Pavle Marković, crnogorski glumac i sarajevski student, ove godine ostvario je uloge u dva ostvarenja prikazana na ovogodišnjem 31. Sarajevo Film Festivalu. U filmu “Vidra” Srđana Vuletića igra lik Luke, mladića, kojem je popularnost među vršnjacima i djevojkama bitnija od svega ostalog. Gradeći svoj status zavodnika ne preza ni od laži, izmišljenih romanski sa drugim djevojkama, ne razmišljajući o tome kako laž može razoriti tuđe živote.
Marković je ulogu ostvario i u švedskoj seriji “A Life’s Worth” Ahmeda Abdullahija.
Nakon premijere, u kratkoj pauzi do naredne obaveze, Marković o filmu i ulozi SFF-a u njegovom karijernom putu govori u Buka intervjuu.
BUKA: Ove godine dva ostvarenja u kojima si ostvario zapažene uloge prikazana su na Sarajevo Film Festivalu, od toga je film Vidra imao svoju svjetsku premijeru. Mlad si glumac, tek treba da pronađeš svoje mjesto na glumačkom zvjezdanom nebu. Koliko su festvali poput SFF-a važni za gradnju tvog put mlade glumačke zvijezde?
Smatram da je ovo jedinstvena prilika za svakog mladog glumca ili glumicu. Sarajevo film festival je jedan od najvećih svjetskih filmskih festivala, samim ti je itekako važan. Na ovom festivalu sam imao priliku upoznati veoma važne i značajne ljude koji se bave mojoj profesijom, siguran sam da su te konekcije veoma bitne za građenje karijere.
BUKA: Odakle si crpio insipraciju za lik u filmu Vidra, da li su to bili Youtuberi, online ličnosti koje si pratio ili si lik kreirao iz glave?
Inspiraciju sam crpio većinski iz života i okoline. Imao sam priliku upoznati mnogo ljudi sličnih Luki. Naravno oni su bili samo skice lika, sve ostalo je lična kreacija.
BUKA: Koliko je lik koji igraš nalik tebi, na koji način si radio istraživanje?
Zapravo je malo sličnosti među nama. Imamo previše distinkcija. Kao što sam rekao najviše inspiracije sam crpio iz okoline. Pokušao sam ga uklopiti u mentalitet grada Podgorice, pratio sam mnogo mladih youtuber-a koji snimaju kontent sličan njemu, bavio sam se biografijom lika i namaštao mnogo stvari koje su ga mogle oblikovati da bude takav kakav jeste.
BUKA: Posmatrajući svoj lik, i druge likove, kako bi ocijenio odnose među mladima danas, kako vidiš mentalno zdravlje mladih i da li je ono realistično prikazano u filmu?
Nažalost, smatram da film vjerodostojno prikazuje odnose među mladima danas. Mladi su sve više otuđeni, zatvoreni, nažalost grubi jedni prema drugima. Složićemo se da odrastanje nije lako. Naravno, sve više se potencira tema mentalnog zdravlja među mladima i nadam se da će se ta praksa nastaviti i da će biti sve veći odaziv mladih.
BUKA: Ostvario si ulogu i u švedskoj seriji koja prati četiri mlada vojnika UN bataljona u Bosni 1993. Koliko je tebi bilo važno to iskustvo?
Itekako, bilo je zadovoljstvo snimati sa cijelom ekipom serije. Privilegija je imati mogućnost snimati i van granica regiona i vidjeti kako ljudi rade vani. Ovo je bio veliki i ozbiljan set, upoznao sam mnogo divnih kolega i nadam se da ću imati priliku opet sarađivati sa njima u budućnosti.
BUKA: Šta si novo naučio iz ove serije? Pitanje naše ratne prošlosti je itekako bitno, ali mladi često nemaju dovoljno znanja i interesa za sagledavanje tog dijela naše istorije i koliko je tebi bilo nepoznanica budući da si rođen i odrastao u Crnoj Gori?
Prije nego sam se doselio u Sarajevo, veoma malo sam znao o ratnim dešavanjima na Balkanu. Nije da me nije interesovalo, samo se baš rijetko potencirala ta tema u mom okruženju. Svatram da je svakako lijepo znati i biti informisan, znanje ne može da nam škodi. Kada bi sve više ljudi znalo pravu stranu istorije, shvatilo bi koliko je sve bilo pogrešno i bespotrebno, da su uglavnom ginuli nevini ljudi i takve stvari se nikad ne bi ponovile.
BUKA: Kakve uloge priželjkuješ sebi u budućnosti? Je li to neki uniformisani lik ili bi ipak volio šarolikost karaktera?
Priželjkujem sebi što više različitih uloga, jer je to izazovnije. Mislim da je najveći kvalitet jednog glumca, moć transformacije.