Sa istim interesovanjem emisija se sluša svugde gde je dijaspora, a posebno u gradu Zvorniku, gde se izvorno realizuje i emituje.
Mirzetovi unuci, iako mali već sad znaju gde djeda ide i da uz ljubav prema porodici u srcu nosi i ljubav za Zvornik. Pun ljubavi prema ljudima i rodnom gradu, sve je zakotrljao muzikom i emisijom „Vremeplov“, kojom se vraća u dane mladosti, u Zvornik osamdesetih godina, a zatim pisanjem i muzikom uvodi u godine zrelosti i 21 vijek, piše Radio Osvit.
„Mirzet Mustafić je neko ko je u stvari stub, koji povezuje dvije ere, prošli 20 i ovaj 21 vijek. U „Vremeplovu“ neda zaboravu to nešto lijepo što smo mi nekad slušali i što se još uvjek sluša. Našao je načine kako da nas vrati u predratni period i da ga poveže sa ovim sadašnjim”, opisao ga je u par rečenica, stari Zvorničanin, Petar Spremo.
Iz grada je otišao 1992. a definitivno se u njega vratio 2017. godine. Porodica i dijeca, s jedne strane, – grad koji voli i bez koga ne može s druge strane. Donio je odluku da se vrati sa odlaskom u penziju. Dvoumljenja više nije bilo. Sada maleni unuci, kada djeda ode nakon posjete, u Americi slušaju subotom djedinu emisiju „Vremeplov“ i igraju se uz njegov glas.
„Vremeplov“ ima dugu tradiciju i Mirzet Mustafić kroz njega zaista povezuje 20 i 21. vijek. Prije rata u lokalnom radio Zvorniku simio je 99. emisija, od kojih ima sačuvanu samo jednu – na kaseti. Od 2017. godine snimio je do sad 326 emisija.
„U početku prije rata, nije se emisija zvala „Vremeplov“, nego „Zvornik na današni dan“. Trajala je dva sata. U emisiji sam uz muziku pisao i priče o ljudima iz Zvornika. Od diskofila zvorničkih pozajmljivao sam ploče da pustim posle teksta,“ priča u dahu Mirzet.
Javna snimanja „Vremeplova“
Emisiju „Vremeplov“ za radio Osvit, Mirzet snima u studiju radija, a dodatak su i javna snimanja u zvorničkom Domu omladine. Sav scenario osmislio je sam Mustafić koji na pozornici čita djelove iz emisije Vremeplov. U emisijama čita prozu i poeziju lokalnih pisaca, dok to oni sami čine na pozornici tokom javnog snimanja. Smjenjuje se priča, muzičke numere. Javno snimanje „Vremeplova“, se odvija kako u sali Doma omladine, tako i u holu ispred. Tu je obavezna izložba slika lokalnih slikara, postavljen sto sa zakuskom za sve, publiku i učesnike, a sve se ponovo začini muzikom uživo i druženjem. Ovo je postalo svojevrsni kulturni događaj u gradu, na kojem Zvorniku mogu pozavediti i veći centri.
„Mogu gotovo svaku emisiju prebacati u javno snimanje. Znači, malo video, malo zvornički muzičari, ili pjevačka grupa „Izvornik“, dva-tri pjesnika, knjizevnik ili uz kantautora i grupu koja egzistira. To je sasvim jedan kolaž i dovoljno da se napravi lijep program sa malim uvodom i na kraju top lista, šta se slušalo, odnosno šta se danas sluša. U dva-tri mjeseca imam jedno javno snimanje „Vremeplova“. Meni je drago, normalno, da bude što više publike, koja je raznovrsna. Od mlađih osoba do onih stvarno koji su u nekim starijim godinama.Ta svaka manifestacija je lijepa, jednostavno je doprinos gradu da je u njemu bar na kratko nešto lijepo,“ skromno o svom doprinosu kulturnim zbivanjima u gradu, govori Mirzet Mustafić.
„Svih ovi godina sarađujemo sa Mustafićem na jednom izuzetno vrhunskom, profesionalnom, a ujedno i drugarskom nivou,“ ispričao je direktor Doma omladine Đorđe Deurić.
Ono što Mirzet pokušava, a verujte i da uspeva, jeste da održi pravi duh grada. On taj duh usjpeva i da oživi kod mlađih ljudi koji žive u gradu Zvorniku, predstavljajući kakav je Zvornik bio prije. Zahvaljujuči njemu mladi ljudi shvataju šta je grad, da grad ne čine zgrade, institucije, ustanove, već ih čine ljudi koji se bave ovako lijepim stvarima kao Mirzet.“
„Vremeplov“ i „Džezva“
Za Mirzeta Mustafića svaki dan je novo zajubljivanje u Zvornik i Zvorničane , ma gde da su. Kad je odlučio da se vrati u Zvornik, on je na svoj fejsbuk profil prebacio stranicu koju je administrirao u Americi, nezavistan facebook list „Džezva“. Na„Džezvi“dijeli informacije, fotografije, objavljuje priče o ljudskim sudbinama. Povezuje sve građane Zvornika širom svijeta, dijasporu i povratnike, organizuje akcije i objavljuje fotografije i priče sa manifestacija, koje se u gradu održavaju.
