Juče su premijer Republike Srpske Savo Minić i ministarka finansija Zora Vidović govorili o struji. Poruka je bila jasna — građani mogu biti bezbjedni još naredni mjesec. I dok Minić tvrdi da generalni direktor Elektroprivrede RS Luka Petrović „radi stereotipno i malo se umorio“, realnost je da distributeri već traže značajna poskupljenja koja će pogoditi domaćinstva i privredu.
Minić je naglasio da zahtjev za poskupljenje mora imati saglasnost Vlade i socijalnih partnera te da, ako do povećanja cijena dođe, ne smije biti ugrožena ni privreda ni socijalno osjetljivi građani. Vidović je dodala da Elektroprivreda RS nije podnijela zahtjev Vladi i da bi eventualno poskupljenje bilo neznatno.
ŠTA ZNAMO
Ipak, podaci pokazuju drugačiju sliku. Pet distributivnih preduzeća iz sistema ERS traži povećanje mrežarine prosječno za 40 posto. Ako regulator odobri taj zahtjev, ukupni računi krajnjih kupaca mogli bi porasti prosječno za oko 17 posto, dok bi domaćinstva i mali kupci osjetili rast od približno 21 posto. Veći privredni potrošači račune bi povećali između sedam i 15 posto.
ERS u zahtjevu traži i povećanje cijene električne energije od 20 posto i spuštanje praga za nižu tarifu s 500 na 300 kWh, što znači da bi veći dio potrošnje domaćinstava bio tarifiran po višoj stopi.
Domaćinstvima koja troše 500 kWh mjesečno račun bi bio uvećan za oko 12 KM, prema računici Udruženja „Don“ iz Prijedora.
Ekonomistica Svetlana Cenić ističe da je najavljeno poskupljenje rezultat katastrofalnog poslovanja i gubitaka Elektroprivrede RS. „Treba to nekako peglati, pa po leđima građana i privrede. Kao i uvijek“, komentarisala je za Fenu. Napominje da je priča o najjeftinijoj mrežarini u RS-u smiješna, posebno jer standard života u entitetu ostaje nizak, a poskupljenje struje povlači rast cijena svih ostalih proizvoda.
Profesor Mašinskog fakulteta Petar Gvero je još ranije za Buku rekao da je najjeftinija struja u RS-u politički proizvod dugogodišnje prakse:
„Kod nas zadnjih 30 godina imamo državu, odnosno vladajuće partije, koje su vršile stalni uticaj na elektroprivredne sisteme i onda se nešto što je bila tržišna kategorija, a električna energija to jeste, prevelo u socijalnu kategoriju. Mi smo jednostavno navikli da imamo najjeftiniju struju. Zašto? Zato jer smo strujom kupovali socijalni mir. A kada imate državu u kojoj se isplati grijati na struju u odnosu na bilo koji drugi energent, tu imate debeo problem i sa državom i sa tarifom i sa svim ostalim.“
Gvero jasno kaže da je trenutna cijena neodrživa. Otvara se pitanje kako će energetski ugrožena domaćinstva, koja preko 10 posto svojih prihoda troše na struju, vodu i toplotnu energiju, preživjeti eventualno novo poskupljenje — a većina domaćinstava u BiH spada u ovu kategoriju.
Stručnjaci upozoravaju na lančane efekte- povećanje troškova energije dodatno opterećuje cijene hrane, transporta i drugih usluga. Istovremeno, česti ispadi s mreže zbog zastarjele infrastrukture i kvarova tehničkih uređaja pogoršavaju situaciju. Napominje se i da je uvozna struja za domaće potrebe često jeftinija od cijene po kojoj korisnici plaćaju mrežarinu, što dodatno komplikuje računicu.
Zaključak je jasan, dok vlast uvjerava građane da su računi pod kontrolom, stvarni zahtjevi distributera, katastrofalno poslovanje Elektroprivrede RS i politička konstrukcija najjeftinije struje ukazuju na to da bi naredna godina mogla donijeti značajan udar na standard građana i poslovanje privrede. Pitanje je samo kada i koliko će regulator odobriti, a javnost i dalje ostaje u neizvjesnosti.