, dok su vlasnici koji nisu pristajali u pravosudnom sistemu dobijali naknadu od 10 maraka. Naša procjena je da će za tih 128 dunuma biti potrebno približno 1.300.000 konvertibilnih maraka samo za eksproprijaciju”, kaže za BUKU Petrović.
Mještani u strahu , a zima na pragu
Dok politika i birokratske procedure drže u blokadi ovaj najznačajniji infrastrukturni priojekat na podruičju Semberije, mještani svakodnevno žive s nesigurnošću i strahom od novih poplava.
„Voda svake godine prijeti. 10 godina nam taj nasip obećavaju i evo, još uvijek ništa. Svaka nova godina, svako novo proljeće isti osjećaj nemoći. Za nas, nasip nije politika, nije birokratija to je život”,kaže za BUKU Amir Aganović, stanovnik Janje.
Dok jedni još uvijek obnavljaju ono što je voda odnijela prije jedanaest godina, drugi strahuju da bi se katastrofa mogla ponoviti već sutra. Strah od nove poplave ne dijele samo mještani Janje, već i sela nizvodno, gdje ljudi žive isključivo od zemlje i stočarstva. Tamo, svaka kiša znači neprospavanu noć, a svako podizanje vodostaja vraća slike iz 2014. Upravo u takvim mjestima ljudi najglasnije govore da više nemaju vremena čekati.
„Vidjeli smo kako voda uništava sve pred sobom. Sve ove godine živimo u sdtrahu. ja sam imao farmu goveda i svinaj, te 2014. godine sam stoku izvlačio iz vode, imao ogromne gubitke,spasao što se moglo spasiti.Vjerujte, do danas se nisam oporavio.Niko ko se ne bavi stočarstvom ne zna koliko je vremena i sredstava potrebno da se zanovi farma. To su gubici od kojih s eteško može oporaviti. Evo do danas, sa svakom kišom mi svi u selu strahujemo. Ljudi su umorni od obećanja, žele konkretne rezultate“, kaže za BUKU Mika Maletić, stanovnik Kojčinovca.
Drinski nasip u Semberiji više nije samo infrastrukturni projekt. On je simbol sigurnosti, dostojanstva i egzistencije. Za desetine hiljada ljudi, on znači razliku između normalnog života i stalnog straha, između plodnih oranica i uništenih njiva, između kuće i ruševine.