Zakon bi se po hitnoj proceduri trebao naći pred Parlamentom FBiH
Nakon što je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine usvojila Prijedlog zakona o postupku vanredne uprave u privrednom društvu Nova Željezara Zenica taj zakon bi se po hitnoj proceduri trebao naći pred Parlamentom FBiH.
Raport je istraživao i analizirao šta će uslijediti ako Parlament FBiH usvoji ovaj zakon, te može li njegova primjena spasiti željezaru i hiljade radnih mjesta čiji opstanak su ugrozili lični tajkun Milorada Dodika iz Foče Gordan Pavlović i njegov saučesnik Ahmed Hamzić.
Pripremno ročište o stečaju pred Općinskim sudom u Zenici zakazano je za 25. juni.
Hamzić je, o čemu je Raport ranije objavio dokument, tražio da se ono održi i ranije. Stoga, zakon koji predlaže Vlada BiH što prije bi trebao biti pred Parlamentom FBiH.
Šta donosi režim vanredne uprave
Ako ga usvoji Parlament FBiH, uslijedit će ključna faza, odnosno nadležni sud u Zenici odlučivat će o njegovoj primjeni.
U slučaju da sud odobri otvaranje postupka, Željezara će ući u režim vanredne uprave.
To znači da se upravljanje iz ruku postojećih vlasnika i menadžmenta prenosi na vanrednog upravnika kojeg imenuje Vlada FBiH.
Taj upravnik bi dobio široka ovlaštenja da vodi firmu, upravlja njenom imovinom, raspolaže dokumentacijom i računima te zastupa kompaniju prema bankama, povjeriocima, dobavljačima i sudovima.
Njegov zadatak je da uđe u sve poslovne tokove firme, pripremi plan njenog finansijskog i operativnog restrukturiranja i pregovara sa svim ključnim akterima, uključujući potencijalne investitore.
Istovremeno, od trenutka kada se postupak otvori, uvodi se moratorij na naplatu starih dugova.
To znači da se svi postupci prisilne naplate, blokade računa i sudska izvršenja za dugove nastale prije otvaranja postupka obustavljaju.
Sve to, prema prijedlogu zakon, služi tome da se privremeno “zamrzne” finansijski pritisak kako bi se pokušalo sačuvati poslovanje i spriječio brzi kolaps, dok bi istovremeno trajao pokušaj restrukturiranja.
Cilj, prema tekstu zakona, jeste očuvanje proizvodnje, radnih mjesta i stabilnosti industrijskog sistema, uz pokušaj izrade plana restrukturiranja u roku od najviše 12 mjeseci.
Velika sličnost sa zakonom u Hrvatskoj
Teško je ne primijetiti da ovaj model u više elemenata podsjeća na hrvatski “lex Agrokor”, krizni zakon donesen 2017. godine u Hrvatskoj kojim je država preuzela kontrolu nad tada najvećim privatnim koncernom u regionu.
Njegov neposredni efekt bio je da je zaustavljen potencijalni lančani haos u hrvatskoj privredi, jer su firme iz sistema nastavile poslovati pod vanrednom upravom, umjesto da istog trenutka uđu u stečajni raspad.
Time je izbjegnut nagli prekid poslovanja, blokada lanca dobavljača i širi ekonomski šok, iako je kasnije proces rezultirao dubokim restrukturiranjem i promjenom vlasničke strukture.
U tom kontekstu, sada se otvara pitanje može li i sličan “lex Željezara” model u FBiH imati isti efekt stabilizacije, odnosno da li bi mogao spasiti Željezaru Zenica od gašenja i očuvati radna mjesta, ili bi u konkretnim okolnostima više poslužio kao instrument ubrzanog restrukturiranja u kojem bi se razriješili postojeći odnosi i finansijske obaveze, bez garancije dugoročnog opstanka kompanije.
Naravno, evidentna je razlika u obimu.
Agrokor je bio regionalni trgovačko-finansijski gigant, dok je Željezara industrijski sistem čija održivost zavisi od realne proizvodnje i tržišta čelika.
