Svako odgađanje odgovora u ovom slučaju znači urušavanje povjerenja u sistem i otvaranje vrata samovolji i haosu
Posljednjih dana javnost u BiH potresa priča prema kojoj je organizacija ‘Panter’ navodno uhvatila direktora jednog javnog preduzeća u okolnostima koje su povezane s teškim optužbama za pedofiliju. U javnosti kruže različite verzije događaja.
Ime je već objavljeno, institucije šute
Od video snimka na kojem se vidi kako pripadnici ‘Pantera’ udaraju osobu za koju tvrde da je direktor, pa do tvrdnji da je postojao pokušaj prodaje kompromitirajućeg video materijala kako on ne bio objavljen.
Dodatnu konfuziju izaziva činjenica da su nedavno i same vođe ‘Pantera’ bili meta napada na Ilidži, kada je grupa od dvadesetak naoružanih muškaraca navodno krenula na njih, nakon čega se i Tužilaštvo KS oglasilo saopćenjem za javnost i objavilo da je za nekoliko pojedinaca, određen pritvor ali slučaj nije u potpunosti razjasnilo.
U međuvremenu, ime direktora javnog preduzeća u Sarajevu već je objavljeno i javno povezano s optužbama za pedofiliju,a najavljuje se i objava videosnimka koji će prema tvrdnjama neformalne grupe ‘Panter’ dokazati umiješanost direktora u pedofiliju.
Najproblematičnije u cijeloj situaciji jeste šutnja nadležnih institucija.
Tužilaštvo Kantona Sarajevo I MUP KS do sada su javnosti ponudili samo djelomične i nejasne informacije, iako je riječ o vrlo ozbiljnim optužbama koje uključuju i sumnje na pedofiliju visokopozicionirane osobe u javnom sektoru.
Vlada KS potpuno ignoriše činjenicu da se direktor jednog javnog kantonalnog preduzeća dovodi u vezu s pedofilijom.
Zbog te šutnje, postoje i pravne prepreke i za odgovorne medije da objave ime navodnog pedofila, jer za sada to tvrdi neformalna grupa građana koja još nije objavila snimak koji to dokazuje.
Pitanje koje opravdano postavlja javnost jeste, da li je moguće da direktor javnog preduzeća bude javno prozvan za pedofiliju, a da institucije na to ne daju nikakav jasan odgovor?
Ukoliko postoje osnovi sumnje, tužilaštvo i policija imaju zakonsku obavezu da hitno djeluju, da provedu istragu i da, uklone s funkcije osobu protiv koje se vodi postupak.
S druge strane, ako su optužbe neutemeljene, građani imaju pravo da to jasno i nedvosmisleno čuju od institucija. Šutnja samo produbljuje nepovjerenje, podstiče paniku i otvara prostor za manipulacije.
Ovaj slučaj ponovo otvara i pravno pitanje djelovanja same organizacije ‘Panter’.
Ranija istraživanja pokazala su da njihova djelovanja nisu prijavljivana nadležnim organima, iako se javno predstavljaju kao zaštitnici djece. Time se ulazi u sivu zonu u kojoj jedno udruženje preuzima ulogu i policije i pravosuđa, bez kontrole i bez pravne osnove.
Građani imaju pravo na istinu i zaštitu. Jer, dok jedni vide ‘Pantere’ kao heroje koji nadoknađuju ono što institucije ne rade, drugi s pravom upozoravaju da se radi o opasnom presedanu u kojem se pravda seli na ulicu.
Javnost ima pravo na istinu
Ali između te dvije krajnosti, ostaje osnovna obaveza države.
A, to je da objasni, da istraži i da djeluje. Raport je ranije istraživao saradnju i odnos policije i tužilaštava u BiH s organizacijom ‘Panter’ i niko tu saradnju nije potvrdio, o čemu smo već pisali prije skoro godinu, a insttiucije ne odgovaraju da li se nešto u međuvremenu promijenilo.
Zato su MUP KS, Tužilaštvo KS i Vlada KS dužni javnosti jasno saopćiti šta je istina u ovom slučaju. Da li postoje osnovi sumnje, da li je direktor jednog javnog preduzeća predmet istrage, i šta se poduzima da se zaštite i djeca i institucije države.
Svako odgađanje odgovora u ovom slučaju znači urušavanje povjerenja u sistem i otvaranje vrata samovolji i haosu.