Susreti sa prijateljima, ritam Zvornika
„Dopada mi se „Džezva“, jer jednostavno je veza Zvorničana i njegove dijaspore. Tu je otprilike sve ono što se uz kafu razgovara, je l neko umro, je l živ, je l ima neki uspjeh u školi, nauci, sportu i svim drugim oblastima. Te vjesti plasiram kroz list „Džezva“, sa puno emocija priča Mirzet. U Zvorniku smo pokretači više manifestacija. Sem javnog snimanja emisije „Vremeplov“ tu su književne večeri, likovne izložbe. Sa Prvim Zvornickim Pjevaćkim Društvom (PZPD) „Izvornik“ podržavamo mlade pjevače sevdalinke na takmičenju koje organizuje Udruženje građana iz Кriževića „Drino vodo,“ nagrađujući mikrofonom pobjednika za izvrstnu interpretaciju. On stiče pravo učešća na završnoj manifestaciji u Zvorniku.
Tu su još i akcija za Ocjenu – najleši balkon, ulaz u poslovni objekat, stambeni itd. Za proglašenje se organizuje zabava i dijele skromne nagrade, koje najčešće sam Mirzet obezbjedi. Nekad to bude u Domu omladine, nekad u kafani, na Mejdanu pored Drine. Nagrade su skromne. Vlasniku restorana „Obrenovac“, Oliveru toliko je bilo drago što je dobio nagradu za najbolju baštu 2024. godine, pa sada učestvuje u svim našim okupljanjima. Kao svoj doprinos iz restorana donosi hranu ili pomaže oko angažovanja muzičkih grupa i drugo.
Mnogi članovi Džezve pomažu organizacije kao i drugi subjekti i udruženja gradjana, zavisno sta je tema za organizaciju. Te akcije povezuje ljude. I ljudi dolaze sve više na ove manifestacije, koje organizujemo u Zvorniku, a sa ciljem da gradu bude što ljepše,“ sa ponosom i sjajem u očima, ističe Mustafić. Naravno, ekipe Lista Džezva, odlaze i u druge sredine: Mali Zvornik, Kozluk, Gluminu, Križevice …
Njemu su najdraži susreti sa ljudima, za koje uvek odvoji posebno vreme. Sve svoje susrete kroz priče objavi kako u emisiji „Vremeplov“ tako i na fejsbuk stranici „Džezva“. Uz priče o ljudima tu su fotoreportaže kojima se prati svaki događaj, zabilježe sve vijesti i novine o ljudima i fotografiše priroda i grad. Mehmedalija Buljubašić i Mirsad Salihović su mu podrška i pomoć. Salihović je i jedan od administratora fesbuk stranice i podsetio je na oganizaciju manifestacije „Zvorničkih suseta“, gde su uspeli da okupe Zvorničani iz grada i dijaspore na druženju u lokalnom hotelu. Buljubašić i Salihović zaključivši da ih najviše Mustafić okuplja, nabrajaju druženja u Kozluk na baminjijadi, pored Drine gde učestvujuu spremanju kotlića i gde se pravi riblja čorba ili gulaš, na takmičenjima u ribolovu, restoranima i kafanama, te raznih večeri u Domu omladine.
Mustafić: „Vaspitan sam da imam svoje mišljenje“
Mirzet Mustafić penzionerske dane provodi sa ljudima sa kojima se druži u gradu po kafanama sa starim šmekom.Vaspitan je da neguje porodičnu tradiciju, zna otići kako u džamiji tako i u crkvu, jer tako stiče samo prijatelje, ne obavljajući bilo kakav vjerski čin.
„Vaspitan sam da imam svoje mišljenje. Otac je bio komunista, ali nije branio mojoj majci i svojoj majci da ispoljavaju religiju Islama. To je stvar pojedinca. Mene religija apsolutno ne interesuje. Mada, tradiciju naroda, moju porodičnu tradiciju i komšija, ja znam, praktikujem i poštujem. I ja se tu lijepo snalazim i ne libim se ići na vjerske skupove, jer stičem prijatelje a vjerovanje je naravno stvar svakog pojedinca. U krajnjoj liniji, bude lijepo, “ pojašnjava Mustafić uz podatak da je još i slikar i pisac te da je izdao četiri knjige o Zvorniku. – Prva knjiga je biografska i vezana za ljude iz Zvornika „Oprosti mi “. Druga knjiga je dramska sastavljena kroz činova i nosi naslov „Drama pismo“. Treća je „Vremeplov“ a četvrta “Iza duvara-moja antologija” i nastavak je muzičke emisije „Vremeplov“ dok je drugi dio knjige antologija koja obuhvata po abecidnom redu svakog pisca, kniževnika, pjesnika, novinara koji je makar jednu knjigu napisao o Zvorniku, ili izdao više svojih radova kroz štampu“.
Nostalgija za rodnim gradom bila je prisutna kod Mirzeta od dana odlaska. Sve koji ga znaju, obradovao je njegov dolazak – povratak u Zvornik. Do sada, skupio je 33 leta avionom na relaciji Amerika – Zvornik. Mirzet Mustafić se vratio u svoj rodni grad, da putujući svojim „Vremeplovom“ poveže sve kojima je u srcu Zvornik i udahne im duh zajednišva ne samo emisijom već i nizom manifestacija koje organizuje. On je primjer da jedan čovek može mnogo toga dobrog pokrenuti u svojoj zajednici, otvorenog srca za sve ljude i događaje.
Ova priča je podržana kroz projekat “Jačanje povjerenja i kohezije u zajednicama u Bosni i Hercegovini – Možemo bolje”, koji financira Služba za instrumente vanjske politike Evropske unije, u okviru instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu saradnju, a zajedno provode Europska unija u BiH, Ujedinjeni narodi u BiH, Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini i Vijeće Europe – Ured u Sarajevu.
Mišljenja i stavovi izraženi u ovom dijelu su od autora i ne održavaju nužno stavove Europske unije i organizacija koje provode ovaj projekat.