Međutim, za BiH, naročito Federaciju BiH, kolaps Željezare bi imao dalekosežnije posljedice po ionako slabu i krhku privredu nego što je svojevremeno Agrokor bio prijetnja hrvatskom ekonomskom sistemu, iako ga je značajno uzdrmao i doveo i do pucanja koalicije u tadašnjoj vlasti i rekonstrukcije vlade.
Politička situacija diktira dinamiku usvajanja zakona
U ovom trenutku, kada su evidentno odnosi među vladajućom većinom u Federalnom parlamentu poremećeni i kada je i odgođena sjednica Predstavničkog doma, ne zna se kada bi se moglo glasati o novom zakonu “lex Željezara”, što samo produbljuje agoniju radnika, ali i cjelokupnog sistema “naslonjenog” na poslovanje Željezare.
Za to vrijeme, o čemu je Raport prvi izvijestio i o čemu smo pisali, Gordan Pavlović i Ahmed Hamzić ubrzavaju stečaj Željezare dok istovremeno preusmjeravaju njenu imovinu na povezane firme, što doprinosi rastu općeg pritiska na cijeli proces.
Iako to rijetki žele reći javno, sve jasnije je da je Pavlović u saučesništvu s Hamzićem, za kojeg se tvrdi da je samo “pijun” u njegovim rukama, kupovinom Željezare imao isključivo kao cilj svoj finansijski interes, a ne dugoročni industrijski plan.
Raportovi izvori upoznati s Pavlovićevim sad već razrađenim modelom kupovine i uništavanja firmi u BiH, kažu da je otvoreno pitanje kako će ovaj tajkun blizak SNSD-u reagovati na eventualni budući proces, odnosno na to ako zakon bude usvojen u Parlamentu FBiH, a sud bude donio odluku o uvođenju upravnika u Željezaru.
Naime, u tom slučaju postojeći vlasnici, gube upravljačka prava, ali zadržavaju vlasnički interes i pravo pravne zaštite kroz sudske i eventualno ustavne postupke.
U tom kontekstu sve se manje postavlja pitanje da li će Pavlović povući neke poteze, a sve više pitanje da li će oni biti u potpunosti usklađeni sa zakonom i pod kojim nadzorom će se takve odluke uopće provoditi.
Stoga, Raportovi sagovornici upućeni u dešavanja u zeničkoj željezari kažu da je ključno pitanje na koji način će se eventualne poslovne i pravne radnje u tom intervalu kontrolisati i ko će snositi odgovornost za njihovu zakonitost u kasnijim fazama postupka restrukturiranja.
Ključna uloga budućeg upravnika
Treba naglasiti i da, ukoliko se steknu uslovi za otvaranje postupka vanredne uprave i imenovanje vanrednog upravnika u Željezari, zakon predviđa da u roku od 12 mjeseci ta osoba mora pripremiti i usaglasiti plan restrukturiranja, uz mogućnost dodatnog produženja roka za još tri mjeseca.
Ukoliko se u tom periodu ne uspije izraditi i usaglasiti održiv plan, ili ako on ne dobije potrebnu podršku povjerilaca i suda, postupak ne vodi automatski ka oporavku.
Tada sud može obustaviti vanrednu upravu i vratiti predmet u jedan od klasičnih režima insolventnosti, predstečajni, stečajni ili likvidacioni postupak, u zavisnosti od stvarnog finansijskog stanja i mogućnosti nastavka poslovanja.
Zakon, dakle, ne predstavlja garanciju opstanka kompanije, nego pravno-ekonomski okvir koji omogućava da se u ograničenom vremenskom periodu pokuša izbjeći najnepovoljniji scenarij gašenje proizvodnje i potpuni stečaj.
Zbog toga Raportovi izvori upozoravaju da budući vanredni upravnik mora biti profesionalno kredibilna, finansijski i pravno kompetentna osoba te u potpunosti nezavisna od interesa bilo koje strane, s obzirom na to da od njenog djelovanja zavisi ne samo sudbina kompanije, nego i više hiljada radnih mjesta i širi industrijski lanac vezan za Željezaru Zenica.
U suprotnom, ukoliko proces ne bude vođen transparentno i stručno, kažu, vanredna uprava bi mogla postati samo privremeni mehanizam odlaganja stečaja, bez stvarnog efekta na dugoročnu stabilizaciju proizvodnje.