Nedavna tragedija u Tuzli, gdje je život izgubilo 13 korisnika doma za starija lica, otvorila je pitanje bezbjednosti ovih ustanova u Bosni i Hercegovini. Starije osobe, koje većinu života rade i uplaćuju doprinose, često su prepuštene porodici da prežive, dok smještaj u domovima košta od 1.000 do 2.000 KM, u zavisnosti od vrste pruženih usluga.
Stručnjaci upozoravaju da je zdravstvena zaštita u domovima na niskom nivou i da je ključna prevencija i sigurnosna oprema, koja je često skupa. Žaklina Garić, direktorica Caritasovog socijalnog centra Banjalučke biskupije „Ivan Pavao II“, naglašava da bezbjednost korisnika mora biti prioritet i da se redovno provode vježbe evakuacije i procedure u slučaju nesreće.
Međutim, problem predstavlja prenamjena objekata – mnogi domovi nisu građeni za smještaj starijih lica, a liftovi, evakuacioni putevi i sigurnosni standardi često ne zadovoljavaju zakonske procedure, ističe sudski vještak Kemal Bošnjaković.
Na teritoriji Republike Srpske domovi su pod nadzorom Ministarstva zdravlja i inspekcije za socijalnu zaštitu, a ove godine obavljeno je 100 kontrola u objektima kolektivnog stanovanja. Predmet nadzora su preventivne mjere protiv požara, prohodnost evakuacionih puteva, ispravnost instalacija i obuka radnika. Dušanka Nikolić iz Republičke uprave za inspekcijske poslove ističe da rizik od požara i dalje postoji zbog ljudskog faktora.
Direktorica Doma penzionera Banjaluka, Bosiljka Bošnob, navodi da preventivne mjere i edukacija korisnika predstavljaju ključ sigurnosti, ali da se često susreću s izazovima, poput korištenja grijalica i punjača, koji mogu izazvati požar.
Stručnjaci upozoravaju da u mnogim slučajevima profit i poslovni interes dolaze ispred brige za sigurnost korisnika, što se, nažalost, pokaže tek nakon tragedija.